By Kako je govorio Jage Li o virusima
Ovih sam dana povjerovao u riječ mog pokojnog prijatelja Jage Lija. Kad mi je govorio ovo što ćete pročitati, mislio sam da nije normalan.Prosudite sami jeli govorio istinu ili je fantazirao i benetao.
Neka mi oprosti moj pokojni priajtelj Jage Li, pravi pravcati Kinez, liječnik, katolik, što mu odmah nisam povjerovao kad je govorio strašnu istinu o kineskom velikom zlu, koje će zadesiti sve narode na Zemlji. Jage je na hrvatskom Jakov. Dok ovo pišem u meni ječe njegove riječi, koje moram izbacit iz sebe. Bila je subota. Sjedili smo u kafiću koji je u našoj zgradi gdje smo stanovali. Velikaje to zgradurina, ima pet ulaza i pet katova. U jednom trenutko počeo govoriti kao u transu. Ja sam ga slušao i mislio da s njim nešto nije uredu, da gubi svjetlo razuma, da beneta…
Mi Kinezi smo među najstarijim narodima na Zemlji i mi smo najbrojniji. Oprosti mi prijatelju što ti moram reći; kad smo mi imali pismo i keramiku vi ste bili barbari, nepismeni. Puno smo zadužili ljudski rod nekim djelima Kineza kroz stoljeća. Dali su Kinezi veliki svoj obol čovječanstvu u znanosti, kulturi i umjetnosti, a u novije vrijeme i u sportu. Onda je došlo najkrvavije stoljeće u povijesti ljudskog roda i naroda, dvadeseto stoljeće i komunizam i Kinezi su nanijeli sebi samima i ljudskom rodu veliko,živo zlo komunizma, bezboštva. Najveći zločinc u povijesti čovječanstva je naš Mao i njegovi bezbožnici mega krvnici. Mao i njegovi ljudi u ratu i poraću pobili su 50 milijuna nas Kineza i ostalih koji s nama ževe u Kini. Ljudi su umirali od metka, noža, uža, bolesti, gladi…Nakon tog najvećeg zločina u povijesti čovječanstva, taj isti Sotona u ljudskom obličju Mao i njegovi ljudi oduzeli su pravo milijardi ljudskih bića; kažem ti oduzeli su Kinezima elementarno ljudsko pravo na život, slobodu, vjeru i demokraciju. Kineska majka mogla je rodit samo jedno dijete. E to ne može proći nekažnjeno. Nas Kineze kaznit će dragi Bog, i možda kad nas bude kažnjavao zakačit će i neke druge ljude, koji nisu Kinezi, koji su zgriješili malo manje od nas, kao što su to činili kolonizatori Englezi, Nijemci, Rusi, Francuzi, Nizozemci, Japanci…. Zapravo, neće nas kažnjavati dragi Bog, nego naši grijesi i naših predaka, posebno druga Mao Cetunga.Uz njegova zla, nagmilala su se još i druga velika zla drugih zlotvora iz drugih naroda,(Hitler, Lenjin, Staljin, Musolini, Pol Pot, Idi Amin, Nikita…) pa će to živo ljudsko zlo na ovom planetu pojavit se na kraju u nekoj novoj ideologiji ili epidemiji, kao što je svojedobno bila ona španjolska gripa koja je odnijela 50 milijuna ljudi. Mi živimo u vremenu u kojem je sve moguće, pa su tako nepriorodne pojave, nastranosti i ljudske slabosti postale normalne i prihvatljive! Homseksualci i lezbijke paradiraju gradovima evropskih država i to zovu parada ponosa. Oni se ponose svojim nastranostima i slabostim, i ta nenormalna manjina zlostavlja normalnu većinu. Puno je takvih moćnika u vlasti i poltici, koji unesrećuju normalne i zdrave ljude. Sjeti se prijatelju zašto je stigla kazna Sodomu i Gomoru. Zlo koje smo sami sebi učinili i drugima što s nama žive pod istim nebom, ne može ostat nekažnjeno, ne može, prijatelju, vidjet ćeš…
Tako je govorio prije pet godina Kinez Jage Li, liječnik i praktični katolik.
