By Sandra Benčić njeni joj stranački kolege u euforiji tepaju, buduća premijerka
Poseban je primjer političarke Sandra Benčić, Centar za mirovne studije, magistrica je prava, suradnica i predavačica Vijeća Europe na provedbi edukacija za suce/kinje i državne odvjetnike/ice u regiji u području Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava (JUFREX program), te članica hrvatske radne skupine za Obzor 2020 program u području društvenih i humanističkih znanosti. nezavisna konzultantica u području regionalnog razvoja, socijalnih usluga i razvoju civilnog društva. Suosnivačica je konzultantske tvrtke Razbor gdje je i radila do 2010. godine, a nakon toga je radila u nevladinim organizacijama; Centru za mirovne studije i Kući ljudskih prava na programskom razvoju i namicanju sredstava, od 2018.g. radi kao neovisna konzultantica.
Za razliku od Rade Borić koja otvoreno zagovara yugo-komunističke ideološke vrijednosti platforme Možemo, Sandra Benčić ima suptilniji pristup. Ona kroz programe za poboljšanje uvjeta života određenih skupina dođe do društvenih promjena!?
Kojih promjena? Odgovor je dala sama Sandra Benčić u intervju za Novosti SNV-a
https://www.portalnovosti.com/sandra-bencic-ljevica-se-ne-smije-zatvarati-u-proslost
Pitanje Novosti:“…. u Hrvatskoj stranke ljevice ulaze u parlament i po prvi put (od raspada Jugoslavije) imaju priliku sudjelovati u donošenju političkih odluka. U Srbiji ljevica također jača, dobra je vijest osnivanje Partije radikalne levice, nastale transformacijom Socijaldemokratske unije. Dolaze li konačno ona vremena za kojima smo desetljećima maštali: buđenje lijevo orijentiranih političkih snaga i njihovo organizirano nastupanje u političkoj vlasti?
Znači opet yugo-komunističko ideološke vrijednosti i naravno gledati što se događa u zemljama bivše Jugoslavije “Dolaze li konačno ona vremena za kojima smo desetljećima maštali….) to znači da bi u konačnici opet preuzeli vlast. A da do toga dođu nemaju više strpljenja:
„Da bi se to postiglo moramo se maknuti iz svog “balona” i pokušati razumjeti zašto su se neki ljudi okrenuli nacionalističkim politikama i populizmu i one dubinske stvarne uzroke, koji se često mogu svesti na osjećaj nepravde, zapostavljenosti i ekonomske marginalizacije, adresirati kroz vrijednosti jednakosti i mogućnosti promjene kroz zajedničko djelovanje suprotno populističkim politikama ekskluzivizma i velikog vođe.“
Velikog vođe? Licemjerno, a tko veliča lik i djelo J.B.Tita, velikog vođe!?
Čuju li sebe ljudi o čemu pričaju? Ili za sebe imaju jedne kriterije, a za druge, druge kriterije!?
Podsjećam na „velikog vođu“ Tita kojeg je Sandra Benčić otvoreno veliča
„Suptilno“ Sandra Benčić dalje nastavlja:
„Pomisao da mi klinci neće imati priliku za kvalitetno obrazovanje samo zato jer su im roditelji tukani koji su ih ovdje ostavili ili zato što političkim elitama bolje obrazovanje nije u cilju jer rezultira smanjenjem njihove biračke baze mi nije bila prihvatljiva. Brzo nakon toga organiziran je Zagreb je naš, ušli su u Skupštinu i radili sjajan posao i to nas je sve dovelo do točke gdje smo shvatili da se može.“
Prvo što je izjavila da su roditelji djece TUKANI?!. Zamislite velikom borcu za ljudska prava, za vraćanjem istinskih vrijednosti jednakosti i socijalne pravde, roditelji djece su TUKANI! Ponižavanje, omalovažavanje i vrijeđanje roditelja djece, školskih kolega njene djece!?
