Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Dobro je izjavio hrvatski premijer da  ne treba šutjeti na uvrede i klevete. Pa, ako je već tako, onda zašto bi hrvatski branitelji i stradalnici Domovinskog rata prelazili preko takvih stvari kad ih napišu polu daroviti i umišljeni literati poput notornog Jurice Pavičića, koji se razumije u sve, od koza, filma, kazališta, pa do Domovinskoga rata.

Sada je Jurica objavio (Jutarnji list, 21. studenoga 2020.) veliki osvrt s nazivom „Merčepova smrt i zločini koji progone naciju: Izgledao je kao smiješni komšija iz YU sit – coma“.

Što je sve tu taj nadrobio? Ne znaš što je početak, što kraj, sve je posloženo kao u njegovim jadnim i smušenim romanima (o kravama i kozama), za koje oni koji uspiju pročitati prve tri stranice, ako s gađanjem ne odustanu, trebaju i moraju dobiti bogatu nagradu.

Jadni literat uz ostalo piše da postoje dvije priče iz rata, ona koju „otac priča ponosnom sinu“ kako je „goloruki narod pobijedio petu vojnu silu u Europi“ i kako su „cijevima, bojlerima i borbenim kolima od škverskih ploča zaustavili agresiju brojnijeg i opremljenijeg napadača“ te ona druga koju kakti ne pričaju, a to je priča o leševima bacanim u rijeku, o odvođenju civila, smaknućima kod sljemenskih planinarskim domovima, o mučenjima u paviljonu Velesajma, o guranju petožilnih kabela u anus i posipanju rana octom“. Za tu drugu priču, kaže ON, nikada nitko nije kažnjen, osim srećom Tomislav Merčep, koji je preminuo prošli tjedan (17.11.), a koji je rođen 1952.

Nakon toga, pun mržnje i osvete, piše o Merčepu, jednom od Junaka obrane Grada Vukovara, sve i sva, što ni pas s maslom ne bi pojeo. U tom se literarnom osvrtu i teško nešto može demantirati kad je sve manje – više poluistina, laž, uvreda i kleveta.

Jadni literata zna da mu ovaj više ne će moći odgovoriti, pa „tenkovskom gusjenicom“ prelazi preko njegova i ratnog puta, koji je bio briljantan.

Nu, da puno ne dužimo, a kad je riječ o svetom Domovinskome ratu, evo i za našeg člankopisca pitanje svih pitanja: gdje si „gazda“ ili „kumek“ bio 1991.? Naime, Pavičić je rođen 1956., što znači da je izbjegao vojnu odoru, da je dezerter (kao i svi oko njega), jer u njegovu bogatu životopisu jedino se može naći podatak da je cijeli rat pisao, objavljivao i primao nagrade i priznanja!

Pavičić i njemu slični nikada ne će biti osumnjičen za ratne zločine, jer danas malo ili ništa ne sude prave zločince, pa kako će onda one koji su poput ovog tipa rat proveli navodno u podrumu ili na zraku čuvajući ovce, za koje pojedinci tvrde da ih je navodno znao i „seksualno“ zlostavljati, što se ne može dokazati jer nije bilo svjedoka, a oni koji su to navodno gledali danas se srame s kim su čuvali ove mile i drage životinje. Toliko voli ovce da im je posvetio i specijalni triler „Ovce od gipsa“.

Jednom riječju, kad notorni i žalosni Jurica nešto objavi o Domovinskome ratu to je isto tako kao da čovjek na raspiratoru hoće otpjevati njegovu dragu i najmiliju “Od Vardara pa do Triglava“…

Da nije bilo Merčepa i drugih Junaka Domovinskog rata ni jedan jurica danas ne bi imao gdje pisati, a bome ni na ispaši „zadovoljavati i iskaljivati svoj (ajmo reći) „bijes“ na raznim kozama“.

 

Mladen Pavković,

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Politika