By U Koprivnici je otvoren prvi koncentracijski ili sabirni ustaški logor u NDH, a djelovao je od 1941.-1942. Tzv. antifašisti, bivši partizani i notorni povjesničari svako malo i dalje govore i pišu da je u ovom logoru stradao iznimno veliki broj ljudi, prije svih – Hrvata.
Ovaj je logor 1981.uređen u Spomen područje, zahvaljujući bivšem Udbašu, dugogodišnjem direktoru Podravke i počasnom građaninu Grada Koprivnice – pok. Pavlu Gažiju. Na svečanom otvorenju pojedini tzv. povjesničari, od kojih je jedan nažalost „dogurao“ i do redovnog člana HAZU, pisali su i u svojim feljtonima i knjigama da je u logoru prvo ubijeno više od 30 tisuća ljudi, a kako su godine prolazile taj se broj neprestano smanjivao, pa se danas od tako velikog broja stradalih došlo na svega-tri! Ali…nitko još sa sigurnošću nema pojima kako su i ta tri ubijeni, a još manje gdje su pokopani! Pored toga, da komedija bude veća, nitko ne zna ni njihova imena, niti se ona čitaju prigodom komemoracija.
A o prvom ustaškom logoru Danica i dalje se priča i piše svašta, pa i o broju ljudi koji je prošao kroz ovaj logor. Ni to tzv. povjesničari nisu utvrdili. Naime, oni neprestano citiraju izjavu nekog Martina Kokora, koji je u logoru navodno obavljao dužnost blagajnika i koji je navodno izjavio da je kroz logor prošlo oko 5600 ljudi. To je on navodno izjavio na saslušanju u Udbi, odmah nakon zatvaranja logora, a koliko je to točno – nitko ne zna. Kokor je tijekom ispitivanja navodno(kažemo navodno, jer nitko nema stopostotni podatak) slijedeće: – „Koliko se sjećam i mogu potvrditi da je kroz logor „Danicu“ prošlo oko 5600 zatočenika, koji su po Martinu Nemcu i ostalima opljačkani i zlostavljani“. Ovo je inače objavljeno u „Podravskom zborniku“, 1975., a kojeg su pokrenuli pok. dr. Dragutin Feletar, kasnije za komunističke i ine zasluge član HAZU i inž. Pavle Gaži, u članku „Logor Danica u Koprivnici“, autora Franje Horvatića, inače dugogodišnjeg ravnatelja koprivničkog Muzeja. Na isti način došlo se i do broja ubijenih. Naime, na pitanje Udbaša, što Kokor misli: „Koliki je broj zatočenika od 5600 ostalo u životu?“ on, piše Horvatić, odgovara: „O tome mogu reći to, da je sa logora „Danice“ bilo pušteno preko 200 zatočenika, dok je ostalo poubijano u Koprivnici, dok su drugi otpremljeni u logore Gospić i Jasenovac, gdje su poubijani“. Horvatić navodi i to da „Masovna ubojstva u logoru „Danica“ nisu bila prisutna, ali je ipak jedan broj logoraša, oko 200-300 ljudi, izgubilo život u samom logoru“ te da su „zatrpavani u zahodske jame i u obližnjoj šumi“. No, kad je u jesen 1945. obavljena ekshumacija u krugu ovog logora i u obližnjoj šumi, nije bilo moguće identificirati žrtve ni njihov broj. Međutim, o broju žrtava u ovom logoru nastavio je pisati notorni dr. Dragutin Feletar, također u „Podravskom zbornku“, koji je objavljen 1981. (u povodu 40. obljetnice ustanka) u svojoj reportaži „Danica na razmeđi ljudskoj“ u kojoj je nešto umanjio broj ubijenih, pa je u svom članku tada tvrdio da je u tom logoru „više od dvije stotine ljudi zauvijek završilo svoj vijek“.
Međutim, 75. godina nakon otvorenja logora „Danica“, u gradskom Muzeju organizirana je i izložba na ovu temu, a mediji su prenosili i riječi autora izložbe i višeg kustosa koprivničkog muzeja i predsjednika Ogranka Matice hrvatske prof. Dražena Ernečića koji je tada ovako citirao istraživanja dr. Zdravka Dizdara:
- „Kroz logor je prošlo oko 4269 logoraša, koji su utvrđeni imenom i prezimenom, a prema najnovijim saznanjima ubijeno ih je – tri, a ne 30 i više tisuća, kako su nekada objavljivali pojedine moje kolege.“.
Znači, jednom može ovako, drugi puta onako!
Ali, već nešto kasnije Ernečić hrabro iznosi drugu sliku, odnosno tvrdnju, da NIJE istina da se ovaj ustaški logor nalazio na sadašnjem mjestu, gdje od prigode do prigode, lokalni političari i tzv. antifašisti polažu cvijeće i pale svijeće za „sve poginule“ u tom logoru, već da je logor bio nešto dalje, na mjestu gdje su već godinama neki od „Podravkinih“ pogona!?
I sad se odmah nameće pitanje. Kako su uopće na kulturnom dobru tolike godine mogli biti „Podravkini“ pogoni, i hoće li zbog toga napokon netko odgovarati?
Zanimljivo je da na Ernečićevu konstataciju dosad se nitko od povjesničara i političara i politikanata nije pobunio, ni oglasio, već se prešutno prošlo preko toga, što znači da je istina, kao što i istina jeste!
A taj „Podravkin“ pogon na mjestu logora dao je izgraditi Pavle Gaži i da bude komedija veća dao ga asfaltirati, kako nekome ne bi palo na pamet da na tom mjestu počne kopati!
Naime, ono što tzv. povjesničari ne otkrivaju, a javna je tajna, da je ovaj logor radio punim kapacitetom i nakon 1945.,odnosno ovdje je svoje živote navodno završilo na tisuće Hrvata, Nijemaca i drugih koje su partizani-pobjednici kao životinje gonili i na kraju – ubili.
To se prešućuje i marginalizira i ono što je najvažnije -ne istražuje!
Stoga je ovih dana u Koprivnici, ali i šire, s iznimnim odobravanjem primljena vijest da je Martina Dalić, predsjednica Uprave Podravke, donijela povijesnu odluku da nakon više od 40 godina s mjesta gdje je bio prvi ustaški logor u NDH izmjesti njihov transportni kompleks, te da njihovi kamioni ne budu više parkirani na čestici koja nosi status kulturnog dobra i da se taj dio napokon prepusti znanstvenicima na istraživanje, da se prije svega ustanovi, koliko su partizani, na ovom dijelu, nakon II. svjetskog rata, bez suda i suđenja, poubijali nevinih ljudi!
Sad će, tek nakon 40 i više godina, zahvaljujući predsjednici Podravke, ovaj kompleks biti „slobodan“ i istinski povjesničari, a ne ovi koprivnički i ini „komunistički“ (svaka čast iznimkama) slobodno će moći istražiti što se sve događalo na mjestu prvog ustaškog logora u NDH, o kojem su, blago rečeno, teške i kontinuirane neistine i optužbe iznosili mnogi, od Pupovca, Krausa, pa do općinskih i županijskih politikanata, poglavito s ovog područja.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)