Drugo njene riječi o nižem obrazovanju roditelja podsjetilo me na riječi koje je izgovorio Moša Pijade: … dokument s prvog zasjedanja AVNOJ-a u Bihaću 1942, a autor je monstruoznih stajališta iz toga dokumenta Moša Pijade, jedan od glavnih ideologa komunističke revolucije i partizanskog pokreta na prostoru bivše Jugoslavije. Spomenuti pisani dokument u potpunosti opovrgava pojedine branitelje i zagovaratelje „komunističkog antifašizma“, koji tvrde da je program komunističke ideologije bio dobar, ali da su u praksi pojedinci počinili zločine. Tko god pročita dio govora Moše Pijade sa spomenutog zasjedanja AVNOJ-a, spoznat će povijesnu istinu da su i program i praksa komunističke ideologije i pokreta bili zločinački:
„Potrebno je stvoriti toliko mnogo beskućnika, da ovi beskućnici budu većina u državi. Stoga mi moramo da palimo. Pripucaćemo pa ćemo se povući. Nemci nas neće naći, ali će iz osvete da pale sela. Onda će nam seljaci, koji tamo ostanu bez krova, sami doći i mi ćemo imati narod uza se pa ćemo na taj način postati gospodari situacije. Oni koji nemaju ni kuće ni zemlje ni stoke, brzo će se i sami priključiti nama, jer ćemo im obećati veliku pljačku. Teže će biti sa onima koji imaju neki posed. Njih ćemo povezati uza se predavanjima, pozorišnim predstavama i drugom propagandom. Tako ćemo postepeno proći kroz sve pokrajine. Seljak koji poseduje kuću, zemlju i stoku, radnik koji prima platu i ima hleba, za nas ništa ne vredi. Mi od njih moramo načiniti beskućnike, proletere. Samo nesrećnici postaju komunisti, zato mi moramo nesreću stvoriti, mase u očajanje baciti, mi smo smrtni neprijatelji svakog blagostanja, reda i mira.“
https://www.bib.irb.hr/1055855
Po tom uputstvu udruge civilnog društva uče kako treba vladati nad masama! „Njih ćemo povezati uza se predavanjima, pozorišnim predstavama i drugom propagandom“ Znači raznim predavanjima , mirovnim studiijama, vezati što više ljudi uza se!
Godišnje dobivaju oko 4,5 milijuna kuna, a partner im je Srpsko narodno vijeće
Centar za mirovne studije financira:
- Europska unija,
- Vlada RH, Ured za udruge,
- Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva,
- Sorosev Open Society Foundations,
- UNHCR, Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške, Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Grad Zagreb i drugi. Preko 70 posto sredstava dobivaju izvana, a godišnje primaju oko 4,5 miljuna kuna (oko 700.000 eura).
Među partnerima CMS-a navode se Ekonomski institut u Zagrebu, Ekonomski fakultet na Sveučilištu u Splitu, Beogradski centar za bezbednosnu politiku, Ured pučke pravobraniteljice, Pravni fakultet i Fakultet političkih znanosti u Zagrebu i Srpsko narodno vijeće.
Protuhrvatska djelatnost
Među partnerima je zamislite“ Beogradski centar za bezbedonosnu politiku“ sa kojim Centar za mirovne studije i Ministarstvo vanjskih poslova usko surađuju. Za vrijeme mandata Vesne Pusić MVEP, je čak i financiralo Beogradski centar za bezbedonosnu politiku ( u državi Srbiji), preko CMS.
Tako je za potrebe Okruglog stola o deset godina civilnoga sudjelovanja Republike Hrvatske u međunarodnim mirovnim misijama i operacijama, koji je organiziralo MVEP u hrvatskom Saboru, dijeljena publikacija „“Civilni kapaciteti Hrvatske za mirovne misije i operacije” autora Gordana Bosanca iz nevladine udruge Centar za mirovne studije, a izdavač je Belgrade Centre for Security Policy. Zašto je važno napomenuti da je promotivni materijal na Okruglom stolu u organizaciji MVEP-a tiskan u Beogradu, da je izdavač Belgade Centre for Security Policy, te da su urednici Marko Milošević i John Karsrud,? Zato jer su u publikaciji izneseni stavovi bliski pogledima na Domovinski rat što ih zastupaju politički krugovi u Srbiji:
“Hrvatska je dio svojeg nacionalnog identiteta izgradila na ‘vojnoj pobjedi’ i takav militaristički razvijeni identitet bio je suštinski dio hrvatske suverenosti” (“vojne pobjede” u izvorniku su stavljene u navodnike)
Hrvatska službeno slavi kontroverznu vojnu akciju ‘Oluja’ kojom je oslobođen hrvatski teritorij 1995.”
