By Čitajući svakodnevno nova saznanja o odlasku ili bolje reći istjerivanju Miroslava Škore iz Domovinskog pokreta, ne mogu ostati ravnodušan jer se vrlo slično događalo meni, Milanu Brigljeviću kao svojedobno županijskom vijećniku i izabranom predsjedniku županijske organizacije DP-a u Sisačko-moslavačkoj županiji, Petru Ćosiću kao predsjedniku Gradske organizacije DP-a Petrinja te saborskim zastupnicima Milanu Vrkljanu i Karolini Krišto. U isto vrijeme javljali su mi se ljudi iz niza gradskih i županijskih organizacija u Hrvatskoj koji su doživljavali slično.
Prepoznatljiv obrazac djelovanja i način izbora ljudi, potpora ekstremnom razmišljanju i djelovanju, izoliranje kvalitetnih ljudi koji imaju nekakve veze s Miroslavom Škorom, zabranjivanje i otežavanje javnih nastupa, nametanje kadrova kojima se može upravljati (koji imaju grijeha pa ih se može ucijeniti ili pridobiti nekim drugim sredstvima) ukazivao je na paraobavještajno djelovanje i čudne ciljeve koji nisu prihvatljivi normalnim, kulturnim i politički barem malo obrazovanim ljudima.
TKO JE STRANKOM STVARNO UPRAVLJAO?
O svojim saznanjima s terena upoznao sam Miroslava Škoru u dva navrata. Prvi puta nakon čudnih postupaka i pokušaja nametanja kadrova u Sisku, pokušaja sabotiranja regularnih izbora u Petrinji i pokušaja nametanja kadrova u Novskoj te rada iza leđa povjereniku a kasnije predsjedniku županijske organizacije u Sisačko moslavačkoj županiji. Nakon toga je razaračka aktivnost smanjena, ali za kratko. Poslije izbora za županijsku organizaciju, ponovo su počele igre iza leđa u koje su se uključili i neki predsjednici lokalnih organizacija u županiji, dio ljudi izabranih u Predsjedništvo županijske organizacije, sve u režiji Darija Žepine i Stjepe Bartulice. Dakle, odgovorni ljudi iz samog vrha stranke od samog početka su radili na stvaranju paralelne strukture i time zaustavili daljnji razvoj stranke na terenu. Organizirani su tajni sastanci s zavjerenicima, najvjerojatnije bez znanja samog predsjednika stranke Miroslava Škore, kako bi se miniralo izabrane ljude koje se nije moglo uvjeriti da rade protiv svojih načela. Nakon što su uz pomoć predsjednika gradske organizacije iz Kutine Damira Markuša pridobili jednog po jednog člana županijskog Predsjedništva do tanke većine, odlučili su se na udar, doduše protustatutaran, ali to njima nije bilo bitno. Po najboljoj staljinističkoj maniri, iako sam formalno bio predsjednik (formalno sam i sada), odmah su me obrisali iz grupe članova Predsjedništva a potom i iz grupe povjerenika i županijskih predsjednika. To su učinili iako me mogla smijeniti samo Skupština županijske organizacije DP-a koja me izabrala a druga nije nikada održana. Vodstva Županijske organizacije kao i dvije gradske se nakon mog odlaska u stvarnosti raspale. Kod većeg broja članstva na terenu nastupila je zbunjenost i nezadovoljstvo.
Odbio sam ponudu da budem kandidat na županijskim izborima i napisao drugo pismo Miroslavu Škori i Milanu Vrkljanu u kojem sam detaljno objasnio i ukazao na ljude i postupke te u pismu otkazao svoje članstvo. Uz mene stranku je zbog krajnje nekorektnosti i obmana odgovornih napustio i izabrani predsjednik organizacije u Petrinji, koji je isto tako otklonio ponudu da bude kandidat za lokalne izbore u Petrinji. Ponovno sam poslao pismo najodgovornijima u vrhu stranke, ne znajući da je i sam predsjednik saborskog Kluba DP-a Milan Vrkljan u situaciji kao i ja. Obrisan je iz nekih grupa jer je to netko odlučio bez odobrenja i odluke bilo kojeg tijela. U tom drugom pismu sam detaljno obrazložio tko je u čemu sudjelovao i tko je odgovoran.
Nije bilo reakcije, barem ne vidljive, pa sam zaključio da strankom upravlja netko drugi. Ako šef stranke ne reagira kada se njemu bliske osobe križaju crvenim flomasterom i označavaju kao prijetnja, ako se odvijaju radnje koje se teško mogu povezati s politikom i ako se samo nas nekolicina bori protiv toga bez potpore, mogli smo samo zaključiti da šefu stranke nije stalo ili on ne odlučuje o mnogim stvarima.
KADA ĆE ŠKORU ELIMINIRATI BILO JE SAMO PITANJE VREMENA
A radilo se izgleda od samog početka o smišljenom uklanjanju i pokušaju diskreditiranja osoba koje su bliske ili bi mogli podržati Miroslava Škoru i stvaranju organizacije s militarističkim karakteristikama i opskurnim ciljevima koji su daleko od dobrobiti građana te planiranom pokušaju preuzimanja stranke iz ruku njezinog tvorca s već prepoznatljivim brendom.
S obzirom da imam iskustvo, znanje i ponešto informacija i da svakim danom upotpunjujem sliku, mogu jasno izraziti sumnju u namjere sadašnjih vođa DP-a i istinitost većine objeda usmjerenih prema gospodinu Miroslavu Škori a postupci i način djelovanja jasno ukazuju na sličnosti s paraobavještajnim djelovanjem po već poznatim obrascima koji se ponavljaju. Zato je bilo samo pitanje vremena kada će Škoru „njegovi“ domoljubi potpuno eliminirati iz Domovinskog pokreta i napraviti od stranke po svom guštu militarističku i vjersko-sektašku organizaciju.
No, isto tako moram reći da je Miroslav Škoro bio upozoren i da je morao znati da tikve s vragom sadi i da se morao pripremiti na izdaju. Stoga sada najveći teret situacije podnosi sam. Nije reagirao u zaštiti svojih kvalitetnih ljudi, što si dobar vođa ne smije dopustiti. Nije razvio jasnu viziju i strategiju razvoja stranke i upravljanja ljudskim potencijalima koju bi svi trebali slijediti, već je podilazio interesima ljudi i opskurnih organizacija koji su ga na kraju kao brend iskoristili i odbacili kao poderanu krpu. I sada nas ova monolitnost vrha stranke u odnosu na Škoru može zabrinuti pa na trenutak i uplašiti jer nas podsjeća na vremena kada je to u jednopartijskom političkom sustavu bio modus operandi.
S Miroslavom Škorom odlaze i ideje o Domovinskom pokretu kao novoj snazi koja bi mogla usmjeravati politička zbivanja na nacionalnoj i lokalnoj razini. Posuđeni brend se nakon tri izborna ciklusa prilično istrošio a samopozicionirani u vrhu stranke nikako da dođu do novih ideja i pogode put kojim treba dalje koračati. Kako sada stvari stoje mogu se složiti s mnogim političkim analitičarima te brojnim članovima na terenu da je Domovinski pokret bez Miroslava Škore samo prazna ljuštura na olujnom moru koja tone velikom brzinom.
Milan Brigljević
