By Tako nas je malo i rok trajanja nam je jako pri kraju – „Selo gori, a baba se češlja“. No, ni ta činjenica, ne mijenja u Lijepoj našoj, baš ništa. Ljudi nikad, podjeljeniji, jadniji, siromašniji.
Od 319 registriranih stranaka, cca 320.000 blokiranih, neizmjeriv broj onih koji su otišli na rad van granica RH, a istovremeno danas 242.376 nezaposlenih.
Koga to zanima?
Saborske zastupnike RH, članove Vlade RH, članove Nadzornih odbora imenovanih po stranačkom ključu, predstavnike i predsjednike stranaka RH, lokalne moćnike župane, gradonačelnike ili načelnike 576 jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Ne!
Ne zanima njih dobrobit onih koji su im omogućili da upravo oni zasjednu u svoje dobro plaćene fotelje. Ne prođe dan da nas ne bombardiraju svojim „biserima“, pokušavajući na taj način, još više podijeliti ovo malo nas koji smo u RH ostali.
U nazad dvije godine, svašta su nam naši „uglednici“ iz političkog života priuštili. Početak 2015. godine, donio nam je predsjedničke izbore i dolazak po prvi puta predsjednice RH. Još u ušima odzvanjaju njezine riječi SVI STE VI MOJI, HRVATSKA najbogatija, naj…Bla-bla, truč!
Oni nezainteresirani za „raju“ i „stoku sitnog zuba“ probudili se pred kraj mandata i krenuli nas kititi i ulagivati nam se. Oni željni ponovnog povratka na vlast, krenuli nas bombardirati jedinom za njih važnom i odlučujućom činjenicom: VRIJEDIŠ JEDINO, AKO SI DOMOLJUB!
Puna usta domoljublja i pun šator onih koji više vrijede, od nas koji smo u vrijeme kad je trajao rat osiguravali normalan život (voda, plin, struja, građanski život, kultura, obrazovanje…) u dijelovima Hrvatske gdje je god to bilo moguće.
Radili za 100 DM, a ujedno na taj način omogućavali da silne izbjeglice i ratnici na frontu imaju osnovno. Istovremeno, pasivno promatrali kako se od jednom ružni pačići, pretvaraju u labudove privatizacije poznate samo na ovaj naš hrvatski način.
Ne odveć obrazovani ljudi preko noći postaju „tajkuni“, a njihova poduzeća izrastaju na mjestima gdje su prijašnja poduzeća preko noći nestala, urušila se kao kule od karata.
Iznjedrili izbori povratak domoljuba na vlast, ali u jednoj jako čudnoj kombinaciji. Ne mogu sami, pojavila se treća opcija. Ovim novima puna usta morala, stručnosti, domoljublja… Ušli bi u vlast, ali izmišljaju i moguće i nemoguće kako ipak ne bi preuzeli odgovornost. Zatekli ih rezultati izbora. Nemaju dovoljno kandidata.
U to vrijeme kružio je vic, kako su hodali po mjestima i zvonili ljudima po vratima i nudili im funkcije. Komunikacija među partnerima vrlo čudna, prvi put viđena na ovim prostorima, s dovođenjem premijera koji popravo nije znao govoriti svoj materinji jezik-hrvatski.
Vrlo loš eksperiment, (s elementima tragikomedije, u kojem je ministarsku dužnost čovjek obavljao ravno 6 dana), koji je u konačnici završio onako kako je i počeo!
Pada vlada, a uz ostale, ruše je oni isti koji su je i postavili.
Vrijeme neumoljivo prolazi, nama običnim ljudima koji se trude živjeti pošteno, radeći marljivo i pokušavajući svoju djecu nakon što smo ih obrazovali o svom trošku, zadržati u njihovoj zemlji.
Prigodno, ponovno kampanja, a političarima eto na pameti i dobrobit „malih“ običnih ljudi.
Govore im ono što ljudi vole čuti, s figom u džepu. Floskula na floskulu, s elementima po određenim temama, baci kost s malo mesa.
Neizostavni folklorni elementi ustaša i partizana, teme koja je trebala biti sahranjena već davnih dana. U izbore bez plakata uključuje se i Katolička crkva, koja s predikalnica, umjesto propovijedi o poštivanju svojih bližnjih i ljubavi prema svim ljudima, u temi ustaše i partizani, ima se materijala u neograničenim količinama.
Ponovno izbori 2016. Nazire se svjetlo na kraju tunela. Novi premijer uljuđen, fin, komunikacija, elokventnost… Totalno bljedilo, ravna crta, nema energije. I opet i ponovo bla-bla,truč. Isti koalicijski partneri kao i u prošloj vladi.
Ponovno, puna usta stučnosti, sposobnosti i znanja, a redom „padaju glave“, bivših obnašatelja dužnosti, a na njihova mjesta se postavljaju stranački puleni s kojekakvim zaslugama, ali i upitnog obrazovanja.
Ponovo ruka ruku mije, u redu stoje oni kojim se nudi mjesto po nadzornim odborima, kako bi im se kompenziralo lijepljenje plakata u predizbornoj kampanji! Ju-hu! Pa to je zaista fascinantno. Molim Vas, sljedeći put i mene pribilježite da zalijepim koji plakat!
Tako vrijeme prolazi. Od ushićenja 1990., mnogi su se naši građani za razliku od naših „političkih elita“ ispuhali.
Draga predsjednice! Dragi saborski zastupnici! Dragi obnašatelji dužnosti u Vladi RH i redom svi koji živite od para ovog jadnog naroda!
Molim Vas da svojim ponašanjem dajete primjer u ponašanju i komunikaciji, a ne da se svojim bahatim i nepristojnim ponašanjem, te skrivljenim radnjama pokazujete kako ste nadmoćni i nezamjenjivi zbog toga što trenutno obnašate dužnosti na koje Vas je postavio narod.
Ono što je „napuhano“ i puni sebe, vrlo lako se i ispuše. Pa što nemate osnovne kulture, stati i odgovoriti novinarima na pitanje koje Vam postavljaju?
To im je posao! Ako ne znate kako reagirati ili ne želite odgovoriti, pronađite način pristojan i dostojanstven, posavjetujte se sa stručnim ljudima koji su za to školovani i sigurno Vas mogu poučiti.
„Selo gori, a baba se češlja“! Upravo tako. Nacija nam je bolesna do srži.
Na rukovodeća mjesta dolaze kojekakvi ljudi upitne stručnosti i morala, a smjenjuju se i oni koje treba smijeniti, ali i one koji su samo zbog „krive“ stranačke pripadnosti platili danak!
„Umreženost“ naših političkih elita i sprega sudstva, policije, pravosuđa, itd. je nevjerojatna. Nevjerojatno, ali istinito, za 25 godina zabrljali smo sve!
Predsjednik Sabora nam je na krivom mjestu. Umjesto Sabornice, neka se vrati u bolnicu pacijenata ima napretek!