Oluja nije kontroverzna akcija! Oluja je legitimna oslobodilačka akcija! A Srbima je sve kontroverzno, jer su pobijeđeni, jer su pobjegli u velikoj bježaniji, pa im je čak i njihov Vožd, Milošević rekao da su „ bežali ko zečevi“.
Autor nigdje ne govori o agresiji na Hrvatsku već o Hrvatskoj kao “konfliktnoj” zemlji, te da je “post-konfliktna zemlja s velikim udjelom vojske u stvaranju nacionalnog identiteta” pa bi zato trebala početi “prepoznavati ulogu civila u sukobima i u razdoblju nakon njih”
Dr. Miroslav Tuđman postavio je u Saboru zastupničko pitanje, zašto se to radi, s obzirom da su teze iznijete u ovom materijalu u svezi s karakterom Domovinskoga rata, ocjene vojno-redarstvene operacije “Oluja”, te hrvatskoga “militarističkoga” identiteta u suprotnosti sa činjenicama i protivne Ustavu RH.
To je čisto subverzivna djelatnost CMS! Ustav vrlo precizno određuje karakter Domovinskoga rata, a optužbe o karakteru vojnoredarstvene operacije „Oluja” odbacili su i međunarodni sudovi. No, očito je da udruge koje su radile i podupirale optužnice haškoga Tužiteljstva o „Oluji” kao zločinačkoj operaciji, i dalje ustraju na svojim krivotvorinama. Nije vrijeme da se njihova aktivnost prestane financirati iz državnoga proračuna?”
“Hrvatske oružane snage činili su civili u nametnutom joj ratu, budući da Hrvatska svoje vojske nije imala kada je na nju izvršena agresija 1991. Prema tome hrvatski identitet ni u teoriji ne može biti “militaristički”
I još se autor publikacije našao pozvan prozivati dr. Miroslava Tuđmana, očito ne shvaćajući da je njegovo ponašanje domoljubno neprihvatljivo, jer je napisao publikaciju i izdao je sa izdavačem neprijateljske zemlje, koja je izvršila agresiju na Hrvatsku. Članovi svih tih udruga civilnog društva Hrvatsku ne osjećaju kao svoju domovinu. Oni patološki mrze Hrvatsku državu i Hrvate!
Evo „ lova na vještice“ koji provodi Sandra Benčić, usta punih slobode, ljudskih prava, jednakosti…. i to je njihovo tumačenje slobode istraživanja i slobode mišljenja. Kao u vrijeme Jugoslavije, prijetnje i progoni!
“Molim sve koji su negdje sačuvali, dokumentirali ili jednostavno imaju recentne primjere promocije ustaštva, umanjivanja djela genocida i negiranja Jasenovca na TV-u da mi jave ili pošalju…s ovim danas vrag je odnio šalu”, objavila je Sandra Benčić, na svom FB profilu.
Prije svega Sandra Benčić prijeti ? Sa kojim pravom ? Kao visoko obrazovana osoba, trebala bi znati povijesne činjenice da genocid u Jasenovcu nije postojao, da se ne negira postojanje Jasenovca, nego krivotvoreni i umnoženi broj žrtava ! Ona koja sebe predstavlja borcem za slobodu, jednakost, jednakim prilikama za sve ljude, očito svako istraživanje smatra zabranjenim i „revizijom povijesti“. Tipična yugo-komunistička mantra, da se kojim slučajem ne otkriju razmjeri komunističkih zločina.
