By Neviđeno, brutalno, medijsko granatiranje Tomislava Karamarka i Domoljubne koalicije zbog politika lustracije, suverenizma i borbe protiv uvoznog lobija, koje je trajalo punih 5 godina, a preventivno, da se Karamarko ne bi ponovo osokolio vratiti u visoku politiku traje i dan danas, nije rezultiralo njegovim konačnim padom ni na parlamentarnim izborima 2015. godine. Tomislav Karamarko i Domoljubna koalicija je i na tim izborima izašla kao relativni pobjednik protiv drčnog i medijski favoriziranog Zorana Milanovića kojemu nije pomogla ni podjela Hrvatske na „mi ili oni“, niti sintagma o „slučajnom narodu u slučajnoj državi“. SDP, Zoran Milanović i mentalno komunistička ljevica pretrpjeli su na izborima 2015. još jedan težak poraz. Indikativno je u ovoj priči da SDP-u ni nakon petog uzastopnog izbornog poraza svog omiljenog lidera od „mutavog“ Tomislava Karamarka nije palo na pamet tražiti njegovu političku odgovornost i smjenu sa čela stranke, dok je Tomislav Karamarko unutar HDZ-a od određenih gremija trpio značajne kritike zbog tijesne izborne pobjede od samo dva mandata razlike.
Očekivalo se puno više!
Umjesto da ga podrže i pohvale radi relativne pobjede koja je ostvarena u nemogućim uvjetima, urotnički se iz srca HDZ-a krenulo u organizaciju njegovog konačnog rušenja. SDP-u nije palo napamet priznati poraz od Tomislava Karamarka i nije im palo napamet smijeniti Zorana Milanovića, jer tim činom bi priznali vlastitu sramotu poraza kada su na raspolaganju imali kompletan medijski mainstream i APIS pod ravnanjem Hrvoja Somuna s preko sto zaposlenih SDP-ovaca u toj mračnoj firmi, koja je konačno sofisticiranim metodama izračuna rubnih mandata dovela Karamarko gotovo pred izborni poraz i stvorila raskol unutar HDZ-a. Da bi se Zorana Milanovića stavilo pred ogledalo političke odgovornosti zbog uzastopnih poraza od „nesposobnog“ Karamarka bilo je ipak potrebno pričekati velikog diplomatu Andreja Plenkovića koji je već bio predodređeni Karamarkov nasljednik. Ipak, manja je sramota izgubiti od Plenkovića nego od Karamarka.
U izbornoj noći, u uzavreloj atmosferi čekanja izbornih rezultata iz DIP-a, u stožeru HDZ-a u jednom trenutku, oko 22h i 30 min. Došlo je do prave konsternacije. HDZ je vodio sa 63 mandata naprama 51 SDP-ovih i kada se realno očekivalo da će ta razlika još više rasti u nadolaženju rezultata izbora iz ruralnih krajeva i manjih izbornih jedinica u kojima je HDZ uvijek bio favorit, dogodio se Kopernikanski obrat. HDZ-ova prednost počela se naglo topiti što je u stožeru HDZ-a popraćeno velikim negodovanjem i snažnim i glasnim indicijama da se radi o klasičnoj izbornoj krađi. O indicijama koje su upućivale na izborni inženjering više puta su se javno očitovali Tomislav Karamarko, g. Davorin Mlakar i još neki visoko pozicionirani članovi HDZ-a. Javno se govorilo da je HDZ-u „ukradeno“ 5-6 rubnih mandata, a ti isti mandati su najvjerojatnije pripisani Zoranu Milanoviću tako da se ovdje radi o najmanje 10-12 mandata s kojima bi Tomislav Karamarko komotno formirao saborsku većinu i bez problema od Predsjednice dobio mandat za sastavljanje vlade RH. U takvoj situaciji Most ne bi imao nikakvu ulogu u notornim ucjenjivačkim pregovorima s HDZ-om, čemu smo s nevjericom i gnušanjem svjedočili.
