Tekst MALI SLOBA U ZAGREBU objavljen je na dva hrvatska portala:
https://www.dragovoljac.com/index.php/razno/33472-mali-sloba-u-zagrebu
https://bezcenzure.hr/vlad/mali-sloba-u-zagrebu/
U Hrvatskoj se malo zna za razlike između pravoslavlja i ‘srpske vere’ kako Srbi nazivaju svoje ‘pravoslavlje’, mada je dobri poznavatelji i nazivaju Svetosavska crkva. Sve je u duhu poznate srpske pjesme (beogradski politički list “Srbski Narod”, br. od 25. ožujka 1944.):
Nebo je plave srpske boje
A u njem stanuje srbski bog.
Oko njega anđeli srpski stoje
I služe Srbina boga svog!
A kako Hrvati ne znaju o toj veličanstvenoj srpskoj povijesti Dacić je pozvan da nas uči povijest:
MLADEN PAVKOVIĆ: SRAMOTA. DAČIĆ NAS JE DOŠAO UČITI I – POVIJEST!
DRAGOVOLJAC – Mladen Pavković: Sramota. Dačić nas je došao učiti i – povijest!
https://bezcenzure.hr/vlad/sramota-dacic-nas-je-dosao-uciti-i-povijest/
O tim razlikama pravoslavne vjere i ‘srpske vere’ imamo niz tekstova Arhiepiskopa HPC Aleksandra. Ipak neke i iznenadi kada skup u Zagrebu pokaže takve razlike:
SNV I PUPOVAC RADE DOMJENAK UZ BLAGOSLOV SPC A ZA VRIJEME NAJVEĆEG POSTA KADA SU PRAVOSLAVCI DRUGIH NACIJA ISKLJUČIVO DOMA
Ali i te razlike pokazuju da je SPC politička organizacija što je i konstatirano u mom članku, zar ne?
Po onom Ćosićevom ‘laž je Srbima najviše pomogla u povijesti’ i Pupovac je uzvratio na nedavni tekst hrvatskih generala (‘NEKIM REDIKULIMA, NA CRTI VOŽDOVSKE SRBIJE, SMETA ‘ZA DOM SPREMNI‘‘) tvrdeći da je iskaz ljubavi i spremnosti za žrtvu iz ljubavi prema hrvatskoj domovini ZDS – govor mržnje. A upravo je napad na ZDS pravi govor mržnje, jer ljudi koji pripadaju narodu koji je nedavno izvršio naci-fašističku agresiju na Hrvatsku takvu ljubav izjednačavaju s poklicima u kojima figurira riječ ‘ubiti’. Zato su hrvatski generali bili blagi kada su takve nazvali redikulima, jer su ti koji koriste takav govor mržnje uperen prema hrvatskom narodu itekako zlonamjerni u tim svojim iskazima mržnje.
Pogledajmo o tome komentar Velimira Bujanca:
BUJICA NA BOŽIĆNOM MITINGU PUPOVČEVA SNVA: PUPOVAC: “NAROČITO JE VAŽNO DA SE UTIŠA SVAKI ‘ZDS’!”
Pri tome je to manji problem. Mnogo veći je što tu mržnju prema hrvatskom narodu nagrađuju na razne načine hrvatske vlasti pa i svojim dolaskom na poklonjenje Ivici Dačiću.
Zato imamo niz tekstova koji na razne načine govore o tome. U prilozima dajem tekst poznatog hrvatskog kolumniste Vjekoslava Krsnika:
PUPOVĆEV DOMJENAK SNV-A KAO DIO HIBRIDNOG RATA PROTIV HRVATSKE
A što je Predsjednik Vlade Republike Hrvatske trebao, a što sigurno ne možemo očekivati od Plenkovića, reći dano je u komentaru iz DP-a:
DP: OVAKO BI TREBAO IZGLEDATI GOVOR PREMIJERA KAKVOG HRVATSKA NEMA!
