By Halo! Ovo je već prešlo sve granice. Čak se više ni o agresiji Rusije na govori toliko, koliko se govori i piše o uvredama i klevetama na relaciji Hrvatska Vlada, Sabor, Ministarstvo obrane naspram predsjednika Republike Hrvatske!
Jedni protiv drugoga.
Takva niska i primitivna razina komunikacije s najvišeg političkog vrha nije se događala ni u propaloj Jugoslaviji, a da sve bude još gore najviše se vrijeđaju oni koji nisu bili sudionici hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata.
Vrijeđaju se i kleveću jedan drugoga pretežno u svezi neke manifestacije ili komemoracije svetim i nevinim žrtvama stvaranja slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države.
Gdje idu jedni, ne dolaze drugi!
U svom tom košmaru najteže je hrvatskim braniteljima i stradalnicima Domovinskog rata, odnosno Udrugama proizašlim iz Domovinskoga rata. Jer, ako pozoveš jednoga drugi te „ne šljivi“ pol posto i automatski ni kriv ni dužan nađeš se na nekoj imaginarnoj „crnoj listi“, pa čak i određenih medija, jer, kako se čini, već svatko ima „svoje medije i svoje novinare“!
Nu, kad se organizira neka komemoracija ili sjećanje na žrtve Domovinskoga rata, opet ne smiješ ne zvati ni jednu „zaraćenu“ stranu, moraš se jednostavno opredijeliti – jesi li za nas ili si protiv!
Pojedini političari i politikanti toliko vrijeđaju i kleveću jedni druge da bi svi od reda dobili masne kazne da to dođe do suda. Ali, ti koji daju tako loš primjer hrvatskim građanima, a poglavito djeci ne idu te stvari rješavati sudskim putem, tim više što su dobro zaštićeni imunitetom.
Stoga bi bilo najbolje, kad se počnu, klevetati da prije toga zatraže skidanje imuniteta. To isto važi i za pojedine saborske zastupnike koji svako malo „lupetaju“ o teškom kriminalu i sličnom, a osim rekla-kazala ništa drugo ne poduzimaju. Čak i jedan drugoga optužuju za kriminal, a nakon završene sjednice, kao najbolji prijatelji, odu zajedno na kavu ili janjetinu!
Sad se približava 18. studenoga- Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje. Bojimo se da će se opet ponoviti ista slika, da ovom klevetanju i vrijeđanju nema kraja, pa predlažemo da se nova možebitna „blamaža“ riješi „kompromisno“: jedni neka odu u Vukovar, a drugi u Škabrnju – da se ne vide i susretnu!
A mi ćemo i dalje istinski se sjećati i oplakivati naše pokojne suborce, koji se od svih tih neprimjerenih riječi sigurno okreću u grobu!
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)