Ovih dana dozvao sam njegove riječi iz Platonove pećine mojih uspomena i naježio sam se od nečega neobjašnjiva što me spopalo, pak me zgrabio neki čudan strah, što ako se obistinjuju Jageove riječi…što snađe ljude na planetu preko tih bezbožnih Kineza, koji su najbrojniji u ljudinjaku. Dakle, živo zlo kineskog komunizma napalo ljudski rod preko nekog virusa, sve narode, rase i jezike u svijetu i na planetu. S jednog kraja kugle zemaljske širi se taj koronavirus kao neka moćna sila nemila od koje strepe narodi da će ih zbrisati s lica zemaljskoga; strepe moćnici i nemoćnici, silnici i jadnici, vjernici i nevjernici,dobri i loši…
Stigla ljude kazna i samo dragi Bog može spasit nas ljude od nas. Mislim ljude od ljudi. Čudno je i znakovito da taj viris napada samo ljude. Već su tisuće ljudi izgubile živote od tog živa virusa. Strašni kineski viris hara zemaljskom kuglom. U karanteni su narodi i države. Diljem zemaljske kugle, prazne se ulici, trgovi, crkve, džamije, hramovi…pustoš posvuda raste i teško onom tko pustoš skriva. Ova zbilja sve težom biva. I nitko zapravo ne zna zašto se sve ti zbiva.
Kad mi je pokojni prijatelj Jage prije pet godina rekao da će doći ljudima veliko zlo od Kineza, ja sam misliio da je malo puko i da priča gluposti,da nije normalan. Čak sam mu spočitnuo da nije lijepo što govori o svom narodu iz kojega je potekao. Onda je on izbacio jednu strašnu rečenicu, koja me doslovno zgromila i gotovo ozlojadila.
Postoje dobri i zli ljudi, dobre i loše obitelji, dobri i loši narodi…moj narod nije dobar…
Morat ću otići na grob Jage Lija na Mirogoju i zapalit svijeću i pomolit se za njegovu dušu i moju sumnju prema njemu. Umro je prije pet godine i to je bio prvi i posljednji javni sprovod jednog Kineza u Zagreba. Ljudi se pitaju gdje su kineska groblja po zemljama u kojima živu. Nema ih. Nikad niste mogli vidjeti u novinama osmrtnicu nekog Kineza. Mnogo sam toga čuo od Kineza Jage Lia, (Jakova Lia), nakon jednog podužeg razgovora, kad je oni pričao o azijskim narodima, a ja o evropskim i raznim revolucijama, ratovima, nedaćama …u meni se polako i opako uvlačila, kao bolest i jedino zdravlje, u krvi što gori i beskrajno boli, strašna istina da postoje dobri i zli ljudi, dobre i loše obitelji, dobri i loši narodi…
Jage je živio je u zgradi u naselju Gajevo sa ženom Brankom, rođenom zagrepčankom i dvoje djece, dva ulaza dalje od mene. Katkad smo subotom pili kavu u kafiću na domak naši stanova i ljudikali. Sad mi je krivo i žao što nisam češće s njim ljudikao i pomno slušao što govori. On je bio pravi pravcati Kinez, katolik, liječnik, vidovnjak. Bio je stručnjak akupunkture, pa je Milana zanovijetala, Filipa pijanduru i mene bockao kad nas kičme mučile. I izliječio nas. Dok se ovih dana virus kineskog komunizma nazvan koronavirus širi diljem kugle zemaljske, sjetio sam se njegovih riječi i od tih njegovih riječi sve se u meni i oko mene buni, sumnja, tuguje, boli, moli, kune…
Tako mi je jedne prigode Jage rekao i ovo:
Prtijatelju, ne znam jeste li vi Hrvati uopće svjesni kako je ova vaša zemlja, ova Lijepa vaša kako je odmilja zovete, dobro, lijepo i ugodno mjesto za živjeti. Vaše iseljenike ja ne razumijem. Odlaze iz ove prirodne i Bogomdane ljpote. Vama je Tito s komunistima nanio velikko zlo, a nama Mao još više i strašnije. Pedeset i više milijuna ljudi, duša, pedesdet milijuna mrtvih…
Kad je on izrekao tu strašnu brojku pobijenih, ja sam se jetko našalio, da je Mao prešišao Staljina, Lenjina, Hitlera, Muslonija, Pol Pota, Amina…i sve ostale zlotvore, a on me opomenio riječima, kako smo mi Hrvati u odnosu na njih privilegirani onim što nam je dato od Boga. Jedna njegova rečenica posebno me zasjekla i zabrinula, a nahrupila je iz njega u naletu ljutnje i smutnje o vlastitom narodu.
