By Podjeli
̌, ̌
Gledajući površinske pomake na bojištu, rat u Ukrajini djeluje kao gotovo statičan sukob bez jasnog raspleta.
Kilometri osvojenog teritorija mjere se mjesecima, a cijena svakog pomaka ljudima, novcem i materijalom neumoljivo raste.
Ali ispod površine rovovskih borbi odvija se druga, mnogo važnija bitka.
.
̌ ̌ ̌?
̌ ̌ ?
̌ ?
̌: koliko dugo političke elite na obje strane mogu svojim društvima objašnjavati da je nastavak rata jeftiniji od njegova prekida?
̌ ̌ — ̌, , — ̌ ̌ ̌.
Ali to ne znači da će Rusija sutra bankrotirati.
Upravo suprotno.
Rusija još uvijek može financirati rat. Pitanje je samo koliko dugo može povećavati cijenu tog rata, a da ekonomski sustav i politička stabilnost ostanu funkcionalni.
. „”
Projekcije o brzom kolapsu ruske ekonomije nakon uvođenja zapadnih sankcija pokazale su se preuranjenima.
Ali jednako je pogrešna i pretpostavka da je rusko ratno gospodarstvo neuništivo.
Moskva je kratkoročni rast BDP-a ostvarila agresivnim ubrizgavanjem državnog novca u vojnu industriju. Štancanjem granata, tenkova i astronomskim isplatama dnevnica mobiliziranim vojnicima.
No to nije stvarni gospodarski rast. To je trošenje akumulirane supstance.
U toj računici leži opasna, nevidljiva mirovinska i socijalna tempirana bomba koja se u javnim raspravama često previdi:
• ̌ :: Kako bi održao mobilizaciju i spriječio opće nezadovoljstvo, Kremlj je obiteljima poginulih i ranjenih vojnika obećao astronomske jednokratne odštete te visoke invalidske mirovine.
Sa stotinama tisuća poginulih i teže ranjenih, ti troškovi više nisu jednokratna stavka.
Oni postaju trajan, masivan fiksni teret koji će ruski proračun pritishati desetljećima nakon rata. Za razliku od uništenog tenka koji se plati jednom i otpiše, ranjeni vojnik ili obitelj poginulog ostaju stalan trošak države.
• : Fond nacionalnog blagostanja, koji je služio kao primarni štit od gospodarskih kriza, u svojoj likvidnoj gotovinskoj komponenti spao je na kritične razine pod pritisakom ratnih i socijalnih davanja.
• : Masovno preusmjeravanje novca i ljudi u vojsku stvorilo je akutni manjak radnika u civilnoj industriji, gurnuvši inflaciju i kamatne stope u dvoznamenkaste zone.
Svaka rublja utrošena u ratnu odštetu, invalidninu ili izgorjeli tenk jest rublja koja ne stvara nikakvu novu gospodarsku vrijednost i koja se izravno oduzima od zdravstva, školstva i infrastrukture.
. : ̌
Dok Rusija troši supstancu vlastitog gospodarstva, na zapadnoj strani jednadžbe matematika izgleda potpuno drukčije.
Često se u javnom prostoru spominju “enormne milijarde” koje Europska unija i Sjedinjene Američke Države šalju u Kijev. Međutim, kada se te brojke stavile u kontekst ukupne snage zapadnih gospodarstava, slika postaje kristalno jasna:
Za Europsku uniju, čiji cjelokupni godišnji BDP iznosi oko 18 bilijuna eura, ́ ̌ ̌ – — , ,
Iz perspektive europskih fiskalnih kapaciteta, to je zanemariva stavka. To je financijski “šum” koji ne ugrožava stabilnost europskih država niti standard njihovih građana.
Za Bruxelles i europske prestolnice, financiranje obrane Ukrajine predstavlja najjeftinije moguće sigurnosno osiguranje: puno je jeftinije odvajati promićak BDP-a za podršku Kijevu, nego sutra plaćati stostruko veću cijenu izravnog vojnog sukoba na samim granicama članica NATO-a i EU-a.
Zapadni savez (SAD i EU) zajedno raspolaže s BDP-om od oko 47 bilijuna dolara i neograničenim pristupom globalnim tržištima kapitala.
S druge strane, Rusija s BDP-om od oko 2,1 bilijun dolara već sada odvoji preko 8 do 10 posto cjelokupnog BDP-a za vojsku i prateće socijalne izdatke.