U sučeljavanju sa Zlatkom Hasanbegovićem, koji ih je optužio da su ga neprimjereno i zločinački progonili, pa čak i njegovu obitelj, Sandra Benčić je odgovorila da Hasanbegović živi u prošlosti, a ona gleda u budućnost! Ahaha slatko sam se nasmijala …. Tko je organizirao prosvjed 2017 protiv “Fašizacije“ u centru Zagreba, veličao Tita, pjevao borbene pjesme iz NOB? Tko to živi u 1945? Možemo! Licemjerno! Video uradak jasno pokazuje tko živi u 1945! Kojeg li napretka i gledanje u budućnost?
Čvrsto mi stiskamo pest- Tomislav Tomašević
Fotografije sa proslave izborne pobjede platforme Možemo, vraćaju nas 60 godina unatrag.
Ne mogu vjerovati da se ovakva fotografija može pojaviti u 21.stoljeću, nakon pada komunizma, nakon osude komunizma kao tragičnog, diktatorskog i zločinačkog režima, da jedna skupina pretežno mlađih ljudi pozdravlja sa simbolom koji je ostavio iza sebe stotinu milijuna ljudskih života.
Tito kao simbol komunističke Jugoslavije već je odavno uvršten među 22 najveća diktatora i zločinca u svjetskim razmjerima čiji je režim progonio i ubijao sve političke neistomišljenike.
Možda baš zato što sam rano u djetinjstvu upoznala titoizam, ne mogu vjerovati da ga netko, koji ga nije ni upoznao može uzdizati i glorificirati.
Vidjevši tu uzdignutu šaku počele su mi odzvanjate riječi iz pjesme koju smo morali pjevati i naučiti napamet:
Uz Maršala Tita, junačkoga sina
nas neće ni pakao smest’.
Mi dižemo čelo, mi kročimo smjelo
i čvrsto stišćemo pest…..
https://youtu.be/PoQLrfB-8fg
I ne može se reći da je to kućni odgoj, jer u obitelji Tomislava Tomaševića nema titoista, otac mu je pravaš, stric i dva bratića svećenici, a on rigidni ljevičar!’ Kako se onda mlađi ljudi mogu vezati i poistovjećivati sa zločinačkom politikom jednog diktatora!’ Tim više što ne mogu povezati njihove životne stavove sa diktaturom i zločinačkom politikom J.B.Tita!?
Tomašević u intervju izjavljuje:
„ Formirao sam svoje stavove, testirao ih i redefinirao kroz život. Obišao sam tijekom života više od 50 zemalja na skoro svim kontinentima te sam formirao stavove o tome što je pravedan svijet, sloboda, demokracija…“
Postavlja se pitanje zbog čega i sa kojim ciljem je obišao više od 50 zemalja svijeta?
Tko je ta putovanja financirao? Kod koga je išao u tim putovanjima?
U titoističkoj Jugoslaviji nije bilo ni pravednosti, ni slobode a ni demokracije! Kako onda mlađi čovjek ( rođ.1982.godine, nakon Titove smrti 1980.godine) može prihvatiti titoizam, pozdravljati „ uzdignutom pesti, i pričati o slobodi, pravednom svijeta i demokraciji?
Može ako uz sebe imaju suradnike u platformi Možemo: Radojka Rada Borić( 70 god.) Damir Bakić, Dario Juričan, Gordan Bosanac, Antonija Petričušić, Vili Matula, Ivana Kekin, Urša Raukar, Zorislav Antun Petrović, Teodor Celakoski, Dragan Markovina, Dubravko Lepušić, Nadežda Čačinović i drugi. poznati su kao pripadnici radikalno lijevog , antipoduzetničkog i antikapitalističkog uvjerenja, koji nakon Zagreba pretendiraju osvojiti vlast u cijeloj Hrvatskoj.
I dok tako u Europi i svijetu sve više prevladava uvjerenje o Titu kao o jednom od najvećih zločinaca 20. stoljeća, u Hrvatskoj je sve izglednije da će na čelo glavnoga grada svih Hrvata doći Tomislav Tomašević i poznat po titoizmu i koji je nedavno izjavio da će poduprijeti inicijativu za povratak imena Trg maršala Tita jednom od najljepših trgova u Zagrebu, koji se sad zove Trg Republike Hrvatske.
