Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Ukrajinska ofenziva, najprije na istoku i sjeveroistoku, a potom i na jugu nezadrživo napreduje, što u redovima agresorske vojske izaziva paniku. Ali, nisu samo Rusi uznemireni i zbunjeni razvojem događaja, nego i njihove pristaše u Europi, ponajprije oni u našem susjedstvu. Pogledate li izvještaje bilo koje srbijanske televizije, uvjerit ćete se kako se tamo upravo odvija proces konstruiranja nove stvarnosti – one virtualne, nepostojeće.

Budući da Putinova “specijalna operacija” u proteklih sad već gotovo punih 7 mjeseci, ne samo da nije postigla ni jedan od svojih ciljeva, nego u posljednja tri tjedna doživljava svoj slom, situacija nalaže da se oni koji su željno očekivali poraz Ukrajine i ruske tenkove na Balkanu prilagode okolnostima i javnosti pruže objašnjenja i odgovore na neka pitanja.

Dakako, tu i tamo se čuju glasovi razuma, čak i u tim beogradskim medijima, na njihovim televizijama, ali u ogromnoj većini su ovi drugi koji svoj osebujni pogled na aktualno stanje žele po svaku cijenu nametnuti kao mainstream-mišljenje i objasniti neobjašnjivo – a prije svega: zašto druga vojna sila na svijetu bježi pred ukrajinskim oružanim snagama i u panici napušta čak i ona okupirana područja Ukrajine na kojima se do jučer pokušavao organizirati tobožnji “referendum o pripajanju Ruskoj Federaciji”.

Kako bi umirili svoje žestoke rusofile i produžili im barem na kratko varljivu nadu u konačni uspjeh “specijalne operacije”, a od koje (kao što svaki srpski patriot dobro zna) ovisi sudbina buduće “Velike Srbije” – pa u tom smislu i “oslobađanje privremeno okupiranog područja nekadašnje ‘RSK'” – beogradski propagandisti daju sve od sebe, do zadnjeg atoma snage.

Njihovi TV programi na dnevnoj razini ugošćuju “eksperte” za ratove, taktiku i strategiju ratovanja, globalne geostrateške odnose, a dobro došli su svi koji imaju što reći na ove teme, pod uvjetom da su zagriženi obožavatelji krvnika iz Kremlja. Tako u plejadi mnogih koji zadnjih mjeseci i tjedana defiliraju kroz beogradske TV studije, možemo vidjeti ratne zločince Veselina Šljivančanina, Vojislava Šešelja, Dragana Vasiljkovića, brojne bivše oficire (“krajišnike” ili one iz sastava nekadašnje “JNA”) koji na temelju iskustva iz vlastitih izgubljenih ratova tumače ono što se događa i pružaju poželjna i prihvatljiva “objašnjenja”, a nisu rijetkost niti “eksperti” iz “Republike Srpske” za koje je rijetko tko čuo, ali zato raspolažu sličnim “talentima”.

I tako putinovci nastavljaju svoj hod po bespućima svoje bolesne mašte, a neupućena, zbunjena i sluđena raja bulji u ekrane otvorenih očiju i usta i čeka – Ruse. I kad bi bilo koga od njih pitali što to očekuje od “braće Rusa” i kako zamišlja život ako oni ikad stignu pred pragove njihovih kuća kao “osloboditelji”, teško da bi dobili odgovor. Jedino što ih drži na okupu jest mržnja prema Zapadu – iako svi odreda prakticiraju upravo zapadni model življenja i ne pada im napamet otputiti se u “voljenu majčicu Rusiju” i tamo podijeliti svoju sretnu budućnost s “istokrvnom braćom”. Kolorit u kojem danas baulja većinska, putinova Srbija, upotpunjavaju popovi i samozvani proroci koji noseći u rukama molitvenike i križeve ponovno proriču “konačnu pobedu nad silama zla”, moleći Boga da Putin ne odustane i u ime “pravoslavlja” iskoristi “sva sredstva koja mu stoje na raspolaganju”. Treba li možda napominjati koja je to razina pomračenja uma i kakvi su bolesnici u pitanju kad otvoreno zagovaraju nuklearne udare?