Ništa lijepoga, ni dobroga ljudi na ovom planetu neće doživjeti od nas Kineza dok je god taj prokleti komunizam na djelu.
Te strašne riječi izrečene prije pet godine ovih se dana obistinjuju u svoj svojoj strahoti i užasu. Zlo Marksova, Lenjinova, Staljinova,Titova, Potova i Maova komunizma u vidu koronavirusa poput strašnog bauka smrti kruži zemaljskom kuglom. To zlo komunizma mene se čini kao golemi živi pjesak u koji upadaju neki narodi, poput onih nesretnika u sjevernoj Koreji, Vijetnamu, Kambodži, svojedobno u Rusiji, Kubi i krepaloj Jugi…
Kako to da nema koronavirusa u Arabiji? Nema ga u Meki i Medini! Šute!
U neka doba kad su suznom dolinom harale razne epidemije i pandemije, ljudi su išli u bogomolje i molile se Bogu, a ovih dana svi više od nekog straha prazne se i puste bogomolje. Zar je moguće da se bojimo moliti u crkvi. Beskrajna je moć molitve i ljudski vapaja kad se dižu iz ljudskih dubina i uzdižu se do neba i Boga. Zar Isus nije rekao da ćemo dobiti što god budemo molili njega i njegova Oca i Duha svetoga.
Kao da smo zaboravili na moć molitve. Pada mu na pamet ona fra Didakova zgoda nezgoda. Nakon višemjesečne suše u Hercegovini, narod je spontano došao molit i napunili su crkvu, a Didak kleči pred oltarom i šuti; oni mu govore, ajde velečasni, ajde molimo, ajde fratre, počnimo molit; on se osvi na noge, okrene prema puku i glasno kaže: Kakva je ta vaša vira? Došli ste molit za kišu, a disu vam kišobrani?
Dakle, radi se o pomajnkanju vjere ljudi koji u ovom vremenu živu na Zemlji. Kad je znameniti filozof i ateist Heidiger dao intervju Sternu zamolio je urednika da se objavi kad umre. Bio je to jedini njegov intervju koji je dao za života. Kad sam svojedobno pročitao taj njegov razgovor s novinarom, iznenadila me zadnja rečenica u tom njegovu razgovoru za najtiražniji tjednik na starom kontinentu, a ona glasi:
Samo nas Bog može spasit od nas i naših zala!
Čitav život taj mislilac ontolog govorio je da je ateist. A moj rodijak Branko, doktor kaže meni jedne prilike kad smo razgovorali o životu i smrt, vjeri, nevjeri, idologijama…Nema tetkiću, nema ateiste na smrtnoj postelji.
Kad je ispričao tri slučaja umiranja starih partizana u bolnici u Sarajevu gdje radi i što su od njega potajice tražili da im učini prije smrti, shvatio sam da na sameri nema nevjernika. O tome ću nekom drugom prilikom.
Idem u crkvu ako je otvorena, ako nije, onda ću otić na Mirogoj i pomoliti se na grobu pokojnog imenjaka, kojeg je ubio zlokobni Titov virus u Parizu 1978. Tamo je uvijek otvoreno i nema tog virusa koji im može nauditi.
Piše: Ante Matić – Borčanac