Kao zadnji prilog dajem komentar s portalu hrvatskonebo.org:
ŠILJO: PLENKOVIĆ ILI NEUBROJIV ILI NEUBROJIVO OPASAN ZA HRVATSKU DRŽAVU!
Josip Pečarić
PRILOZI
MLADEN PAVKOVIĆ: SRAMOTA. DAČIĆ NAS JE DOŠAO UČITI I – POVIJEST!
08 Siječanj 2023
U Zagreb je na poziv kontraverzne udruge Srpskog narodnog vijeća (SNV) stigao i potpredsjednik Vlade Srbije i ministar vanjskih poslova Ivica Dačić (petak, 6. siječnja 2023.)..
Uz ostalo, bio je nazočan tradicionalnom pravoslavnom domjenku kojeg je priredila ova udruga, a kojem su bili nazočni i visoki gosti iz hrvatskog državnog političkog vrha.
Razlog Dačićeva dolaska bilo je i „otopljenje“ odnosa između Hrvatske i Srbije, a on je govorio kako smo „različiti“, ali da moramo razgovarati i surađivati.
Naravno, nije rekao da smo različiti po tome što je Srbija bila jedan od okupatora na Republiku Hrvatsku, a da je naša država bila-žrtva.
Međutim, Mali Sloba, kako ga već odavno zovu, zbog suradnje i simpatija prema ratnom zločincu Slobodanu Miloševiću, na ovaj je domjenak stigao i da nas „poduči“ i o našoj, hrvatskoj povijesti.
Tako je uz ostalo izjavio (i ostao živ!) da je Josip Runjanin, skladatelj hrvatske himne „Lijepanaša Domovino“, Srbin, tj. da je rođen u Loznici!
A nema zapisa gdje ne piše da je rođen u Vinkovcima, a da su njegovi roditelji živjeli „tamo daleko“!
Dakle, Dačić taj podatak nije znao ili je namjerno rekao što je rekao!
Nu, još gore od toga je činjenica da su svi nazočni prešli preko ove laži, da su mu nakon govora i pljeskali, kao „baš ti hvala, to nismo znali!“.
U životopisima slavnih Srba koji su živjeli u Hrvatskoj, a koje na svojem portalu objavljuje i udruga Srpsko narodno vijeće ne piše gdje je rođen Runjanin, ali je istaknuto da je „srpskog roda“, da je skladatelj koji je zaslužan i za srpsku „patriotsku“ pjesmu „Rado ide Srbin u vojnike“.
Stoga, dragi (vaš) Dačiću, već nam je dosta srpskih kleveta i laži, od Jasenovca, Tesle do Runjanina. Kad drugi put navratite u Zagreb ili Hrvatsku, malo se informirajte o mrskoj vam hrvatskoj povijesti ili uzmite koji sat tečaja na tu temu, jer sramotno je od jednog visokog političara čuti ovakve budalaštine.
Mladen Pavković
DRAGOVOLJAC – Mladen Pavković: Sramota. Dačić nas je došao učiti i – povijest!
https://bezcenzure.hr/vlad/sramota-dacic-nas-je-dosao-uciti-i-povijest/
BUJICA NA BOŽIĆNOM MITINGU PUPOVČEVA SNVA: PUPOVAC: “NAROČITO JE VAŽNO DA SE UTIŠA SVAKI ‘ZDS’!”
07 Siječanj 2023
Tijekom prigodnog božićnog obraćanja, Pupovac se još jednom obračunao s pozdravom HOS-a ‘ZDS’, a hvaleći “novu nacionalnu valutu euro”, a neizravno je prozvao i čelnika DP-a, gradonačelnika Vukovara – Ivana Penavu, zbog micanja ćirilice iz Grada heroja!
BRISELSKO BRATSTVO I JEDINSTVO: ‘Evro’ namješten Plenkoviću!