„Loš“ izborni rezultat Tomislava Karamarka nakon što su mediji unaprijed stvorili sliku o mogućoj velikoj izbornoj pobjedi HDZ-a probudio je unutar HDZ-a one bolesne karijerističke strasti kod pojedinaca, koji su sebe vidjeli kao novog lidera stranke i započela je žestoka kampanja rušenja Karamarka iznutra. Na taj način, još jednom smo svjedočili fenomenu kvadrature kruga u kojoj su se protiv suverenističkih politika urotile radikalne lijevo liberalne snage u zajedništvu s tzv. ultra desnim krilom unutar HDZ-a i njegovog biračkog tijela. A zapravo su te obje struje notorni proizvodi udbaško mafijaškog gremija koji je svoje spavače infiltrirao u sve parlamentarne stranke u Hrvatskoj.
Konačan obračun s Tomislavom Karamarkom znakovito je započeo radi njegovih „loših“ izbornih rezultata, radi „loše vođene“ predizborne kampanje, a završio je izmišljenom aferom „konzultantica“. Danas je svakom normalnom promatraču kristalno jasno da Tomislav Karamarko nikada ne bi odstupio sa svih pozicija zbog nategnute afere „konzultantica“ da je imao podršku vrha stranke, poglavito svog potpredsjednika Milijana Brkića. Oni su mu presudili!
U tom kontekstu potrebno je radikalno rasvijetliti ulogu Zlatka Hasanbegovića u rušenju Tomislava Karamarka. Naravno, apsolutno podržavam svaki potez Zlatka Hasanbegovića u njegovom kratkom ministarskom mandatu, osobito one poteze kojima je zatvorivši pipu notornim NVO-ima počeo zapravo provoditi svojevrsnu lustraciju bez zakona o lustraciji. Treba se prisjetiti kakva se haranga vodila protiv Zlatka Hasanbegovića, treba se prisjetiti HOS-ove kape na njegovoj glavi koja je preko noći pretvorena u ustašku i treba se prisjetiti koje silne pritiske su doživljavali Tomislav Karamarko i Tihomir Orešković nebili smijenili nepoćudnog ustaškog ministra. Razmjer brutalnih udara na ministra Hasanbegovića prelio se preko hrvatskih granica u međunarodne krugove, a cilj je bio pod svaku cijenu zaustaviti tzv. konzervativnu revoluciju koju je započeo Zlatko Hasanbegović po nalogu Tomislava Karamarka uz odobravanje Tihomira Oreškovića. Zlatko Hasanbegović postao je državni neprijatelj broj 1., Karamarku niti Oreškoviću nije palo napamet da ga smjene. U toj situaciji Zlatko Hasanbegović postao je pravi malj za udaranje po Tomislavu Karamarku i jedini način da se smijeni Zlatko Hasanbegović bio je rušenje Karamarka, ali i Tihomira Oreškovića. U toj raboti ponovo je zatvorena kvadratura kruga, jer su Zlatka Hasanbegovića kao malj za udaranje Karamarka podjednako koristili retardirani ljevičari i isto tako retardirani desničari unutar HDZ-a. Jedni su imali za cilj ružiti Hasanbegovića zbog konzervativnih politika i politika lustracije, a ovima iz srca HDZ-a bila je nepodnošljiva činjenica da je jedan Hrvat muslimanske vjeroispovijest najpopularniji političar na desnom političkom spektru s potencijalom da jednog dana postane čak i lider HDZ-a. Dok je Karamarko pomagao i bez trunke ljubomore podupirao Hasanbegovićevu nevjerojatnu popularnost, jal, ljubomora i mržnja kod istaknutih pojedinaca u HDZ-u dovela je do toga da su odlučili srušiti Karamarka kako bi se riješili Zlatka Hasanbegoviće. Od dobro upućenih insajdera iz HDZ-a doznajem, da nikako nisu htjeli ni smjeli dozvoliti da Zlatko Hasanbegović, Hrvat muslimanske vjeroispovijest postane lider i jedini uvjerljivi reprezentant konzervativnih i domoljubnih politika. I tako je Zlatko Hasanbegović ni kriv ni dužan postao glavni kamen smutnje i malj u konačnom obračunu s Tomislavom Karamarkom!