Naravno, u cijeloj priči je najveći krivac Zapad, jer prema tezama tih fanatičnih putinovaca izgubljenih u vremenu i prostoru, “Ukrajina je samo produžena ruka kolektivnog zapada u ratu protiv Rusije”!? Što je to “kolektivni zapad”, zna valjda jedino “stručnjak” koji je autor ove nebulozne kovanice. Da nije tragično i da nije u pitanju krvava agresija s desecima tisuća žrtava, bilo bi smiješno. Baš kao da je rat izazvao Zapad, a ne njihov idol koji je na samom početku agresije, krajem veljače ove godine, jasno dao do znanja dao do znanja kako su mu ciljevi uništiti Ukrajinu i zapadnu Europu – pa ako treba i nuklearnim oružjem.

Najnovije informacije govore kako su nakon izlaska na istočnu granicu Ukrajinci krenuli u opsežne operacije na jugu, te da potiskuju Ruse na svim dijelovima fronte, a posljednjih dana stižu vijesti da i na Krimu vlada panika, uz masovno napuštanje ovog poluotoka okupiranog od 2014. godine. Sve su češće i diverzije u pograničnim područjima, pa i na teritoriju Ruske Federacije, što samo dodatno doprinosi kaotičnom stanju u kojem se nalazi agresor koji je i dalje u fazi “taktičkog povlačenja i pregrupiranja snaga” (kako ovu bježaniju s okupiranih područja tumače odgovorni u Kremlju).

I što je poraz ruskih snaga očitiji, srpska propaganda je agresivnija, jer nastoji svojim blasfemičnim tvrdnjama i prozirnim konstrukcijama to prikriti. Baš kako je to činila 90-ih godina prošlog stoljeća, kad su u vrijeme ‘Oluje’ srpski zločinci bježali glavom bez obzira u BiH i Srbiju, a u isto vrijeme njihovi mediji tvrdili kako su “krajinske snage upravo izvršile protivudar u kome vraćaju izgubljene teritorije, a mrtvim ustašama se ni broja ne zna”.

Nema nikakve sumnje da će Rusi na kraju proglasiti pobjedu, kako god se ovo završilo – baš kao što to rade i njihova braća Srbi od 1389. godine (i “kosovskog boja”) do danas. Samo je pitanje koliko će sve to koštati ljudskih života, jer ovdje Ukrajina (pa na neki način i cijela Europa) ima posla s onima koji nikakvih skrupula niti obzira nemaju ni prema vlastitim gubicima žive sile.

No, kako razumjeti one koji žive ovdje s nama, kao naši susjedi, a gaje simpatije prema agresoru i priželjkuju eskalaciju rata?

Koliko treba biti bolestan i umno poremećen, pa podržavati tu krvavu destrukciju Ukrajine u kojoj pored vojnika masovno stradavaju i civili (djeca, žene, starci) i koliko bešćutan pa likovati nad razorenim domovima milijuna protjeranih Ukrajinaca, nad zgarištima sela i gradova, masovnim grobnicama, ucviljenim majkama koje pokapaju djecu, nad leševima najmlađih koji ostaju zatrpani pod ruševinama ili rasuti po ulicama i trgovima? Kakva je to vrsta nekrofilije koja ove bolesne mozgove navodi na negiranje očitog: masovnih zločina ruskog agresora koji za sobom ostavlja zajedničke grobnice pune civilnih žrtava i krvave tragove bestijalnih mučenja zarobljenika? Ovi bolesni fanatici opijeni mirisom krvi idu tako daleko da tvrde kako Ukrajinci ubijaju sami sebe kako bi za to optužili Ruse!? Možemo li se oteti dojmu da je to ista formula koju je koristio velikosrpski agresor u ratovima u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu 90-ih godina?

Ludilo je to koje granica, ali ni lijeka nema. Nažalost.

 

Prof. dr. Srđa Trifković, povjesničar i publicist: “Ukrajina je samo produžena ruka kolektivnog zapada u borbi protiv Rusije”; https://www.youtube.com/watch?v=m2dacI8jwaA&ab_channel=JutarnjiProgramTVHappy

 

Zlatko Pinter


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Politika