BOŽIĆNA PORUKA MILORADA PUPOVCA: “Naročito je važno da se utiša svaki ‘ZDS’!”
DAČIĆ SE USRED ZAGREBA RUGAO ZORANU MILANOVIĆU: Tko je Hrvat, a tko Srbin?!
Andrej Plenković danas se s ‘Malim Slobom’ Dačićem rukovao kao da su najbolji prijatelji. Lomeći kruh, koji je prethodno blagoslovio patrijarh iz Beograda, Prvoslav Porfirije Perić, domaćin božićnog partyja Pupovac – prvo je kimnuo šefu HDZ-a i Vlade, a onda je Plenković slavodobitno iz ‘lebca’ izvukao ‘evro’…
‘EVRO’ ZA BRISELCA: Kakva drama, baš prigodno!
Vučićev ministar vanjskih poslova iskoristio je božićni domjenak u elitnom zagrebačkom Hotelu Westin, kako bi se usred hrvatskog glavnog grada narugao predsjedniku Republike Hrvatske, Zoranu Milanoviću, aludirajući da njegovo ime i prezime – zvuči srpski! Ruganje na račun Milanovića bilo je naročito smiješno Andreju Plenkoviću, koji je svom koalicijskom partneru Miloradu Pupovcu i njegovim SDSS-ovcima posebno zahvalio “na podršci, lojalnosti i iskrenom partnerstvu već sedmu godinu…”
Tijekom prigodnog božićnog obraćanja, Pupovac se još jednom obračunao s pozdravom HOS-a ‘ZDS’, a hvaleći “novu nacionalnu valutu euro”, a neizravno je prozvao i čelnika DP-a, gradonačelnika Vukovara – Ivana Penavu, zbog micanja ćirilice iz Grada heroja!
“Naročito je važno da se utiša svako slavljenje ratnih zločinaca kao nacionalnih heroja,” poručio je Pupovac s govornice, no – zaboravio je pitati Porfirija zbog čega je SPC odlikovala Vojislava Šešelja?!
Sve je dodatno začinio Ivica Dačić, izjavom da je “Josip Runjanin komponovao Hrvatsku himnu ‘Lijepa naša’, ali i srpsku rodoljubivu pesmu ‘Rado ide Srbin u vojnike’…”
Ako je suditi po atmosferi na ovogodišnjem Pupovčevom božićnom mitingu, zagrebački kružok Prvoslava Porfirija Perića jednako se raduje šefu svetosavlja kao i Arkanovom ‘drugaru’, nesuđenom nasljedniku Slobodana Miloševića – socijalistu i Vučićevom ‘spoljnjaku’ Ivici Dačiću.
Velimir Bujanec
VJEKOSLAV KRSNIK
- siječnja 2023.
PUPOVĆEV DOMJENAK SNV-A KAO DIO HIBRIDNOG RATA PROTIV HRVATSKE
Božićni domjenak Srpskog narodnog vijeća i čelnika “pete kolone” u Hrvatskoj Milorada Pupovca samo je potvrdio da se u velikosrpskoj politici prema Hrvatskoj ništa nije promijenilo i da se taj događaj uklapa u strategiju hibridnog rata što ga četnička garnitura u Beogradu provodi u Hrvatskoj. Tom ratu svojom nazočnošću priključila se i hrvatska Vlada na čelu s Andrejom Plenkovićem koji provodi vlastitu agendu kao dobar sluga briselskih gospodara. Naravno najvažniji gost na ovom domjenku bio je srbijanski ministar vanjskih poslova Ivica Dačić poznat iz Miloševićevog doba kao “mali Sloba” sa svom političkom prtljagom koju vuče iz tog vremena. Da se naivni Hrvateki kao “Vlasi ne dosjete” iz Beograda je došao i Tomislav Žigmanov vojvođanski Hrvat i ministar u novoj srbijanskoj Vladi što ju je instalirao predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.
