By Svakim svojim potezom ili propustom Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) kao vodeća politička stranka u Hrvatskoj svakim danom postaje sve sličnija bulumenti stranaka i strančica koji žale za jugokomunističkom federacijom. U krajnjoj liniji HDZ podržava politiku koju prema Hrvatskoj preko svojeg guberntora diktira s jedne strane eurounijska birokracija iz Bruxellesa, a s druge strane agresivna politika četničke garniture u Beogradu koja s projektom “Srpski svet” nastoji u mirnodopskim uvjetima ostvariti ono što je izgubila u četiri rata nakon raspada Jugoslavije..
Oslanjajući se na uzurpirani izborni zakon Hrvatska demokratska zajednica u ovih tridesetak godina državnosti, osim dva mandata jugokomunističkog SDP-a, suvereno vlada na političkoj sceni i bez ustručavanja može se ustvrditi da je HDZ glavni krivc što je Hrvatska koja je pri raspadu komunizma i Jugoslavije imala, unatoč velikosrpskoj agresiji, najbolju startnu poziciju među europskim zemljama komunističkog bloka, sada na samom začelju Europske unije. Ta pozicija je jednostavno profućkana iako je Hrvatska postala članica euroatlantskih integracija što je trebala biti pretpostavka njezinog brzog razvitka. Za to je glavni krivac upravo politika HDZ-a koja je s jedne strane dozvolila da pod pritiskom Europe svoju pobjedničku poziciju dovede u poslušnički položaj čak i prema politički i međunarodno pravno potvrđenoj Srbiji kao agresoru. Naravno u tom državničkom “salto mortale” imali su određenu ulogu i predsjednik Mesić i Račanova jugokomunistička koalicija, ali je ipak najveća odgovornost na samom HDZ-u koji se pod Ivom Sanaderom odrekao Tuđmanove politike protiv “crvenih, crnih i žutih vragova”, a taj trend upravo doživljava kulminaciju pod diktatorskim vodstvom Andreja Plenkovića. On ne krije da mu je agenda nakon što je promijenio HDZ promijeniti Hrvatsku. Treba uvijek imati na umu da što se tiče HDZ-a promjene nije bilo teško izvršiti jer je to i dalje “stranka opasnih namjera” kako ju je zbog zalaganja za osamostaljenje Hrvatske pri raspadu Jugoslavije etiketirao Ivica Račan, dok je danas zbog Plenkovićeve kooperativnosti prema četničkoj garnituri u Beogradu “stranka opasnih namjera” jer zagovara novi oblik jugointegracija pod firmom tzv. “Zapadnog Balkana” ili u novije doba “Otvorenog Balkana”. To u HDZ-u nije teško ostvariti jer većinu sadašnjeg stranačkog članstva čine bivši pripadnici SKH/SKJ, a od takozvane Tuđmanove pomirbe partizana i ustaša ovih drugih nema nigdje. Ako u državi nije izvršena lustracija koju je na prijedlog HSP-a svojedobno u Saboru blokirao HDZ, u samom HDZ-u lustracija je temeljito obavljena, jer su jugokomunjare i korupcionaši lustrirali naivne hrvatske domoljube.
Upravo ovih dana dva su značajna događaja ukazala da je Hrvatska demokratska zajednica nakon svih skretanja od Tuđmanove temeljne hrvatske državotvorne politike kao vodeća politička stranka u Hrvatskoj, dakle ne hrvatska politička stranka, došla do samog dna. Prvi događaj je bio Otvoreno pismo 18 nevladinih udruga predsjedniku Milanoviću u kojemu se s motivom mržnje prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana stavlja u isti koš s monstruoznim srpskim ratnim zločincem Ratkom Mladićem, a drugi se događaj zbio u Hrvatskome saboru kad je jednako tako protuhrvatskim motivom predsjednik Sabora Gordan Jadroković izbacio iz sabornice nezavisnu zastupnicu Karolinu Vidović Krišto.
