By U tri desetljeća koliko traje neovisnost Lijepe naše dogodilo se toliko toga kao da se radi o državi sa višestoljetnom poviješću. Nekako je sve počelo sa Domovinskim ratom početkom 90-ih kada je Hrvatsku zadesila prva velika pogibelj i strašno razaranje od čega se neki krajevi ni do danas nisu oporavili. Rat je odnio gotovo 20 tisuća žrtava, a porušeno je preko 150 tisuća domova i gospodarskih objekata. Žrtve se oplakuju još i danas, posebno one za čije se grobove nikada nije saznalo, a tek se ovih dana otkriva kako su se obnavljali mnogi objekti porušeni tijekom Domovinskog rata.
Prije nekoliko godina Hrvatsku je zadesila i velika poplava nakon koje su opet mnogi ostali bez svojih domova, no i tu se nevolju uz velike napore uspjelo prebroditi i štetu sanirati. Mada su se i ovaj puta širile razne priče o sumnjivoj obnovi objekata kao što je bilo i nakon poslijeratne obnove, ipak se ništa nije dogodilo u smislu pokretanja nekih istraga ili pokušaja rasvjetljavanja priča kako bi se utvrdila istina. U međuvremenu, dakle od osamostaljenja, su redom propali gotovo svi proizvodni kapaciteti od kojih su neki bili poznati širom svijeta poput brodogradnje, kemijske, drvne, metaloprerađivačke industrije, da bi na kraju došlo i do gotovo potpunog uništenja poljoprivrede i prehrambene industrije.
Kao da sve nevolje koje su nas već zadesile nisu dovoljne pojavila se i pandemija koja je prošle godine u proljeće na trenutke zaustavila život, da bi se sve malo primirilo tijekom ljeta odnosno turističke sezone, a onda početkom jeseni dovelo do raspada sustava i potpuno nekontroliranog širenja zaraze koja tek ovih dana polako jenjava. Mjerama koje je Stožer CZ odnosno Vlada pouzimala tijekom pandemije se pokazalo da se Vlada u najmanju ruku ne snalazi dobro u kriznim situacijama. Umjesto transparentnog, pravovremenog i efikasnog djelovanja u kriznoj situaciji Vlada je stvorila i konstantno povećavala nepovjerenje građana.
I onda kao da sve do tada nije bilo dosta potres je na proljeće prošle godine pogodio Zagreb, a onda koncem iste i početkom ove 2021. u dva navrata u svega nekoliko dana sa još puno većom silinom i područje Banije pričinivši veliku štetu u gradu Sisku i gotovo sravnio sa zemljom Petrinju i okolna naselja odnoseći ovaj puta i ljudske žrtve. Apokaliptični prizori iz Petrinje i okolnih sela lede krv u žilama, ali i izazivaju bijes jer su se urušile ili potpuno srušile čak i kuće koje su obnovljene nakon Domovinskog rata koje su ovaj potres morale podnijeti uz tek eventualnu manju štetu. I dok su neke službe i volonteri doslovno odmah pohitali u pomoć pogođenom području državi je trebalo punih sedam dana da reagira, a reagirala je osnivanjem novog Stožera za posljedice potresa na čelu sa potpredsjednikom Vlade potvrđujući tako da Stožer CZ čiji je to bio posao nije ispunio svoju zadaću.
Ratovi, poplave, pandemije kao i potresi su se i do sada događali, i vjerojatno će se događati i u budućnosti, što znači da se o nekom prokletstvu koje nas prati ne može govoriti, ali može o nečem što je puno jednostavnije i što nas prati od prvog dana osamostaljenja Hrvatske, a to je nepotizam, korupcija i kriminal koji prolaze bez sankcija, te podobnost i nesposobnost kao glavne odlike mnogih na čelnim pozicijama u državi. Sve dok takvima dajemo svoje glasove, a dajemo, nemamo se pravo nikome žaliti.
Dakle šuti i trpi, ili mijenjaj, nitko drugi to neće umjesto tebe.
U Zagrebu, 07.01.2021.
Predsjednik BUZ
Milivoj Špika