Tomaševiću su prihvatljive sve progresivne oporbene stranke i pokreti, pa je nespojivo i nejasno kako je uspio povezati progresivne ideje sa propalom komunističko-titoističkom ideologijom iz 1945?
Tomislav Tomašević je počeo kao građanski aktivist, koji i nema baš tako besprijekornu prošlost. Kod jedne prosvjedne akcije dok je još bio voditelj Zelene akcije, prekršajno je prijavljen za ostavljanje smeća na javnoj površini. Prešao je put od aktiviste do političara, financiran sredstvima izvan Hrvatske, Preko 70 posto sredstava dobivaju izvana, a godišnje primaju oko 4,5 miljuna kuna (oko 700.000 eura). S doista ovim danas vrag je stvarno odnio šalu, jer na čelo glavnog grada Hrvatske, bi došla grupacija koja godinama ruje i rovari, protiv Hrvatske. Zar je moguće da nakon 30 godina od pada komunizma i rasvjetljavanja zločina koji su počinjeni u ime komunističke ideologije daju glas ljudima poput Dragana Markovine, koji izjavljuju: “ serem vam se na vaš Bleiburg“
ili bivšem članu CK SKH, Vili Matuli koji sa svojim rigidnim ekstremno- komunističkim stavovima izigrava političkog komesara, podržavajući Olivera Frljića, izjavljuje za Nacional u ožujku 2015 :„…došla je Kolinda Grabar-Kitarović i odnijela nedvosmislenu pobjedu nad Titom. Sve to nadahnuće, na dahu NDH iz predsjedničine publike“ Govor mržnje takozvanih naprednjaka!
„Naprednjaci,“ liberali, aktivisti za pravdu uvijek se u negativnom kontekstu, sa pogrdom i ponižavanjem izjašnjavaju o neistomišljenicima, bilo političkim , bilo vjerskim, kao da je samo njihov svjetonazor jedini dobar i jedino moguć? Nije nimalo demokratski, nego huškačko i netolerantno, a veliki su borci za ljudska prava? Pa pitam se za koja se to prava oni bore, kada ne priznaju ni Ustavom zagarantirana pravo na slobodu mišljenja i slobodu izbora?
Ili Mile Kekin koji pjeva :“ Ja nisam vaš, nisam vaš od glave do pete, ja nisam vaš, moji su dobili 45.“ ili Rada Borić za N1 TV:“ “Došlo je vrijeme za promjene. Izašli su birači koji su htjeli promjenu, oni koji su prepoznali da je došlo vrijeme za pravu promjenu” Koje promjene? Vraćanje u komunizam, titoizam?
Iz ovih par primjera vidljivo je da se pod platformom Možemo sakupilo „lijepo“ društvo neprijatelja hrvatske državnosti, neprijatelja Domovinskog rata, neprijatelja hrvatskih branitelja i svih onih koji Hrvatsku nisu htjeli, ni željeli.
Dobro je odgovorio Mili Kekinu splitski roker Toni Aničić :
“Ti nisi naš, nisi naš od glave do pete ti nisi naš, tvoji su izgubili ’95. Nestalo stiha, presušile rime državna blagajna tvoje je vime kojega sišeš, iz kojeg ždereš, a po toj državi stalno sereš!”
U tim stihovima sasvim je razgolićena licemjerna platforma Možemo. Ne priznaju Domovinski rat, a time i Hrvatsku kao svoju domovinu, jer njihova država je Jugoslavija stvorena 1945.godine, ali obilato kroz građanski aktivizam koji su im omogućili upravo hrvatski branitelji, sudionici Domovinskog rata muzu ( sišu) državni Proračun koji punimo svi mi porezni obveznici u Hrvatskoj.
