By …Glede referenduma o euru, prognoziram, da suverenistička ekipa pod vodstvom Marjana Pavličeka, uz dužno poštovanje, neće prikupiti ni 10 000 potpisa pa će na taj način biti iskazana volja naroda…
Uz prigodan govor predsjednika Tuđmana u bazi Rakitje, ispred elitne i specijalne postrojbe „Bojna Zrinski“, iz koje je kasnije nastao „Prvi hrvatski gardijski zdrug“, prvi puta je izvedena i himna „Bojne Zrinski“. „Bojna Zrinski“ bila je ustrojena pod zapovjedništvom pukovnika Ante Zorislava Rose i njegovog pobočnika bojnika Miljenka Filipovića, po strogim pravilima Legije stranaca i predstavljali su najelitniju postrojbu za specijalne zadatke i borbe u pozadini neprijatelja. U neprijateljskim redovima, sa strahom se govorilo da je „Bojna Zrinski“ elitna „ustaška postrojba“. Ti hrvatski domoljubi, „ustaše“ ili desničari, taj dan u Rakitju pred Tuđmanom, u trećoj strofi svoje himne pjevali su uz legionarski korak:
„Od Zagorja zelenog do ravnoga Srijema,
Od Hercegovine do plavog Jadrana,
Na svijetu ništa ljepšega nema,
Europska zvijezda moja Hrvatska“!
Već tada, 1992., povijesna vizija dr. Franje Tuđmana, prvog Predsjednika Republike Hrvatske bila je jasno izražena u mislima onih hrvatskih junaka koji su znali da se bore za slobodnu Hrvatsku, s ciljem da domovina jednog dana mora nužno postati sastavnica obitelji Europskih država i euroatlantskih integracija i na taj način zauvijek prekinuti sve moguće sveze s bilo kakvom bivšom ili budućom Jugoslavijom i Beogradskim pašalukom, kao simbolom povijesnog ugnjetavanja i iskorištavanja Hrvatskog naroda. Pod Beogradom Hrvatska nije imala ni trunke vlastitog suverenizma!
Prije samog ulaska u Europsku uniju pojavile su se prve i najčešće strepnje i frustracije u mnogim zemljama kandidatkinjama, što je često puta kulminiralo pravim razočarenjem, osobito u državama koje su bile iza „željezne zavjese“. Govorilo se, pa tek smo došli do političke, državne punoljetnosti i samostalnosti, a već smo gurnuti u neku novu zavisnost. Tako se i u Hrvatskoj javljao strah da bi se ulaskom u EU mogla izgubiti tek stečena nezavisnost i suverenost. To je ono što se kolokvijalno nazivalo sindromom „četiri B“. Ta je frustracija prvenstveno razumljiva i kao legitimno pitanje vrlo opravdana, ali pitanje je koliko je i utemeljena? Hrvati naime znaju da nije mudro srljati kao „guske u maglu“, kako je upozorio Stjepan Radić početkom prošloga stoljeća, nego valja dobro promisliti ima li nakon Budimpešte, Beča i Beograda smisla sada srljati u nekakav „četvrti B“- Bruxelles. Potrebno je međutim, bitno i kontekstualno razlikovati ovaj “B”, tj. Bruxelles, od Beograda, Budimpešte, Beča. Zašto? Zato što se ovdje radi o prvom povijesnom dobrovoljnom, nenasilnom približavanju i ujedinjavanju europskih država po unaprijed definiranim ugovornim pravilima, s tim da države pritom ostaju neovisne u svojim nepovrjedivim granicama . U Europsku uniju ulazi se dobrovoljno, pod pretpostavkom da se s tom Europom dijeli iste vrijednosti, a svaka država koja u nju slobodno uđe, može je isto tako slobodno i napustiti, što je definirano u Lisabonskom ugovoru EU iz 2009., u kojemu je prvi puta izričito propisan postupak izlaska iz EU, koji prije nije bio predviđen. Velika Britanija je „Brexitom“ konzumirala upravo to pravo, no i danas se žustro raspravlja kolike štete ili koristi je imala od povratka svom „ punom suverenizmu“. Čini se da u današnjem globalno svijetu, punog suverenizma nema baš nigdje?
Ne treba previše dokazivati da su Europske vrijednost Hrvatskoj daleko prihvatljivije nego li one Beogradske ili Jugoslavenske!? U tom kontekstu, pripadnost ekonomskom tržištu od 500 milijuna žitelja, u jasnoj tržišnoj utakmici, nevjerojatna je komparativna prednost u svakom smislu!