Da velikosrpska ekipa bude kompletna došao je i novi patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije koji na području bivše federacije ako je potrebno i oružjem štiti svetosavlje sve u ime “srpskog sveta”. Naravno, u taj “srpski svet” SPC na čelu s Porfirijem koji je ujedno i mitropolit zagrebački sa sjedištem u Beogradu ubraja i Hrvatsku, bolje rečeno eparhije u njoj, jer Srpska pravoslavna crkva ne priznaje državu Hrvatsku. Zato se i nije upisala u registar vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj iz koje pak isasava milijune eura što završavaju u Beogradu, dok sama hrvatska vlast redovno obilato financira njezino neprijateljsko djelovanje u hrvatskoj državi. Jednostavno rečeno Srpska pravoslavna crkva u Republici Hrvatskoj uz prešutnu potporu hrvatske Vlade djeluje nelegalno (?!).
U takvim okolnostima ovaj domjenak Srpskog narodnog vijeća protekao je u ozračju još jednog uspješnog poteza velikosrpske politike koja kad je u pitanju Hrvatska ne odustaje od onog okvira što ga je zacrtala velikosrpska četnička politika Beograda. To se može iščitati kako iz izjave Ivice Dačića, tako i vođe velikosrpske “pete kolone” u Hrvatskoj Milorada Pupovca. Ivica Dačić kaže: “Moja poruka Srbima u Hrvatskoj jest da će Srbija uvijek biti uz vas”. To je nešto blaža izjava nego što je bila prije nekoliko godina izjava izaslanika Aleksandra Vučića ministra Vladimira Božovića da će “Srbe u Hrvatskoj njihova matična država Srbija, budu li ugroženi, braniti svim raspoloživim sredstvima”. Umjesto da demonstrativno napusti taj domjenak premijer Andrej Plenković je mirno odslušao tu prijetnju dokazujući time da u odnosu na Srbiju ne štiti hrvatske nacionalne i državne interese. Na ovom domjenku Ivica Dačić samo je potvrdio da što se tiče srpske nacionalne manjine ne odustaje od politike “srpskog sveta”, jer ih on kao službeni predstavnik matične države smatra Srbima a ne nacionalnom manjinom u Hrvatskoj. Uočljivo je da je srbijanski ministar vanjskih poslova govoreći o spornim pitanjima koja se moraju konstruktivno riješiti spomenuo jedino “pitanje jezika, pisma i slično”, što je samo dokaz da on sa svojom delegacijom nije došao s iskrenim namjerama, jer najvažnije sporna pitanja su za Hrvatsku problem nestalih, procesuiranje ratnih zločina,odšteta logorašima, pitanje ratne štete, neriješeno pitanje granice i vraćanje arhivske građe. O tome Ivica Dačić nije prozborio ni riječi, a to što je gore spomenuo spada praktički u koncept njihovog “srpskog sveta”.
To je retorika koju sustavno koristi Milorad Pupovac kao predstavnik manjeg dijela srpske nacionalne manjine, jer iza njega stoji tek 12 posto pripadnika te manjine. On naravno ne govori o velikosrpskoj ili srpskoj agresiji na Hrvatsku, što je nesporna činjenica nego o tome da su “porušeni svi mostovi u prvom našem ratu u Europi nakon drugog svjetskog rata”. Dakle Milorad Pupovac negira činjenicu koju je potvrdio i Međunarodni sud pravde da je Srbija bila agresor na Hrvatsku, nego nastoji to svesti na “građanski rat” u kojemu nema odgovornosti agresora. Zato i ovom prigodom govori: “Danas smo svjesni da antiratni mirovni duh i ideja moraju biti razlog zašto se okupljamo…Nismo mogli znati koliki će teret hrvatsko-srpske historije se srušiti na nas. Znali smo da dostojanstvo Srba u Hrvatskoj moramo čuvati…” To govori Milorad Pupovac koji je na razne načine u doba srpske agresija na Hrvatsku, spomenimo samo njegovu laž o pokrštavanju 12.000 srpske djece, bio ratni huškač zahtijevajući za njegove Srbe dakle ne za njegovu srpsku manjinu privilegiran položaj što su ga i dobili protuustavnim garantiranjem tri zastupnika u Hrvatskome saboru. A o nekom “dostojanstvu njegovih Srba” izlišno je govoriti ne samo u doba agresije nego i danas. Ni on sam nema dostojanstva kao građanin Republike Hrvatske jer je pijun Vučićeve politike i ne predstavlja većinski dio srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj. Ona za razliku od njega i “njegovih Srba” ima to dostojanstvo o kojemu on priča, jednostavno jer su prihvatili Hrvatsku kao svoju domovinu, što Milorad Pupovac nikad nije, jer je njemu i njegovim Srbima i dalje glavni grad Beograd..