Financiranje udruga civilnog društva
U Hrvatskoj ima ukupno 55 687 udruga
Najzanimljivije je finaciranje udruga civilnog društva koje je konačno zakonski uređeno: u listopadu 2014. godine donesen je Zakon o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija (Narodne novine, br. 121/14; u daljnjem tekstu: Zakon) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2015. godine. Zakon sveobuhvatno uređuje sustav financijskog poslovanja, računovodstva te nadzora nad financijskim poslovanjem i računovodstvom neprofitnih organizacija. Temeljem Zakona donesena su tri pravilnika: 1. Pravilnika o neprofitnom računovodstvu i računskom planu (Narodne novine, br. 1/15), 2. Pravilnika o izvještavanju u neprofitnom računovodstvu i Registru neprofitnih organizacija (Narodne novine,br.31/15) i 3. Pravilnik o sustavu financijskog upravljanja i kontrola, izradi i izvršavanju financijskih planova neprofitnih organizacija (Narodne novine, br. 119/15).
Zakonom je uvedena obveza dostave financijskih izvještaja za sve neprofitne organizacije, ali prilagođeno visini prihoda i vrijednosti imovine te javna objave financijskih izvještaja kroz Registar neprofitnih organizacija kojeg vodi Ministarstvo financija.
-Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva!
Zakon o nacionalnom Zakladi za razvoj civilnog društva( NN 173/2003)
Osnivač Zaklade je Republika Hrvatska.
-Vlada Republike Hrvatske: Ured za udruge
Udruge civilnog društva financiraju se posredstva za projekte i programe organizacija civilnoga društva iz sredstava na nacionalnoj razini
- sredstva dodijeljenih iz proračuna županija i proračuna Grada Zagreba
- sredstva dodijeljenih programima i projektima organizacija civilnoga društva iz proračuna gradova
- sredstva dodijeljenih programima i projektima organizacija civilnoga društva iz proračuna općina
- sredstva dodijeljenih programima i projektima organizacija civilnoga društva iz prihoda trgovačkih društava u vlasništvu Republike Hrvatske, odnosno jedne ili više jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (javnih trgovačkih društava)
- sredstva dodijeljenih iz proračuna turističkih zajednica
Podaci za 2018, godinu:
Udruge u Republici Hrvatskoj su u 2018. godini primile donacija u iznosu od gotovo 4 milijarde kn što je povećanje od 500 milijuna kuna u odnosu na prethodnu godinu. Od ukupnih donacija, 65% sredstava dodijeljena su iz državnog i lokalnih proračuna, oko 15% od inozemnih vlada i međunarodnih organizacija, a 14,08% bili su prihodi od trgovačkih društva i ostalih pravnih osoba. U odnosu na prethodnu godinu iznos donacija je povećan, blago su povećana izdvajanja iz državnog i lokalnog proračuna, dok su prihodi od inozemnih vlada i međunarodnih organizacija kao i od trgovačkih društava i ostalih pravnih osoba ostala na gotovo identičnoj razini.
Samo 101.875.873,00 kn donacija dodijeljeno je od građana i kućanstava što predstavlja 2,55% svih prihoda od donacija, a u odnosu na prethodnu godinu iznos je povećan za 5,5 milijuna kuna. Sukladno podacima Registra neprofitnih organizacija, u 2018. u udrugama je radilo 16.311zaposlenika (prethodno 14.059) i volontiralo 47.381osoba (prethodno 43.904) koji su odradili 2.889.874volonterskih sati(prethodno 2.997.519).
U Registru neprofitnih organizacija ukupni prihodi udruga (koje vode dvojno knjigovodstvo) iznosili su 6.672.337.898,00 kn (povećanje od 1.130.788.198,00kn u odnosu na 2017. godinu), a ukupni rashodi 6.285.978.881,00 kn (povećanje od 833.884.417,00 kn u odnosu na 2017. godinu), dok su ukupni primici udruga (koje vode jednostavno knjigovodstvo) bili 517.561.768,00 kn
(povećanje od 61.411.469,00 kn u odnosu na 2017. godinu), a ukupni izdaci 490.967.047,00 kn (povećanje od 27.574.562,00 kn u odnosu na 2017. godinu
Znači da se preko udruga okrenulo 6,6 milijardi kuna u 2018.godini.