Potaknuti posljednjim istupima predsjednika Republike Zorana Milanović koji se kao predsjednik svih Hrvata i Hrvatica, a ne samo jugohrvata i jugohrvatica počeo zalagati za istinske državne i nacionalne interese, što je naravno jako uznemirilo agresivnu jugohrvatsku manjinu, 18 tzv. nevladinih udruga uputilo je otvoreno pismu predsjedniku države. Već sam početak pisma upućuje na govor mržnje jer se potpisnici kako to priliči u uljuđenom demokratskom svijetu, bez obzira slagali se s njim ili ne, obraćaju predsjedniku Republike ne s “Poštovani predsjedniče” nego samo s “Predsjedniče”. Izražavajući zabrinutost “sve jasnijim iskazivanjem stajališta koja su protivna temeljnim ljudskim prvima te slovu i duhu Ustava” tih 18 udruga ukazuju Zoranu Milanoviću da se “sve više obznanjuje kao govornik sa „suverenističkim“, rigidno nacionalističkim programom”.
Budući da tim udrugama smeta Zoran Milanović kao protagonist suverenističkog programa što je sasvim normalno budući da predstavlja suverenu Republiku Hrvatsku, a njima to očito smeta jer im je Republika Hrvatska kao takva nepoželjna odmah na početku se deklariraju kao zagovornici sustavne kampanje koju prema Hrvatskoj u slučaju ilegalnih migranata provodi Vijeće Europe osporavajući pravo hrvatske države da štiti svoje granice i spriječava ilegalne migrante u ulasku u Hrvatsku. Međutim ono što je u tom otvorenom pismu prevršilo svaku mjeru korektne komunikacije s predsjednikom države jest sljedeći citat: “Predsjedniče Milanoviću, stali ste uz stranu sirovog nacionalizma temeljenog na mitovima, prošlim traumama i predrasudama, a ne na stranu kritičke privrženosti ovome društvu i negacije isključivosti. Stali ste na stranu moćne i privilegirane manjine nasuprot obespravljenih i marginaliziranih manjina, ali i svakog stanovnika i stanovnice Hrvatske koji radi na tome da živi u normalnoj zemlji. Stali ste na stranu protagonista najmračnijih događaja u našoj povijesti i najružnijih djela sadašnjosti. Stali ste na stranu Orbana, Tuđmana, Merčepa, Dodika, Mlaće i Mladića”. Ne ulazeći u promašene kvalifikacije i etikete kojima su obasuli predsjednika Republike tih 18 tzv. nevladinih udruga pokazali su pravo lice poticanja i ispoljavanja mržnje stavljajući u istu ravan prvog hrvatskog predsjednika i monstruoznog osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića. U toj bulumenti tih tzv. nevladinih udruga nalaze se naravno već deklariranmi širitelji mržnje prema Hrvatima i hrvatskoj državi, poput Zorana Pusića, Vesne Teršelič, Rade Borić, Gordana Bosanca. Ono što je intrigantno nezamislivo jest činjenica da ni jedno stranačko tijelo, pa čak ni jedan značajniji dužnosnik HDZ-a nije reagirao na tako flagrantnu klevetu upućenu ne samo predsjedniku Tuđmanu nego i samom HDZ-u kojeg je do smrti vodio. To je samo dokaz da je HDZ dotaknuo samo dno dna svoje reputacije i da agenda Andreja Plenkovića da će mijenjati Hrvatsku koristi i ovakve prilike u širem projektu dosljedne detuđmanizacije.
Kad je tako bez očekivanog HJDZ-ovog reagiranja na pismo tzv. nevladinih udruga prošla flagrantna kleveta upućena prvom predsjedniku Republike Franji Tuđmanu, ono što je slijedilo u Hrvatskome saboru je iz perspektive novog Plenkovićevski “orjunaškog” HDZ-a posve razumljivo. Prijedlog nezavisne zastupnice Karoline Vidović Krišto da se Hrvatski sabor na određeni način izjasni o žrtvi 402 djece ubijene u velikosrpskoj fašističkoj agresiji na Hrvatsku, za koji zločin nitko nije odgovarao, predsjednik Sabora i Plenkovićev potrčko Gordan Jandroković je odlučno odbacio. Dodijeljujući joj nekoliko uzastopnih opomena nezavisnu zastupnicu Karolinu Vidović Krišto izbacio je iz sabornice. Dakle, dotle je politički i moralno stigao HDZ pa se od takve “stranke opasnih namjera” u tom ozračju mogu u buduće očekivati novi sramotni i ponižvajući potezi. Samo, dokle?
Vjekoslav Krsnik