Značajno je da je premijer Plenković na domjenku u nekoliko bitnih odrednica ukazao na probleme koje postoje između dvije države, prije svega naglašavajući problem nestalih, što Ivica Dačić uopće nije spomenuo, pa je u tom kontekstu Andrej Plenković poručio “Moramo unaprijediti naše odnose, ali da se oni temelje na istini, na stvarnim koracima isprike i pomirbe”. To sadašnjoj srbijanskoj vladajućoj garnituri nije ni na kraj pameti, pa se ovaj posjet srbijanskog ministra vanjskih poslova a treba promatrati kao još jedan pokušaj Beograda da hrvatsku politiku prema Srbiji prevede žednu preko vode.
DP: OVAKO BI TREBAO IZGLEDATI GOVOR PREMIJERA KAKVOG HRVATSKA NEMA!
07 Siječanj 2023
Kad bi Hrvatska imala premijera kakvog, nažalost – nema, on bi došao na Božićni domjenak SNV-a, ali bi iskoristio priliku da održi prigodni državnički govor i u lice im kaže, što ih slijedi:
“Svim građanima Hrvatske, pravoslavnim vjernicima iz redova srpske nacionalne manjine, koji vole svoju državu, a Božić slave po julijanskom kalendaru – od srca želim mir, Božji blagoslov i svako dobro!
Hristos se rodi!
Posebne čestitke upućujem svim hrvatskim braniteljima pravoslavne vjere, koji se osjećaju Srbima, drže do svog srpskog podrijetla i ljube svoju Hrvatsku Domovinu!
Pozdravljam sve ovdje okupljene dužnosnike, drage goste i uzvanike! Posebno našeg domaćina Milorada, koji će u Novoj godini, nadam se, napokon naučiti da bi u Hrvatskoj zakonom trebala biti zabranjena četnička obilježja, kao simbol velikosrpske agresije, a nikako ne pozdrav ‘ZA DOM SPREMNI’ kao simbol hrvatske obrane i naših dragih HOS-ovaca!
Lijepa je gesta što nam je iz Srbije danas u goste došao prvi potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova, gospodin Ivica Dačić. Upravo je božićno vrijeme prava prilika da s radošću u srcu posluša naše prijateljske zamolbe i u kršćanskom se duhu založi za mir u budućnosti, temeljen na povijesnoj istini.
Gospodine Dačiću, dobro ste došli u glavni hrvatski grad, ako ćete nam napokon reći – gdje su naši najmiliji, nestali koje tražimo već punih 30 godina!
Dobro ste došli, ako u naš Zagreb donosite iskrenu volju za rješavanje statusa hrvatskih logoraša i konkretnu cifru ratne odštete za svu bol i patnju koju su ti ljudi pretrpjeli u koncentracijskim logorima vaše države – Srbije!
Dobro ste došli, ako ćete se spremno odreći laži o Jasenovcu, a posebno apsurdne brojke od milijun ubijenih Srba, čime Hrvatskom narodu neprestano i lažno namećete stigmu genocidnog naroda, koji nema pravo na vlastitu državu!