Zaklada za ljudska prava i solidarnost, “Solidarna“, koju je osnovalo 55 pojedinaca i udruga kako bi podržala građansko djelovanje na promociji i zaštiti ljudskih prava, predstavljena je 10. prosinca u Zagrebu povodom Dana ljudskih prava. Predsjednica Zakladne uprave Urša Raukar kazala je da iza “Solidarne” stoji zajednički san o pravednijem svijetu te da njome žele potaknuti i omogućiti svima da doniraju svoje znanje, vrijeme, dobru volju i novac da zajednički stvaraju bolje društvo.
“Osnivači Zaklade ma zamisli zabrinuti su oko političkih i društvenih trendova u smjeru porasta antiliberalizma, nacionalizma, ksenofobije i autoritarizma u Hrvatskoj i dvjema regijama kojima pripada, središnjoj Europi i Balkanu, ali i šire. Pretpostavka da će doći do urušavanja javnog financiranja ljudsko-pravaškog aktivizma i socijalnih usluga u zajednici pokazala se točnom, baš kao i očekivanje da će potrebe za podrškom sve većem broju ad hoc inicijativa građana koje nastoje reagirati na goruće probleme rasti – posebno zato što takve akcije često ne ispunjavaju uvjete za projektno i programsko financiranje iz EU i javnih fondova. Početnu fazu razvoja Zaklade Solidarna financijski je podržao program EEA and Norway Grants u suradnji s Nacionalnom zakladom za razvoj civilnoga društva u okviru projekta “Filantropija za ljudska prava“ kojeg provodi nekoliko njezinih osnivačkih organizacija – GONG, Centar za mirovne studije (CMS) i Documenta, pod mentorstvom rumunjske Zaklade za razvoj civilnog društva”, navode na svojem mrežnom sjedištu
To je problem koji ih jako zabrinjava., ukidanje financiranja, jer ti uvijek isti ljudi iz Možemo nisu nikada radili u realnom sektoru, nego oduvijek sišu Proračun
Upraviteljica Zaklade Marina Škrabalo izvijestila je da je “Solidarnu” do sada doniralo 600 donatora, među kojima najviše pojedinaca, šest udruga, nekoliko tvrtki i jedan program norveške vlade. Tijekom predstavljanja “Solidarne” objavljen je i prvi javni natječaj za financijske potpore “Drugotna na sav glas!“ čija su sredstva skupljena donacijama građana za podršku ženskim inicijativama širom Hrvatske za političku, ekonomsku i društvenu ravnopravnost žena i slobodu rodnog izražavanja. Slobodu rodnog izražavanja? Pa tvrdili su da u Istanbulskoj konvenciji nema rodne ideologike!?
Individualni osnivači Zaklade: Dražen Lalić, Tomislav Tomašević, Vedran Horvat, Vesna Teršelič, Ivan Zidarević, Viktor Vučetić, Teodor Celakoski, Tomislav Domes, Bernard Ivčić, Tin Gazivoda, Mladen Majetić, Igor Roginek, Ivana Zanze, Nadežda Čačinović, Urša Raukar, Vili Matula, Nicole Kwiatkowski, Vanja Škorić, Berto Šalaj, Teodor Petričević, Petra Rodik, Gordan Bosanac, Sandra Benčić, Ivan Novosel, Suzana Kunac, Nataša Škrbić, Nenad Zakošek, Ivan Blažević, Martina Horvat, Sanja Sarnavka, Dražen Hoffmann, Goran Jeras, Nives Miošić-Lisjak, Sara Lalić, Marina Škrabalo, Tea Škokić, Blaženka Sečkar, Vesna Mihoković Puhovski, Nenad Puhovski, Zoran Grozdanov, Ilinka Serdarević, Silvia Žufić Dujmović, Sunčica Damjanović, Nataša Vajagić, Fani Bugarin Šoljan, Sniježana Matejčić, Jelena Berković i Mirjana Matešić.
Zakladnici: Centar za građanske inicijative Poreč, Građanski odbor za ljudska prava (GOLJP), Centar za mirovne studije (CMS), Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, Documenta-Centar za suočavanje s prošlošću i udruga Terra.