Zapad ovaj tempo financiranja može izdržati desetljećima. Rusija ne može.
. ̌ ̌ :
Najveći ubrzivač kraja rata nisu pomaci na liniji fronte u Donbasu.
To je ukrajinska strategija sustavnog gađanja ruske energetske infrastrukture — rafinerija nafte, skladišta, izvoznih terminala i prerađivačkih postrojenja.
Rusija je strukturno ovisna o izvozu nafte i plina kako bi punila ratni proračun i isplaćivala socijalna davanja. Ukrajinski napadi dronovima izravno pogađaju te temelje:
• : Uništenje ključnih destilacijskih tornjeva stvara nestašice goriva na domaćem tržištu i podiže troškove za potrebe same vojske.
• ̌ : Zbog zapadnih sankcija, Rusija ne može brzo nabaviti visoko-tehnološke zapadne dijelove za obnovu uništenih rafinerijskih kompleksa.
• : Pad izvoza derivata izravno smanjuje priljev eura i dolara, čime se presijeca financijski krvotok rata.
Kada priljev novca od energije padne ispod razine potrebne za financiranje vojske, invalidnina i uvoza kineskih komponenata, vojna mašinerija ostaje bez svog primarnog pogonskog goriva.
.
Demografija je neumoljiva. Novac se može stvoriti, posuditi ili tisakti, ali ljudi ne.
SAD i Europska unija zajedno čine gospodarsku i demografsku silu s više od 800 milijuna stanovnika, potpunim monopolom na najnapredniju tehnologiju i neograničenim pristupom globalnom kapitalu.
Rusija ulazi u ovaj sukob s populacijom od oko 143 milijuna ljudi i ubrzano gubi radno sposobno stanovništvo.
Svaki poginuli ili invalidizirani vojnik nije samo trajan trošak za proračun, već i trajni gubitak jedne radne jedinice na tržištu rada.
Kada se tome pribroji masovni bijeg stotina tisuća obrazovanih mladih ljudi (IT stručnjaka, inženjera, liječnika) u inozemstvo, stvorena je rupa od preko milijun radnika koju je u mirnodopskim uvjetima nemoguće popuniti.
Rusija zato gubi korak, ostaje bez tehnološkog kadra i trajno falls u potpunu ekonomsku ovisnost o Kini, pretvarajući se u njezinog sirovinskog poltrona.
. : ́
Kada se skupe svi faktori — iscrpljivanje fondova, akumulacija nevjerojatnog socijalnog duga prema veteranima, udari na energetiku i demografski pad — dolazimo do tri moguća raspleta sukoba:
: Isrcpljivanje i primirje iz nužde (Najizglednije)
Sukob ulazi u fazu u kojoj Rusija više neće moći financijski, logistički ni socijalno održavati napadne operacije velikog opsega. Pritisak inflacije, pad prihoda od nafte, neisplaćene odštete i nedostatak oklopnih vozila prisilit će Moskvu na zamrzavanje sukoba uz znatne ustupke.
: Unutarnji sustavni potres
Pritisak na životni standard, nezadovoljstvo obitelji mobiliziranih i borba za vlast unutar kremaljskih frakcija za nasljedstvo ostarjelog vodstva dovode do naglog redefiniranja ruskih ratnih ciljeva — baš kao kod povlačenja Sovjetskog Saveza iz Afganistana 1989. godine.
́ : Dugotrajni sukob niskog intenziteta
Pretvaranje rata u povremene granične sukobe duž utvrđenih linija, gdje Ukrajina uz pomoć zapadnog kapitala obnavlja gospodarstvo i integrira se u EU, dok Rusija ostaje pod sancijama, s ogromnim teretom mirovinskih obveza i kao ekonomski poltron Kine.
̌
Rat u Ukrajini ne može trajati nedogled. Njegov kraj neće odrediti spektakularna pobjeda na bojnom polju, već sustavni slom financijske, socijalne i energetske konstrukcije Kremlja.
Za Europsku uniju i Zapad, nastavljati ovaj rat financijskom potporom Kijevu predstavlja proračunski zanemariv iznos. Za Rusiju, on predstavlja trošenje cjelokupne biološke i ekonomske budućnosti. Ekonomsko-demografska realnost na kraju uvijek odnosi pobjedu nad ratnom retorikom.
Gordan Sataić
Podjeli