Dobro ste došli, ako sa sobom donosite ispriku građanima Zagreba zbog ruganja nakon što je dron iz Ukrajine zamalo pobio cijeli jedan studentski dom u našemu gradu, a Vama je to djelovalo kao neki vic!
Dobro ste došli, ako ste napokon shvatili da vaš nekadašnji drug, Željko Ražnatović Arkan nije nikakav patriot, već najobičniji ratni zlikovac i sjecikesa, koji je haračio okupiranim Vukovarom, Gradom hrvatskih heroja!
Dobro ste došli, gospodine ministre vanjskih poslova Srbije, ako sa sobom donosite radosnu vijest obiteljima naših vojnih pilota o obustavi nepravednog postupka koji se vodi u Beogradu, temeljem lažne optužnice protiv nevinih ljudi!
Isto tako, dobro ste došli, ako Oluju ne smatrate zločinom, a naše hrvatske generale zločincima, već pobjednicima u pravednom ratu za oslobođenje i nezavisnost, koji je započeo velikosrpski imperijalizam i režim kojem ste i Vi pripadali, a od kojeg bi se u duhu Božića – napokon mogli ograditi!
Vaša svetosti, gospodine Porfirije! I Vi ste dobro došli u hrvatski glavni grad!
Ako nam i za Božić niste stigli s idejom o promjeni granica!
Ako ste napokon shvatili da su Dalmacija, Slavonija, Kordun, Banovina i Liku dio Hrvatske Države, a ne Vaše velikosrpske fantazije!
Ako ste spremni prihvatiti reviziju ugovora Republike Hrvatske i Srpske pravoslavne crkve te se odreći imovine koja Vam ne pripada!
Naposljetku, ako ste spremni uskratiti odlikovanje ratnom zločincu Vojislavu Šešelju, čije haračenje po Hrvatskoj i Bosni nema baš nikakve veze s kršćanstvom, Bogom, niti čovjekoljubljem!
Božić je blagdan mira i ljubavi i upravo zbog toga s velikom ljubavlju prema svim kršćanima, kao premijer Hrvatske države, tražim odgovore na prethodno postavljena pitanja. Čvrsto vjerujem da ste svi vi ovdje okupljeni Srbi, spremni ljubiti svoju Hrvatsku Domovinu kao što ju je iskreno ljubio Nikola Tesla, pravoslavac po vjeri, a Hrvat po nacionalnosti, čovjek koji je na današnji dan, prije 80 godina svoj ovozemaljski život nastavio na drugome i boljemu svijetu!
S radošću vam još jednom, svima od srca želim čestit i blagoslovljen Božić.”
U Zagrebu, 06. siječnja 2023.
PREMIJER KAKVOG HRVATSKA NEMA
ŠILJO: PLENKOVIĆ ILI NEUBROJIV ILI NEUBROJIVO OPASAN ZA HRVATSKU DRŽAVU!
07 Siječanj 2023
Takav čovjek, osobito ako je na čelu izvršne i zakonodavne vlasti u državi, velika je opasnost za tu državu i njezin matični narod. Smrtno je opasan i on i oni koji ga održavaju na vlasti za državu koja se uz nadljudske napore i tolike žrtve uspjela othrvati oružanom i propagandnom i inom agresoru (ne agresiji, nego dobro poznatom agresoru!)
Onaj koji unatoč svoj toj neizmjernoj hipoteci Beograda i srbstva kao cjeline daje prednost “dijalogu” s bivšim i sadašnjim nositeljima takvih “recentnih” politika, koji nikada nijedno zlo nisu priznali, nego se desetljećima rugaju Hrvatskoj, podmeću joj i dalje krivnju i za Domovinski rat i za Oluju i za sve ostalo, svu istinu izokrećući naglavce, onaj koji se samo reda radi i prigodice sjeti nerješavanja problema “nestalih” (nisu oni nestali, nego su nasilu odvedeni i mnogi nedvojbeno pobijeni, zna se dobro od koga!), taj čovjek uistinu je ili neubrojiv ili neubrojivo opasan za hrvatsku državu. Nipošto ne samo on, no njegova se odgovornost najviše vidi i ima najveće posljedice.
