By Osim na referendumu, Hrvatski sabor je jedini koji može promijeniti odredbe Ustava, dakle, jedini ustavotvorac.
Ali, ujedno Hrvatski sabor je i jedino tijelo koje je nadležno i ovlašteno za provedbu izbora sudaca Ustavnog suda.
Kao takvi mi saborski zastupnici, Hrvatski sabor kao tijelo dužni smo se zapitati, ali i dobiti odgovor na to pitanje što je bio ‘kaning plan’ tajne sjednice Ustavnog suda održane šestog prosinca.
Zbog nemogućnosti pobijanja tog izvješća u vezi s neizborom 10 sudaca Ustavnog suda Republike Hrvatske nameće se zaključak da je taj pokvareni tajni plan bio u tome da taj dokument, da taj akt ostane na snazi i da kao takav predstavlja temelj za postupanje u nekim budućim situacijama.
Stoga ističem da je ovo izvješće od šestog prosinca najkontroverzniji dokument u novijoj političkoj i pravnoj povijesti Hrvatske.
Taj dokument je udar na ustavno pravni poredak i vrlo opasan presedan.
Stoga moramo pronaći način kako ga pobiti, i osporiti, također želim napomenuti da smo danas najavili u ime našeg kluba da ćemo pokrenuti i zahtjev za ocjenu ustavnosti tog izvješća.
Iako smo svjesni procesnih zamki, pa tako i činjenica je da bi se Ustavni sud mogao oglasiti nenadležnim da utvrđuje u stalnost akta kojeg je usvojio na toj tajnoj sjednici.
No neovisno o tome, želim napomenuti da je u donošenju tog spornog i vrlo kontroverznog akta sudjelovao aktualni predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović, jedan od sudaca koji su ostali u mandatu, to je Mate Arlović, ali i dva reizabrana suca, Rajko Mlinarić i Miroslav Šumanović.
S obzirom na sve što smo saznali nakon glasanja, smatram da su ta dva suca dakle, Miroslav Šumanović i Rajko Mlinarić na prijevaran način ušli u svoj drugi mandat jer, da smo tu informaciju o održanom tajnom zasjedanju i odlučivanju Ustavnog suda imali prije samog glasanja, kao što smo to i morali imati, jer je po Ustavu rad Ustavnog suda javan, vjerujem da ova dva reizabrana suca ne bi dobila potrebnu podršku dvotrećinske većine.
Osobitim problemom smatram to što nakon što su ovi suci izabrani i nakon što su pred Predsjednikom države položili prisegu i time stupili na dužnost, praktički postali trajno stanje, odnosno više ne postoji mogućnost njihove smjene.
To je posljedica ozbiljne praznine u našem zakonodavnom poretku. Naime, ustavni sudac se može smijeniti ili razriješiti dužnosti samo ukoliko se utvrdi da je počinio kazneno djelo za koje mu je izrečena kazna zatvora, ili ukoliko se utvrdi da je trajno nesposoban za obnašanje svoje dužnosti. Ovakva situacija u kojoj postoji visok stupanj suglasnosti, ustavnopravne struke i šire javnosti je da je ustavni sudac kršio Ustav. Po našem zakonu nije razlog niti može biti povod za njegovu smjenu.
To je problem, problem institucionalno nedovršene države.
Znači, unatoč tome što ih je zbog kršenja Ustava Predsjednik države pozvao na podnošenje ostavke, za očekivati je da ova četiri sporna ustavna suca koji su kršitelji Ustava te ostavke podnijeti neće, već će glumiti čuvare Ustava sljedećih osam godina, pa se postavlja pitanje, a gdje su tu građani?
Što je s njihovim pravima da o ustavnim tužbama i drugim inicijativama koje pokreću pred Ustavnim sudom odlučuju suci, u čiju profesionalnu ocjenu i njihov integritet me sumnjaju.
Također želim skrenuti pažnju na činjenicu da je uoči izbora ovih sudaca Ustavnog suda Andrej Plenković kao Predsjednik vlade tvrdio da izbor sudaca mora predstavljati nekakav dogovor i za onaj budući reizbor koji će se trebati dogoditi ili izboru za godinu i pol dana kada se biraju tri ostala ustavna suca.
Razlog zbog kojeg tražim da nađemo način da poništimo ovo izvješće Ustavnog suda je taj da se ono ne zloupotrijebi kao presedan, koje bi Miroslava Šeparovića i Matu Arlovića zadržao na toj funkciji ukoliko se na političkoj sceni ne postigne dogovor o budućim ustavnim sucima.
Dalija Orešković