Ali ništa od toga se ne bi dogodilo da ne postoje itekako čvrste indicije da se na izborima 2015. godine dogodila povijesna pljačka izbornih rezultata. Nakon što je Tomislav Karamarko doživio kompletan politički brodolom nije mu preostalo ništa drugo nego da u svojoj vlastitoj samoći i privatnoj istrazi, snažne indicije o krađi izbora pretoči u realne dokaze. Na tom istraživačkom putovanju Karamarko je kontaktirao kompromitiranog Vargu iz afere SMS, stručnjaka za komunikacije zamolivši ga za pomoć u svojoj privatnoj istrazi glede moguće krađe izbora. Taj kontakt i razloge za taj kontakt Tomislav Karamarko javno je i priznao pred svekolikom hrvatskom javnošću. Moguće dokazivanje, moguće krađe izbora 2015. skinulo bi stigmu s Tomislava Karamarka, ali bi i njegov HDZ bio promatran u sasvim novom pobjedničkom svjetlu nakon „loših“ izbornih rezultata i rušenja „vlastite Vlade“. Gospodin SMS Varga nikada Tomislavu Karamarku nije dostavio uvjerljive dokaze o pljački na parlamentarnim izborima 2015. pa je s toga istraga o tim izborima krenula prema analizi izbornih rezultata u brojnim izbornim jedinicama. E tu se došlo do frapantnih i zastrašujućih podataka. U svom istraživačkom radu i u potrazi za istinom došao sam do jednog od najbolji analitičara u Hrvatskoj gospodina Zorana Grgića tražeći od njega utemeljenu analizu marljivo prikupljenih podataka po izbornim jedinicama na parlamentarnim izborima 2015. godine. On je došao do zapanjujućih zaključaka i najbolje je da njegovo živo analitičko svjedočanstvo danas predočimo hrvatskoj svekolikoj javnosti.
Jer „zaklela se zemlja raju da se sve tajne doznaju“!
Gospodine Grgić, možete li jednostavnim rječnikom približiti čitateljima novina 7dnevno moduse operandi mogućih nepravilnosti na spornim parlamentarnim izborima.
Mogu! Svaka prevara poput mađioničarskih trikova počinje bitno prije cirkuske predstave. Prvo se postavi bina. Mađioničar s pobočnicom izađe na binu maše rukama i eto, trik se dogodi…
Prije samih izbora MUP pod kontrolom SDP-a obilazio je glasaće po kućnim adresama, tko god nije pronađen dva puta za redom doma brisan je s adrese, automatizmom i iz biračkog popisa. I sam sam doživi takvo poniženje. Morao sam odlaziti seoskom pendrek-efendiji objašnjavati kako sam se nalazio službeno u ZG u Saboru kao član Vijeća…
Ergo, kakve veze ima ustavna sloboda putovanja s zagarantiranim pravom na biranje?!- Nikakve veze naravno, ali ta staljinistička priprema bila je samo montiranje pozornice za ono što će uslijediti.
Bojim se krađe je bilo i tijekom izbornog dana i nakon zatvaranja birališta.
Ljudi koji su „pobrisani“ iz popisa nisu znali, a nitko ih nije uputio kako ostvariti svoje izborno pravo. GONG je nekim čudom ovaj put odustao od svojeg poslanja’ ¨nadgledanja izbora¨…
Zbunjujuće, na nekim izbornim mjestima, nisu postavljeni niti stranački promatrači, a bilo je i blokiranja stranačke ekipe Živog Zida o čemu je Vilibor Sinčić svjedočio u Bujici… pojavile su se i snimke zapečaćenih izbornih kutija tijekom dana bačenih u smeće!? Posljedično, ŽZ je za smješno mali broj izgubio zastupnika u Istri. Slučajnost? Teško.
