By Prvi čovjek naše Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA-e), Danijel Markić, nedavno je dao intervju estonskoj televiziji (ERR), u kojem je među ostalim govorio o stanju u jugoistočnoj Europi (prije svega u susjedstvu Republike Hrvatske), sa stanovišta sigurnosti, odnosno procesa koji se odvijaju u smjeru mogućih ugroza, s mogućim implikacijama na šire europsko područje.
Markić ističe kako sve agresivnije ponašanje Srbije – pogotovu nakon agresije Ruske Federacije na Ukrajinu – zabrinjava Hrvatsku, te da SOA godinama upozorava na činjenicu “da bi Rusija mogla iskoristiti regiju za stvaranje posredničkog sukoba”. Naglasio je također, kako “Rusija ima snažno uporište u Srbiji i razvija poseban odnos s Republikom Srpskom”, te da je ruska agresija na Ukrajinu bila prilika za Srbiju da krene prema EU – što se nije dogodilo.
U nastavku intervjua, čelnik hrvatske SOA-e je napomenuo kako Hrvati primjećuju nevjerojatnu sličnost između agresije na Ukrajinu i one koja se odvijala 90-ih godina prošlog stoljeća na Republiku Hrvatsku, što iziskuje oprez.
Podsjetio je i na neke druge, jako bitne činjenice, o kojima se u našim medijima i javnosti ne raspravlja:
“Sada, čak i ako je ideja Velike Srbije zaboravljena, imamo ideju Srpskog svijeta koji izgleda kao ideja Ruskog svijeta. Ako pogledate stav srpske vlade, oni našu vladu na svojim službenim stranicama nazivaju ustaškom, a visoki političari u Srbiji otvoreno govore da treba razmisliti o denacifikaciji regije”.
Rekao je kako Hrvatska želi normalne odnose sa Srbijom (iako se s te strane produciraju stalne napetosti) , podsjetio na to da i dalje tražimo podatke o nestalima, ubijenima u ratu i logorima u Srbiji i da nam je stalo do toga da hrvatska manjina u toj državi ima normalan status.
Kad je u pitanju stanje u BiH, ponovio je stav službene politike, prema kojem je Republika Hrvatska opredijeljena za jedinstvenu BiH, u kojoj, nažalost postoje i “drugačiji politički ciljevi”.
(Vidi: https://dubrovacki.slobodnadalmacija.hr/dubrovnik/vijesti/hrvatska-i-svijet/daniel-markic-sve-agresivnije-ponasanje-srbije-zabrinjava-hrvatsku-nakon-ruske-invazije-na-ukrajinu-nestale-su-i-crvene-linije-stalno-smo-na-oprezu-1222684; stranica posjećena 9. 9. 2022.)
SOA od 2015. godine upozorava na nestabilnost “regije”, pa i porast islamskog i velikosrpskog ekstremizma u svojim redovitim godišnjim izvješćima koja se rijetko i sporadično spomenu u ponekoj informativnoj emisiji radija i televizije – i to je uglavnom sve. O tim se problemima javno ne raspravlja, niti je stanje u “regiji” predmet saborskih sjednica, a tijela vlasti i najodgovorniji ljudi u državi o njima jednostavno šute.
Politika nezamjeranja susjedima po svaku cijenu i preveliki obzir prema manjinama, pri čemu se izbjegava i spomenuti bilo kakva negativna tendencija u Srbiji ili BiH, doveli su do takvog stupnja “političke korektnosti”, da se izbjegava javno govoriti čak i o tomu na što upozorava SOA, a tiče se sigurnosti Republike Hrvatske.
Evo, što, primjerice kaže SOA u svome izvješću iz 2015. godine, vezano za odnose u okruženju Republike Hrvatske i uočene tendencije u susjednim zemljama:
“Države u okruženju će se i dalje suočavati s izazovima kao što je odlazak islamističkih dragovoljaca na sirijsko i iračko ratište te njihov povratak. Rast prihvaćanja radikalnog tumačenja islama dodatno osnažuje izrazito loša ekonomska situacija i pojava vjerskih ‘autoriteta’ kojima su ova tumačenja prihvatljiva.
Dugoročno, dio prostora jugoistoka Europe na koji se vraćaju džihadisti-povratnici mogao bi postati utočište za međunarodne terorističke grupe, što bi im omogućilo lakše i efikasnije pozicioniranje u zapadnoeuropskim državama. Povećani rizik od terorističkih napada proizlazi i iz potencijalne opasnosti od osoba koje su prihvatile radikalno tumačenje islama u ratovima tijekom devedesetih na području BiH i Kosova.
Regionalne sigurnosne prilike obilježava i nastavak javnog djelovanja velikosrpskih ekstremističkih organizacija te pojava novih, uz pojave povijesnog revizionizma. Njihovo djelovanje obilježavaju i stavovi protiv NATO-a i EU-a. Zabilježeno je i priključivanje pripadnika četničkih pokreta proruskim postrojbama u ukrajinskom sukobu.”
(Vidi: https://www.soa.hr/files/file/Javno-izvjesce-2015.pdf; stranica posjećena 9. 9. 2022.)
Dakle, postoje pojave na koje je SOA upozoravala već prije 7 godina i od tada u kontinuitetu nastavlja s time u svakom od svojih godišnjih izvješća. Čuje li tko od odgovornih to i kakve se mjere poduzimaju u cilju neutraliziranja mogućih ugroza? Je li stanje po ovim pitanjima danas bolje nego 2014/2015.? Ima li javnost pravo dobiti odgovore na ova pitanja?
Do kada ćemo šutjeti čak i kad je riječ o pitanjima koja su od vitalne važnosti za sigurnost, pa i opstojnost države samo zato što se iznošenje istine ne bi dopalo državnom vrhu Srbije ili koalicijskim partnerima stranke na vlasti iz redova srpske manjine?
Pokuša li bilo tko do nas običnih građana progovoriti što na ove teme – velikosrpskog ili islamskog ekstremizma, a pogotovu četničkog, to se na društvenim mrežama tretira kao “govor mržnje” i Faktograf.hr kao dežurni cenzor na Internetu koji nam određuje što je istina a što nije i koji se sadržaji mogu objavljivati a koji ne, promptno stupa u akciju: uklanja “sporne” sadržaje, blokira FB profile. Prema njihovim mjerilima, izješća SOA-a vrve od “govora mržnje” – pa bi možda i njih trebalo zabraniti!? Dakako, nije kriva ta klika koja je u ruke dobila ovlasti koje se kose sa zdravim razumom, nego onaj tko im je to omogućio.
A što se glasovite hrvatske šutnje tiče (čak i kad je u pitanju nacionalna sigurnost), takvo je stanje ne samo apsurdno i štetno, nego i neodrživo na dulji rok. Zavlačenje glava u pijesak i ignoriranje stvarnosti može na kratko umiriti savjest onih koje se to tiče – a morali bi uvažavati stav SOA-e i djelovati u smjeru stabilizacije prilika i otklanjanja uzroka ugroze – ali prije ili kasnije dolazi na naplatu i to svima nama!
Zlatko Pinter
