By Nakon II. svjetskog rata, mnoge su žene bile optužene i zatvarane, pa i ubijane, čak i zbog toga što su im supruzi ili djeca bili na „drugoj strani“.
Jedna od istaknutijih hrvatskih mučenica bila je i Olga Hebrang (Pakrac, 3. lipnja 1913.- Zagreb, 16. siječnja 1997.) koja je na žalost, već i dobrano zaboravljena. Tijekom svog života prošla je pravi pakao, baš kao i njezin suprug. Ništa nisu bolje prošla ni njezina djeca, od kojih je prof.dr.sc. Andrija Hebrang iznimno poznata i zaslužna ličnost.
Olga je sahranjena na zagrebačkom Mirogoju. Tek rijetki će, kao i svake godine, na obljetnicu njezina rođendana doći i zapaliti svijeću. Nu, u obiteljskoj grobnici Hebrang na grobnoj spomen ploči piše i ovo: „Hrvatski mučenik Andrija Hebrang 1899.-19??. Dosljedan borac za slobodnu hrvatsku državu, uhićen 1948. Zvjerski mučen i ubijen od beogradskog režima. Nije poznat ni dan smrti ni grob.“
Drugim riječima to znači da ova obitelj nije izgubila nadu da će jednoga dana i ubijeni Andrija Hebrang biti sahranjen pokraj svoje supruge, koja je u Beogradu, u montiranom procesu, uhićena kao i njezin suprug i koja se bez ikakvih razloga morala odreći čak i svoje djece! Presuda od 12 godina zatvora (1951.) nikada joj nije uručena. Tek joj je rečeno da nema pravo – žalbe!
Nakon odležane robije bila je građanka drugog reda u Titovoj Jugoslaviji. Ostala je bez sredstava za život, stana, zaposlenja.. Samo i jedino zato što je bila supruga Andrije Hebranga, kojeg je Josip Broz dao ubiti, baš kao i mnoge druge političke protivnike.
Viši sud u Beograd, 25. lipnja 2014., rehabilitirao je ovu iznimnu ženu, proglasio presudu ništavnom, što znači da se mogla smatrati neosuđivanom, ali hrvatski mediji su i to prešutjeli. (Svaka čast pojedinim portalima).
Ono što je u ovoj priči iznimno žalosno je činjenica da posmrtni ostaci njezina supruga nikada nisu pronađeni, kao ni mjesto ukopa, tako da se i Andrija Hebrang, koji je u slobodnoj, samostalnoj i neovisnoj hrvatskoj državi dobio pregršt priznanja, vodi kao – nestali!?.
Zbog čega se još do danas nije pokrenula istraga o njegovu zločinačkom ubojstvu? To se pitala i gospođa Olga, kad sam je relativno često znao posjećivati u njezinu skromnom, ali lijepom zagrebačkom domu, nedaleko Glavnog željezničkog kolodvora.
Sjećam se, jednom me zamolila da odem kod vođe ljevičara Ivice Račana i da ga pitam: zbog čega nikada nije odgovorio na desetak njezinih pisama? Stekao sam dojam da je Račana i te kako zanimala Olga Hebrang, da zna o čemu govorim te je poručio da joj prenesem njegove pozdrave. Uz to je dodao – „primit ću je u narednih desetak dana“!
Naravno, nije je primio i nije je saslušao: „lagao je u oči“!
Za svoje zasluge, ova je žena već odavno morala primiti i najviša državna odličja.(Dobila je tek jedno!). O njoj je trebao biti snimljen i dokumentarni film, a Grad Pakrca proglasiti je – počasnom građankom!
Do kraja svog života, gospođa Olga, vjerovala je da će se pronaći posmrtni ostatci njezina supruga, ali to se, nažalost, do danas nije dogodilo.
Vidjet ćete, rekla je, da ga nikada neće tražiti ni „lijevi ni desni“!
Bila je u pravu, kao i obično.
Mladen Pavković