Ali sve je to mali nestašluk u odnosu na 8-10 mandata koji su ¨pokradeni¨ HDZ-u.
Razmotrimo sad 1 izbornu jedinicu. U njoj nisu vrijedili niti zakoni statistike, niti je vrijeme bilo linearnu….
Davno, kada je Henry Ford poče s industrijalizacijom auto industrije, osmišljena je nova grana znanosti – studij vremena i rada. Pojednostavljeno, Ford je s štopericom u ruci, razlomio radni proces na sastavne pokrete i mjerio …. Najbržeg radnika, najsporijeg, neuvježbanog, mladog, starog… i uprosječio normu. Riječju NORMA je vrijeme za koje svatko može izvršiti neku radnja, primjerice, usporediti podatke s osobne s podatcima na biračkoj listi…
Istovremeno NORMA pokazuje i granice ljudskog rada, primjerice, netko će brojati listiće brže, netko sporije, ALI sva će odstupanja biti predvidiva…
Dakle, ako se obradi jedan glasač svakih 120 – 140 sekundi po drugim izbornim jedinicama, nemogući je u prvoj izbornoj jedinici dobiti PROSJEČNO 60 sekundi po glasaću, a neki ¨čudotvorci¨ baš na sumnjivim mjestima uspjeli su postići i 37 sekundi…kako je to moguće bez lažiranja ?!
Nadalje, Hrvati su uvjerljivo najnepismenije birači jer broj nevažećih listića je veći od svih ostalih manjina… čudno.
Svaka uljuđena država čuva podatke o svojim građanima, a pod SDP-om osniva se APIS i uhljebljuje cca 200 mladih ljevičara na popisima birača i obradi rezultata. …
Može li lisica čuvati kokošinjac?!
Sad se moram obratiti bogovima stohastike i pažljivo objasniti mađioničarski trik broj dva… CGT – Centralni Granični Teorem.
Zamislimo sada veliku tvornicu koja proizvodi žarulje …. U milijunskim serijama. Koliko je ispravnih/neispravnih na kraju dana? Nemoguće je svaku ispitati te će proizvođač uzeti primjerice uzorke po 100 komada i svaki uzorak pažljivo ispitati. CGT kaže kako će sve vrijednosti iz pažljivo uzetih uzoraka biti INDENTIČNE po svim karakteristikama osnovnom skupu iz kojeg su uzete. Tako se rade i izlazne ankete, ako se rade profesionalno, te obično predviđaju pobjednika. Jedini izuzetak su ¨istraživanja¨ koja radi ekipa s ¨udbaških nauka¨ tj. ¨Politologija+ONO i DSZ¨…
Primjerice, ako proizvodnja miliona žarulja ima 2% neispravnih, kad uzimate uzorke neki će imati 1, neki 2 neispravne žarulje, mnogi nula, ALI prosjek svih uzoraka biti će skoro točno 2%.
Može li neki uzorak odstupiti i imati recimo 7 neispravnih žarulja na 100 ispitanih? Može. Može li biti nekoliko tako čudnih uzoraka za redom? Možda i može, ali takvo čudo je isto kao da dobijete osam puta zaredom na lotu… dakle ne ide!
Mogu li uzorci tako radikalno odstupati za cijelu Hrvatsku? NE!
U konkretnom primjeru, izlazne ankete ozbiljnih istraživača, ali i popisi koje vode aktivisti stranaka pokazali su jasnu pobjedu HDZ-a. Kada je počelo brojanje glasova pokazalo se kako je to točno, na 50%, prebrojanih, na 80% prebrojanih… i onda se dogodilo čudo, koje niti bogovi stohastike ne mogu objasniti
Na nekim izbornim mjestima svi su glasali po CTG tijekom dana, a onda od 17h do zatvaranja BAŠ NITKO nije glasao za HDZ, baš nitko nije glasao za Živi Zid? I takva slučajnost baš na ¨čudotvorno¨ brzim glasačkim mjestima na kojim obrađuju birače bitno brže nego što to Fordova norma dopušta?!
