By Premijer Andrej Plenković kao predsjednik stožerne hrvatske stranke HDZ-a nastavlja s postupcima koji ga raskrinkavaju kao najblaže rečeno briselskog autokrata, a u krajnoj liniji samonametnutog diktatora u Republici Hrvatskoj koja je po ustavnoj definiciji demokratska a ne diktatorska država.
Nakon sjednice Kluba zastupnika HDZ-a Andrej Plenković je jasno stavio do znanja cjelokupnoj hrvatskoj javnosti da njegovo shvaćanja upravljanja državom nema nikakve veze s demokratskim standardima i normama, nego da će o važnim političkim problemima i temama odlučivati isključivo on. Takvu aroganciju u primjeni tzv. kancelarskog Ustava kojega su inaugurirali bivši predsjednik Mesić i bivši čelnik vodeće oporbene stranke SDP-a Ivica Račan demonstrirao je možda u nekim detaljima samo Ivo Sanader, ali ni jedan drugi premijer.
Ključna izjava Andreja Plenkovića nakon spomenute sjednice Kluba zastupnika HDZ-a glasi da se „sigurno ne će održati tematska sjednica“ o problemu nerješavanja ratnih zločina u Vukovaru, te da se SDSS-ov saborski zastupnik Milorad Pupovac očituje o Domovinskom ratu, kako to traže braniteljske udruge. On tvrdi bi to bilo van svih uzusa i načela. Dodao je: “To je po mom dubokom uvjerenju, premda je to odluka Sabora, apsolutno nemoguće da se dogodi. Bit će prigode za političke rasprave, za intervjue, za očitovanja, ali takva vrsta saborske rasprave – ne”, Jednostavno rečeno premijer Andrej Plenković je ovom izjavom, koju je nakon dva dana jer je spoznao da je pretjerao naknadno ublažio, uzeo sebi za pravo da uzurpira ovlasti i funkciju Hrvatskoga sabora kao najvišeg predstavničkog tijela u državi koji ga je izabrao. I ne samo to, on je potpuno dezavuirao predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića koji, kao što je vidljivo, poslušnički kao Plenkovićev lutak u predstavničkom tijelu države svojim propustima i nedjelovanjem provodi autokratsku politiku premijera.
Ako premijer kaže da sasvim sigurno ne će biti tematske sjednice na zahtjevanu temu, on time krši Ustav jer brani pravo građana i birača koji su izabrali zastupnike u Hrvatskome saboru da zahtijevaju pokretanje rasprave o pitanjima koje oni smatraju važnim, a to je svakako pitanje neučinkovitosti državnih institucija koje ne rade svoj posao u problemu nerješavanja ratnih zločina u Vukovaru i drugdje u Hrvatskoj kao i o statusu Milorada Pupovca zastupnika SDSS-a i osvjedočenog vođe pete kolone u Hrvatskoj Ako je nešto „izvan svih uzusa i načela“, kako on tvrdi o zahtjevanoj tematskoj sjednici koju traže braniteljske udruge, onda je jedino „izvan svih uzusa i načela“ njegovo reagiranje na taj zahtjev. Prije svega Andrej Plenković nije dužnosnik koji će određivati o čemu se u Saboru može ili ne smije raspravljati, a drugo on se postavlja u diktatorsku poziciju što građani i birači mogu tražiti da se raspravlja u Hrvatskome saboru kojega su oni izabrali, a nije ga kao u diktaturi imenovao „il Presidente“ u liku Andreja Plenkovića. Što je tragično da ne bi bilo smiješno, ali u postojećim okolnostima veoma opasno, Andrej Plenković je svjestan da o odluci Sabora ovisi hoće li se ta tematska rasprava prihvatiti ili odbiti, on i dalje ustrajava na svojem uzurpiranom pravu tvrdeći da je to „apsolutno nemoguće“ i da takve vrste saborske rasprave ne će biti.
Treba postaviti konačno i nekoliko pitanja ne samo o osobi premijera nego i o HDZ-u kao tzv.stožernoj hrvatskoj stranci koja tolerira i podržava Andreja Plenkovića i njegovu nestabilnu vladu sastavljenu od desetak koalicijskih partnera, među kojima se ističe čalnik SNV-a Milorad Pupovac koji izravno i bez imalo srama radi protiv interesa države u kojoj sjedi kao zastupnik u njezinom parlamentu. Što se tiče premijera Plenkovića nakon njegovih posljednjih postupaka sasvim je razvidno da on ne vodi politiku koja odgovara hrvatskoj domoljubnoj javnosti, nego manjoj političkoj skupini koja provodi politiku Memoranduma2 Srpske akademije nauka i umetnosti. Nikako se drukčije ne može protumačiti Plenkovićeva reakcija nakon što je na četničkom skupu u Bačkoj Palanci kojemu je bio nazočan Milorad Pupovac srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić izjednačio Hrvatsku s nacističlom Njemačkom. Hrvatski premijert je tada izjavio o Vučićevoj usporebi samo „što je previše, previše je“, ali nije ništa poduzeo da protiv takve skandalozne izjave zaštiti dostojanstvo Republike Hrvatske. Posebna je u tome uloga Milorada Pupovca koji na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti na Dan hrvatskih branitelja bude na tom četničkom skupu i da zbog toga on i njegov SDSS ne snose nikakvbe političke posljedice.
Kad se sve ovo ima u vidu Hrvatska je s ovakvim izdajničkim premijerom ušla u vruču političku jesen iz koje je jedini normalan izlaz raspisivanje prijevremenih izbora. U tom pogledu, bilo to Andreju Plenkoviću i njegovim poslušnim podanicima u HDZ-u drago ili ne, najavljeni mirni prosvjed u Vukovaru, ako vukovarski gradonačelnik Ivan Penava uz podršku značajnog dijela braniteljskih udruga uspije odbiti sve pokušaje da ga se spriječi, sam po sebi može biti katalizator za raspisivanje prijevremenih izbora i rušenje ove autokratski vođene Vlade na čelu s Plenkovićevim HDZ-om.
Vjekoslav Krsnik