Nakon što se na predbožićnom domjenku družio u Zagrebu s potpredsjednikom srbijanske vlade i ministrom vanjskih poslova Dačićem, u nazočnosti posrednika Pupovca i “duhovnog” pokrovitelja, zagrebačkog metropolita i svesrbskog patrijarha Porfirija, predsjednik hrvatske vlade Plenković pred novinarima je izjavio odgovarajući na njihova pitanja i ovo:
“Vidite kakve kvalitetne odnose imamo sa Slovenijom i da je Slovenija podržala Hrvatsku da uđemo u Schengen i europodručje. Što se tiče odnosa sa Srbijom, njih opterećuje recentna prošlost i posljedice Miloševićeve agresije u kojoj su počinjeni strašni zločini. Mi želimo ići korak po korak i prema normalizaciji odnosa i rješavanju otvorenih pitanja na način koji je promjeren statusu koji imamo u međunarodnoj zajednici.”
U tim trima rečenicama sadržana je sva hrvatska tragedija, tragedija osobito u liku Plenkovića i svih koji tako govore i čine. Za takav tip političara, publicista i bliskih im pametnjakovića sav je problem još i danas “recentna prošlost i posljedice Miloševićeve agresije u kojoj su počinjeni strašni zločini”. Što mu to znači “recentna prošlost”, to bi on sam trebao reći na hrvatskom jeziku, koji je u ovoj državi još uvijek i unatoč njemu službeni jezik. To je srećom ustavna kategorija, za razliku od kune, koja to nije nikada postala, jer nije bila imenovana u vrlom i nepromjenjivom “recentnom” Ustavu.
No svoditi svu tragičnu povijest hrvatsko-srbijanskih i hrvatsko-srbskih odnosa na neku nedefiniranu “prošlost” i na “posljedice Miloševićeve agresije” znači imati u mozgu ‘feler’ teške kategorije. Toliki ‘feler’ da odmah treba pokrenuti smjenjivanje predsjednika vlade koji i o “recentnoj” i o ostaloj prošlosti, a pogotovu o “recentnoj” sadašnjosti i takvim međunarodnim i ostalim odnosima toliko malo znade da su njegova razina magistra prava i sve ostale titularne i vladalačke razine time pale u vodu. Taj čovjek, pučki rečeno, “nije ubrojiv”. On ne zna ni onoliko koliko znade dijete iz osnovne škole – a na čelu je vlade, praktički i Sabora, hrvatske države.
A i svako malo bolje informirano dijete znade da je velikosrbijansko odnosno svetosavsko zlo postojalo prije Miloševića, za vrijeme Miloševića, i poslije Miloševića. Od cara Dušana do predsjednika Vučića i njegova doglavnika Dačića. A malo bolje informirano dijete znade i to da Milošević nije bio toliki Srbin ni toliki velikosrbin “da dna kace” kao što su bili, i kao što jesu, mnogi drugi. On je u prvom redu želio svoju vlast, u Srbiji, a kolika će Srbija biti, to mu je bilo manje važno nego mnogim drugima. Pogotovu onima koji su Srbiju htjeli proširiti maksimalno pod obrazinom “transnacionalnog” jugoslavenstva.
Ili možda Plenković ipak zna koliko obično ili napredno dijete iz osnovne škole, dakle možda jest ubrojiv, ali se pravi da nije. I u tom slučaju mora se pokrenuti, samo na drugoj osnovi, postupak opoziva. Znati a praviti se da ne znaš veće je zlo nego ne znati.