Ma dajte molim Vas to mora biti muljaža….U prilog ovim tvrdnjama prilažem čitateljima detaljnu analizu s nekih izbornih mjesta u Hrvatskoj pa neka vaši čitatelji to pažljivo proanaliziraju i sami donesu autonomni sud.
ANALIZA IZBORA ZA ZASTUPNIKE U HRVATSKOM SABORU, 2015.
Da bismo razumjeli današnju političku situaciju u Hrvatskoj, kratko ćemo razmotriti uzrok svih političkih događanja u svezi s događanjima oko parlamentarnih izbora za Hrvatski sabor održanih prije tri godine.
Zaprepastile su nas indicije, koje su ukazivale da su rezultati tih izbora krivotvoreni, te da je Domoljubna koalicija tako ostala bez 8 do 10 zastupnika!
Jednostavno, i bez velikih analiza, naime, „upada u oči“ nekoliko činjenica:
Prvo, velika izlaznost birača. To je u redu; ali, u I. izbornoj jedinici ona jako odskače od ostalih – i iznosi 70,07%. U inim izbornim jedinicama izlaznost se kreće od 59.68% (V. izborna jedinica) do (isto skokovitih) 65.90% u VII. izbornoj jedinici. U ostalim jedinicama ona se, uglavnom, kreće oko 60 do 63%.
Nadalje, izrazito kratko prosječno vrijeme izlaska na biralište po jednom biraču; u I. izbornoj jedinici ono iznosi kroz cijeli dan samo 60 sek. po biraču!
Jasno, da je takav prosječni cjelodnevni tempo izlaska na birališta fizički neodrživ.
Za razdoblje od 7:00 sati ujutro do 16:30 poslije podne taj prosjek u I. izbornoj jedinici iznosi 64 sek. po biraču, a nakon toga, od 16:30 do 19:00 sati on je nevjerojatnih 47 sek! Ako je to prosječna vrijednost, jasno je, da je bilo i kraćeg (!) vremena izlaska na biralište po biraču.
(Treba se podsjetiti, da su ovaj put na izborima bile „plahte“ s podužim popisom kandidiranih stranaka i pojedinaca, te da je trebalo, također, po preferencijalnom načelu, zaokružiti i favoriziranog kandidata, za što, uz identifikaciju i tijek izbornog procesa nije dovoljno niti nekoliko minuta po biraču!).
Uz već navedenu I. izbornu jedinicu, najmanji cjelodnevni vremenski prosjek izlaza na birališta po biraču (manji od 120 sek. ili manje od 2 min.) imaju još, redom: VIII., X. i VII. izborna jedinica, manji od 150 sek. ili manje od 2 i pol min.: VI., IX. i IV jedinica, dok za II., III. i V. jedinicu taj prosjek iznosi nešto više od 150 sek., dakle, za cijeli izborni dan malo više od 2 i pol minute po biraču. (.
I ovako niske, prosječne cjelodnevne vremenske vrijednosti drastično padaju u poslijednja dva i pol sata izbora (u kojem razdoblju samo dvije izborne jedinice – II. i III. – imaju prosjek po biraču veći od 120 sek.), što dovodi do vrlo zanimljivih zaključaka.
Potaknuti tim podatcima, malo smo se pozabavili I. izbornom jedinicom, odnosno službenim podatcima Državnoga izbornog povjerenstva za birački odbor ZAGREB-CENTAR, ZAPAD.
Evo samo najbitnijih podataka:
1. U I. izbornoj jedinici pristupilo je glasovanju 236.108 birača.
2. Od toga, 201.458 birača (85.32%) spada pod ZAGREB-CENTAR, ZAPAD ( I. izbornoj jedinici pripada još 8 biračkih odbora, i to: Bistra, Brdovec, Dubravica, Jakovlje, Luka, Marija Gorica, Pušća i Zaprešić, s ukupno manje od 15% birača te izborne jedinice).