Ulaskom u Europsku uniju koji je podržan vrlo uspješnim referendumom i jednoglasnom potporom svih zastupnika u Hrvatskom saboru, Hrvatska već prenijela dio svoga sudskog i pravnog suvereniteta na Europski sud prava čovjeka, koji sankcionira države, pa tako i Hrvatsku, u situacijama kada one ne štite ljudska prava što ih jamči konvencija Vijeća Europe o zaštiti ljudskih prava. Dodajmo tome i činjenicu da prenošenje toga sudskog suvereniteta nije potpuno i trajno odricanje od vlastitog suvereniteta, jer u svi važnijim institucijama u EU participiraju i odlučuju i predstavnici Hrvatske. Referendumom o ulasku Hrvatske u EU, trasiran je put Hrvatske u Schengen, s jasnim naznakama konačnog ulaska Hrvatske u eurozonu, što bi simbolično značilo odustajanje Hrvatske od monetarnog suvereniteta zamjenom kune kao platežnog sredstva za euro. Kažem simbolično, jer Hrvatska je već danas, bez obzira što je kuna platežno sredstvo, visoko „eurizirana“ država i gotovo sve transakcije računaju se u eurima.
Prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman, sanjao je dan kada će u Hrvatskoj prosječna plaća biti 1000 maraka, a danas je u Hrvatskoj prosječna plaća 1000 eura i moglo bi se slobodno kazati da je san predsjednika Tuđmana dvostruko premašen. Po mom skromnom mišljenju, u Hrvatskoj se nikada u povijesti nije živjelo bolje, sigurnije i slobodnije nego što se živi danas, a oni koji nam guraju pod nos „napaćeni hrvatski narod“, koji bi referendumom o euru trebao spašavati hrvatski suverenizam, u svom populističkom jalu zapravo žive kao bubreg u loju s prosječnim primanjima od gotovo 3000 eura mjesečno uz sve druge benefite . Hrvatska je danas kao članica Europske unije i Nato saveza suverenija nego što je to ikada bila!
„Desničare“ je uhvatila panika, jer ostat će bez „ustaške“ kune, kao simbola jednog propalog režima, ali se licemjerno neće nikada odreći 3000 eura u svojim džepovima, nego će te iste eure sa zadovoljstvom trošiti diljem Europe i svijeta uz puno manje konverzivnih poteškoća i inflatornih rizika nego što to imaju danas s kunama. Sve se računa i pretvara u eure, od automobila do rajčica na tržnici. Na Hrvatskoj podkapacitiranoj desnici, ne prepoznajem baš ni jednog monetarnog stručnjaka koji bi mi mogao objasniti kako će to „zločinački euro“ dodatno potlačiti Hrvatsku i naš suverenizam? Poslovične usporedbe Beograda s Bruxellesom najveća su glupost koju sam ikada mogao ćuti, a još veća su glupost usporedbe Vladimira Bakarića s Andrejom Plenkovićem!
Glede prognoza ili političkih proročanstava nisam bio loš!? Naime, prognozirao sam da će Tomislav Karamarko morati odstupiti sa svih političkih funkcija! Prognozirao sam da će ga naslijediti Andrej Plenković, zatim da će HDZ pobijediti na pretprošlim parlamentarnim izborima, zatim da će Plenković s preko 80% pobijediti na unutarstranačkim izborima u HDZ-u. Prognozirao sam da će Kolinda Grabar Kitarović izgubiti Pantovčak uz pomoć Škore i desnice i da će predsjednik Hrvatske postati Zoran Milanović. Jedan sam od rijetkih analitičara koji je prognozirao da će HDZ na zadnjim parlamentarnim izborima osvojiti najmanje 65 mandata, dok su mu sve agencije davale barem 10 mandata manje. O svim ovim prognozama postoje pisani dokazi u mojim kolumnama i analizama, a objavljeno ih je više od 2000.
Glede referenduma o euru, prognoziram, da suverenistička ekipa pod vodstvom Marjana Pavličeka, uz dužno poštovanje, neće prikupiti ni 10 000 potpisa, pa će na taj način biti iskazana volja naroda na kojega se pozivaju. Čini se, još jednom srljaju u populističku sramotu i politički poraz, po istom modelu kako su nemilosrdno i sramotno rušili i cipelarili Kolindu Grabar Kitarović. Upravo zbog te fatalne političke gluposti gotovo su izbrisani s liste rejting agencija, a predvodnik rušenja predsjednice Miroslav Škoro i njegova seka samo će im odmoći u nastojanju da se moralno i politički rekuperiraju. Referendum o euru, čini se, zgodna je populistička tema, no to je mač s dvije oštrice!
Kazimir Mikašek-Kazo