Zakladna uprava Solidarne izabrana je od njezinih osnivača na mandat 2016.-2017.: Urša Raukar, predsjednica Zakladne uprave, Mirjana Matešić, zamjenica predsjednice Zakladne uprave, Sandra Benčić iz CMS-a, Goran Jeras, Vanja Škorić, bivša pravna savjetnica GONG-a.
Uvijek su u krugu isti ljudi, iste udruge, iste pijavice koje ne znaju ništa drugo doli izvlačiti novac iz Proračuna!
Ovaj put udruženi u Zakladi, pojedinci koji kroz mrežu udruga, zapravo parapolitičkih organizacija, godinama izvlače novce iz državnog proračuna, blate Hrvatsku u inozemstvu i koje je bivša SDP-ova Vlada izdašno financirala,
Proces njihovog financiranja vrlo je netransparentan, javljaju se na sve moguće natječaje. Na najmanju najavu smanjivanja njihovog financiranja spremni su skočiti na noge i krenuti u rušenje Vlade podižući mase preko medija koji su im naklonjeni. Također preko Savjeta za razvoj civilnog društva koje imenuje Vlada RH opet jedni te isti ljudi iz jednih te istih udruga izmjenjuju se kao članovi Savjeta, lobiraju za dodjelu sredstava, namještaju sami sebi izborna pravila, na što je upozorila udruga U ime obitelji.
Zakladu Solidarna financira i norveška vlada. Izrael, Mađarska, SAD i Rusija praktično su onemogućile strane transfere tamošnjim nevladinim udrugama. Posve ispravno smatraju da se tim novcem financiraju aktivnosti koje vode destabilizaciji nacionalnih interesa za potrebe onih koji ih plaćaju, posebno putem medija. U Mađarskoj je prošle godine Vlada onemogućila Norveške donacije nevladinim udrugama, a uputili su i Državnu agenciju za kontrolu (KEHI) revidirati rad spomenutih udruga upozorava Željko Sakić, te se zapitao postoji li državna služba koja se bavi motivima i utjecajem stranih centara moć na društvene procese u Hrvatskoj?
Ministarstvo vanjskih poslova Milanovićeve Vlade, ministrice Vesne Pusić krajem 2014. dodijelilo je financijsku podršku organizacijama civilnog društva iz proračuna RH. Izdašno se dijelilo novce pa su CMS i GONG dobili 250.000 kuna, Documenta 248.992,80 kuna, te B.aB.e. 243.821,84 kuna.
Čim su HDZ i Most u siječnju 2016. preuzeli vlast od SDP-a, aktivisti Platforme 112 krenuli su u prosvjede protiv ministara. Optužili su tada još budućeg ministra Hasanbegovića da nije dobar kandidat zbog svojih stavova, a Urša Raukar plakala je na Trgu sv. Marka kao sudionica prosvjeda Platforme 112 tvrdeći da Hasanbegović ne priznaje antifašizam i da ga je smišljeno odabrao tadašnji predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko kako bi ovladao medijima. “Opet smo se vratili na najstrašnije podjele na ustaše i partizane”, tvrdila je Raukar na tribini Platforme 112 i Antifašističke lige, kojoj je na čelu Zoran Pusić, ujedno i predsjednik GOLJP-a, predsjednik Upravnog odbora Documente, brat Vesne Pusić, kojemu je njezino ministarstvo bez natječaja dalo tisuće kuna!
Ridikulozni su više sa tim izlizanim antifašizmom, jer svi znamo da je njihov komunistički antifašizam ustvari fašizam novog doba, izmišljen da izbjegne kaznu za zločine koji su počinjeni u njegovo ime!
Godinama neprestano rade na negiranju hrvatskog identiteta, hrvatske državotvornosti, blate RH po svijetu, sve sa hrvatskom kunom i na teret hrvatskih građana iz Proračuna. Pri tome negiraju ljudska prava svojim neistomišljenicima, vjernicima, Katoličkoj crkvi, ali zanimljivo ne SPC, ona im nije nikada na udaru.
Lili Benčik/hrvatskepravice