A on naime koji ne zna ili se pravi da ne zna kako 1991. – 1995. nije bila na djelu samo “Miloševićeva agresija”, nego agresija u kojoj je sudjelovao neusporedivo veći broj Srba i ostalih ljudi i institucija. U vodstvu i u članstvu vojnih, paravojnih, policijskih, četničkih, političkih, obavještajnih, intelektualnih, propagandnih i drugih postrojbi. Miloševića odavno nema, no mnogi od tih i dalje su tu. I nisu se promijenili. Zato što se nisu ni morali promijeniti.
Onaj tko šuti o 170-godišnjoj “recentnoj” prošlosti velikosrbijanskih stremljenja i osvajanja, od Garašanina i Vuka Karadžića pa do Vučića i Dačića, do “Srpskog svijeta” i do bezočnog klevetanja i neprestanog optuživanja iz njegove centrale ne samo “recentne” Hrvatske, nego i njegove aktualne vlade, vlasti i države, naroda i simbola, taj zaista ništa ne razumije – ili se pravi da ne razumije.
Onaj koji unatoč svoj toj neizmjernoj hipoteci Beograda i Srbstva kao cjeline daje prednost “dijalogu” s bivšim i sadašnjim nositeljima takvih “recentnih” politika, koji nikada nijedno zlo nisu priznali, nego se desetljećima rugaju Hrvatskoj, podmeću joj i dalje krivnju i za Domovinski rat i za Oluju i za sve ostalo, svu istinu izokrećući naglavce, onaj koji se samo reda radi i prigodice sjeti nerješavanja problema “nestalih” (nisu oni nestali, nego su nasilu odvedeni i mnogi nedvojbeno pobijeni, zna se dobro od koga!), taj čovjek uistinu je ili neubrojiv ili neubrojivo opasan za hrvatsku državu. Nipošto ne samo on, no njegova se odgovornost najviše vidi i ima najveće posljedice.
Takav čovjek, osobito ako je na čelu izvršne i zakonodavne vlasti u državi, velika je opasnost za tu državu i njezin matični narod. Smrtno je opasan i on i oni koji ga održavaju na vlasti za državu koja se uz nadljudske napore i tolike žrtve uspjela othrvati oružanom i propagandnom i inom agresoru (ne agresiji, nego dobro poznatom agresoru!) koji je agresiju planski i svjesno pokrenuo radi stvaranja “velike Srbije”, radi osvajanja tuđega, pljačkanja, uništavanja i etničkog čišćenja.
Dodatni je problem što taj isti agresor ni u glavi ni u udovima nikada nije priznao ništa i nije se pokajao ni za što – pa tako ni, Šešeljev potrčko, Vučić ni Dačić, Miloševićev “socijalistički” ministar i trbuhozborac (“mali Sloba”) -, nego svoj isti posao nastavlja i daljnjih četvrt stoljeća na razne perfidne i podle mirnodobske načine – optužujući hrvatski narod za nacizam, ustaštvo, Jasenovac za 750.000 pobijenih Srba i ostale monstuozne izmišljotine i ponavljajući nebrojene druge stare i novije srbske laži, klevete i potvore, koje su činjenično gledano izvan svakog razuma, čiste – to jest posve prljave – proizvoljnosti. I ne samo to, nego se i službeno niječe hrvatski identitet na raznim stranama i u raznim dijelovima hrvatskoga povijesnog i kulturalnog korpusa.
A Plenković sada tom istom agresoru koji se nije odrekao svoga agresorstva, ni posuo pepelom, ni lustrirao samoga sebe, želi praktički bezuvjetno, osim ako se današnje usiljeno negodovanje može nazvati uvjetovanjem, izaći ususret, da bi isti taj agresor i bezočni ocrnjivač i neprijatelj svega hrvatskoga mogao učiniti veliki europski korak od sedam milja – i ovaj preko Zagreba, ali zato uz pomoć Zagreba i bez “recentnog”, sadašnjeg i budućeg uvjetovanja iz Zagreba.