3. Slično tomu, od ukupno 327 biračkih mjesta u I. izbornoj jedinici (drastično mali broj u odnosu na druge izborne jedinice – prilog, Book1), 261 je redovitih i 19 posebnih (zajedno više od 85%) biračkih mjesta, koja spadaju u ZAGREB-CENTAR, ZAPAD.
4. Od 261 ovdje obrađenog biračkog mjesta, na njih čak 180 (69%) ili više od 2/3 biračkih mjesta vremenski prosjek izlaska na glasovanje po biraču za cijeli dan iznosi ≤ 60 sek. (manje od 60 ili jednako 60 sek.)!
5. Na skoro polovicu od tih 180 biračkih mjesta, na njih čak 87 (33%) ili 1/3 svih biračkih mjesta u Zagreb-centar, zapad, prosjek izlaska birača iznosi ≤ 50 sek. (manje od 50 ili jednako 50 sek.)!
6. Na 9 biračkih mjesta prosjek vremena izlaska na izbore po biraču iznosi ≤ 40
sek. (manje od 40 ili jednako 40 sek.)!!!
Ti, najniži cjelodnevni vremenski prosjeci izlaženja na izbore po biraču, jesu:
– 37 sek. (!!!): biračko mjesto broj 225 u Vrapču–Jug
– 38 sek. (!!!): biračko mjesto broj 53 na Šalati
– 39 sek. (!!!): biračka mjesta broj 71 na Savskim kutima i broj 76 na
Starom Trnju
– 40 sek. (!!!): biračka mjesta broj 62 (Cvjetno naselje), broj 88 (Vrbik), broj 93 (Bukovac), broj 99 (Dobri Dol) i broj 124 ( Ružmarinka),
i slično i slično…!
Dakako, i opet, ako su to prosječne cjelodnevne vrijednosti, one su u nekim dijelovima dana bile i manje!
Nadalje, čak i uz pretpostavku, da je na pojedinim od tih biračkih mjesta moguće bilo i 5(!) glasačkih kutija, značilo bi, da je tijekom čitavoga dana uz sve te kutije svake 3 minute bilo novih 5 birača – neprestano, čitav dan!
Zanimljivi su, isto tako, podatci o izlaznosti birača na izbore za ZAGREB-CENTAR, ZAPAD.
Tako: na samo 29 biračkih mjesta (11,11%) izlaznost birača je ispod 65%
na njih 111 (42,53%) izlaznost iznosi između 65% i 70%,
na 109 biračkih mjesta (41,76%) izlaznost je između 70 i 75%, a
na 12 (4,60%) mjesta ona iznosi preko 75%!!!
Najveća izlaznost (preko 75%!!!) odnosi se na slijedeća biračka mjesta:
– 75.15%: biračko mjesto br. 71 na Savskim kutima
– 75.31%: biračko mjesto br. 127 na Peščenici
– 76.13%: biračko mjesto br. 117 u Mašićevoj ulici
– 76.26%: biračko mjesto br. 79 na Trnjanskoj Savici
– 76.27%: biračko mjesto br. 225 u Vrapču-Jug
– 76.56%: biračko mjesto br. 41 na Medveščaku
– 76.64%: biračko mjesto br. 53 na Šalati
– 76.66%: biračko mjesto br. 170 na Horvatima – Srednjaci
– 76.94%: biračko mjesto br. 88 na Vrbiku
– 77.56%: biračko mjesto br. 62 na Cvjetnom naselju
– 78.76%: biračko mjesto br. 55 na Tuškancu
– 79.55%, dakle, 80% !!!: biračko mjesto br. 66 na Cvjetnom naselju
Ima li asocijacija na Sjevernu Koreju? Prisjetimo se, da je samo na referendum o samostalnosti Hrvatske izašlo oko 83% birača!
Iz samo ovih nekoliko primjera proizlaze mnoge zanimljive analize i zaključci, međutim, oni u svakom slučaju potvrđuju, da su izborni rezultati dulje pripremani i da su krivotvoreni! Time otpada, dakako, i nametnuta javna tvrdnja, da je HDZ izborni gubitnik!
