By Skupština Republike Srbije prihvatila je dugo najavljivani Zakon o pravima boraca, vojnih invalida, civilnih invalida rata i članova njihovih obitelji.
Zanimljivo je kome je sve po tom zakonu priznat status boraca. Naime, Člankom 4 „boračkog zakona“ status boraca priznat je: „pripadnicima vojske Kraljevine Jugoslavije, partizanima i četnicima iz Drugog svjetskog rata, pripadnicima oružanih snaga SFRJ u ratu devedesetih do 27. travnja, odnosno do 19. svibnja 1992., pripadnicima oružanih snaga SFRJ u ratu devedesetih poslije 27 travnja 1992., uključujući i „kosovski rat“ od 24. ožujka do 26. lipnja 1999. Prema točki 5 ovog članka, koja se jedina i odnosi na područje Hrvatske, odnosno bivše RSK, status boraca ima i državljanin Republike Srbije koji je „kao pripadnik oružanih snaga SFRJ obavljao vojne dužnosti ili druge dužnosti za vojne ciljeve ili za druge ciljeve državne bezbjednosti u oružanim akcijama radi obrane suvereniteta, nezavisnosti i teritorijalne cjelokupnosti SFRJ u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 27. travnja 1992., a za pripadnike oružanih snaga SFRJ stacioniranih na teritoriju BiH do 19. svibnja 1992.“ .
U svezi ovog zakona sada se jedino bune pripadnici tzv. vojske Republike Srpske Krajine. I oni su, kažu, bili na braniku bivše SFRJ i Republike Srbije sve do 15. siječnja 1998.
Pa, ako mogu četnici (koji su očito bili na strani druga Tita) dobiti status boraca, zašto ne bi dobili i srpski četnici koji su također u obrambenom Domovinskom ratu klali, ubijali, protjerivali i palili sve što hrvatski diše od Knina do Pakraca!
S druge pak strane, Srbi Hrvate i dalje optužuju za navodne ustaške zloćine u vrijeme NDH, odnosno ustaškom logoru Jasenovac i drugdje. Bune se protiv pozdrava iz Domovinskog rata „Za dom spremni“, a u Zakonu o borcima bez problema i bez srama uvrstili su i četnike, ali i borce koji su napadali Hrvatsku (Vukovar, Škabrnju itd.) čime su priznali da su bili agresori na Republiku Hrvatsku, ali i na Bosnu i Hercegovinu.
Ova odluka o statusu četnika, kao i „boraca iz 1991.“, kao legalnih „vitezova“ Srbije prošla je bez ijedne primjedbe u Hrvatskoj. Kako, zašto, zbog čega?
Ni u hrvatskom Saboru o tome nije bilo riječi.
Svi o tome šute, kao da se slažu.
Sramno da sramnije ne može biti.
A što bi bilo s Hrvatskom i Hrvatima da su se ponašali kao srpski agresori, ili pak da se u Zakonu o hrvatskim braniteljima navodi da i ustaše mogu biti to što su četnici u Srbiji?
Hajte, najte!
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
