By Podjeli
U vremenu kad u svijetu bijesni rat, stradavaju djeca, biti žena, posebno je teško. Teško je suspregnuti suze na sliku malenog dječaka kako sam bježi iz vihora rata,a da se ne zapitamo gdje mu je majka i koliko je suza isplakala za svaki dječakov korak bez njezine ruke da ga vodi.
Život žena obilježe djeca neizrecivom strepnjom od prvog plaća do starosti, ma kako god se životni putevi razilazili. Dan žena ne tako davno , slavili smo kao veliki dan emancipacije, ravnopravnosti. S novim državnim ustrojem , slavi se manje, iako su žene u životu rame uz rame nastavile biti ravnopravne u nošenju tereta društva, obnove i razvoja
Država je donijela zakone o ravnopravnosti, no zakoni se kod donose da bi se kršili, pa tako imamo stranke koje radije plate kaznu nego da u svojim redovima istaknu žene, kao članovi uvijek su dobro došle, ali kao žene na funkcijama puno je teže za ženu ma kako dobra i pametna bila.
Žene i danas nakon više od 100 godina od kada su krenule u bitku za ravnopravnost u pravilu zarađuju manje, a starost dočekuju s manjom mirovinom. Danas u Hrvatskoj imamo podatak da je svaka druga iznad 65 god.u zoni siromaštva, a da su žene koje rade 14% manje plaćene od muškaraca.
Žene i tu nepravdu nose dostojanstveno, s kojom borom na licu više, uvijek spremne na osmijeh koji hrabri, uvijek uz ono malo što imaju podijele s onima koje nemaju.
Danas mnoge familije od siromaštva spašavaju žene njegovateljice koje odlaze diljem EU njegovati stare i bolesne. Njihova žrtva je najveća, one se bude u stranoj zemlji, ispod tuđeg neba, u tuđem krevetu, često u sobi nepoznatog umirućeg čovjeka, s ogromnom tugom u srcu što je život tako posložio kockice, da svoju starost moraju trošiti na mjestu gdje se radi za novac.
Njihova borba traje iako svaki put na odlasku iz svojeg doma srce krvari, ostavljajući blizinu svojih dragih , ostavljajući svoje životne rituale, malene radosti i samo njezinom oku znane ljepote.
Na toj “šihti” se ne živi, već život curi u iščekivanju dana povratka, novac zarađen pomaže djeci za platiti režije , za školovati unuke, za sitne radosti kao što su maleni darovi za najmilije.
Tuga koju donosi takav život u vremenu kada je svaki dan života više, počne brojati kao dan bliže, konačnom odlasku, gubitak je nenadoknadiv i velika žrtva.
Drage žene ustanite u borbu svoje dostojanstvene starost, vaše je mjesto za stolom gdje se donose zakoni, u “Palači pravde” gdje se sudi ubojicama nevinih žena koje su se usudile suprotstaviti zlostavljačima.
Smijenimo žene koje su samo igračke u rukama velikih igrača, koje na izbornim listama dobiju mjesto da popune kvotu, koje su u Saboru nisu spremne glasati protiv ženskog siromaštva. Imamo mi hrabrih, ove su izdale stoljetnu borbu žena , sponzoruše sistema, koje za sitne darove prodaju ravnopravnost i tuđu starost.
U našoj državi ukinuli su “Dan žena”, kao dan koji se slavi, kako bi prividno ukinuli neravnopravnost u odnosima u društvu koje traju i danas , država ne priznaje starost kao dio života koji se provodi u društvu voljenih.,
Danas će te naše žene plakati za izbjeglim ženama iz Ukrajine, a one svaka dva tjedna žive kao izbjeglice u tuzi za svojima, plakati će za tuđim sinovima na ratištu, za tuđom djecom osamljenom u tuđoj zemlji ,a svojem srcu nose istu tugu, istu bol, rana koja se stalno obnavlja i peče.
Drage žene budite hrabre od prvog dana, hrabro koračajte stazama života, nikad ne odustajte od prava koja vam je život dao, ne ustuknite nikad pred slatkorječivima koji bi svoj uspon gradili na vašem padu, vašom šutnjom datom odobrenju. Kao lavice se borite za prava vaše djece da diplomama nađu posao u Hrvatskoj, rodile ste ih u Hrvatskoj i tu im je mjesto.
Žene ne trebaju cvijeće i bombonijere, trebaju ljubav, toplinu doma svog, trebaju svoju djecu na sigurnom , negdje u blizini, da svrate po želji, najviše im treba sigurnost da djeca imaju budućnost.
Danas i svaki sljedeći dan želim vam zrnce uvjerenja da će tako biti, bez obzira na teška vremena.
Sretno nam !
Dragica Trumbetaš
Podjeli