Ne zaboravimo, da su izbori u demokratskom svijetu nešto najsvetije (neki izborni dan i zovu blagdanom demokracije) – i da je nezamislivo prijevarom doći u bilo koju poziciju državne vlasti!
Nažalost, iz takvih, namještenih, izbornih rezultata proizašle su i stanovite poslijeizborne kombinacije u Vladi te – s obzirom na predizborna očekivanja – neodgovarajući i prespori potezi nove Vlade, ali i time pitanje – koji su se zadatci i ciljevi DOMOLJUBNE KOALICIJE mogli ostvarivati, i kojim tempom, odnosno, kojim je putom krenula Hrvatska u ovom prevažnom trenutku.
Mnogi su se, dakako, zapitali, zašto – a osobito nakon one noći u pregovorima s MOSTOM, kada je predsjednik HDZ-a decidirano rekao, da se HDZ ne će dati od nikoga ucjenjivati – dakle, zašto tada nisu prekinuti pregovori i ponovno raspisani izbori. Odgovor je vrlo jednostavan: osnovni je cilj HDZ-a bio maknuti s vlasti crvene kmere, koji su počeli rušiti instituciju po instituciju u Hrvatskoj, dovodeći tako u pitanje i njezinu daljnju opstojnost kao samostalne države!!!
Točno je i to, da – iako se po tadašnjem raspoloženju naroda mogli predmnijevati, da bi Domoljubna koalicija realno dobila na ponovljenim izborima i (znatnu) nadpolovičnu većinu – u nove izbore nije mogli tada ići, jer – ne zaboravite! – SDP je držao u rukama APIS (koji je izbornu prijevaru i proveo) i HRT, s njegovom snažnom predizbornom mašinerijom u korist jedne političke stranke i, ako hoćete, ne baš prohrvatske ideologije. Dakle, držeći u ruci te jake poluge i bez obzira na realnost, „službeni“ rezultati ponovljenih izbora bili bi opet frizirani, sada još malo bolje u korist onih, koji su bili spremni na takve izborne prijevare.
A, o sramoćenju u svijetu Hrvatske kao države – o tomu da i ne govorimo!
Zanimljivo, da i predvodnici MOSTA izjavljuju, da ne vide razloga zašto bilo što mijenjati u APISU!
Iz svih tih razloga – iako i u ovako namještenim izbornim rezultatima RELATIVNI IZBORNI POBJEDNIK – HDZ se je odrekao mjesta Predsjednika Vlade, odrekao se je sudjelovanja nekih svojih vrijednih i sposobnih ljudi u radu Vlade i u radu Sabora i u inim državnim i javnim institucijama, riskirajući time ponekad i gubitak povjerenja svojih članova koji nisu razumjeli ili nisu mogli dokučiti razlog tih i takvih (kako bi to rekao pokojni predsjednik Tuđman) odluka u kadroviranju, odrekao se je tako i znatnijeg utjecaja na tijek i tempo promjena – ali, valjda je sada iz ovoga svega jasno, da je na to bio primoran, jer mu je – kao najvećoj i iznad svega državotvornoj stranci – vodilja bila samo ideja: kako izvući Hrvatsku iz klizanja iz njezine samobitnosti, ili – kako joj u datim okolnostima očuvati već narušeni put opstanka kao samostalne države!
Dakako, da su i svi kasniji događaji – omogućeni tako provedenim izborima!
Najzanimljivije je u svemu, da niti u HDZ-u nije bilo dostatne reakcije, te da su svi Karamarkovi oponenti započimali kritiku njegovog vodstva stranke i uloge u Vladi RH u proteklih pola godine s rečenicom…“nakon, što HDZ na proteklim parlamentarnim izborima nije postigao očekivani rezultat…“ !!!
Statistički analitičar: Zoran Grgić-vlastoručno
Vrijeme je za radikalne promjene izbornog zakonodavstva!
Kazimir Mikašek-Kazo
