Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

(istraživanje: korupcija, prvi dio)

Korupcija je česta tema znanstvenika, ali i građana koji po kafićima diskutiraju na temu korupcije u Hrvatskoj. Ipak, mislim da mnogima nije u potpunosti jasno što je to korupcije pa ćemo malo bolje razjasniti taj pojam.

 

  1. Definiranje i obrazloženje korupcije

Dakle, definiranjem korupcije i analizom njenog djelovanja bave se znanstvenici kao i mnoge znanstvene institucije i udruženja svijeta i EUa. Mislim da je najuputnije navesti definicije Transparency Internationala i Svjetske banke (World Bank).

Prema Transparency Internationalu, kaže se: „Korupciju definiramo kao zlouporabu povjerene ovlasti za privatnu korist.“ Kako se vidi, radi se o kratkoj i jasnoj definiciji korupcije. U nastavku Transparency International obrazlaže loše učinke korupcije pa kaže: „Korupcija narušava povjerenje, slabi demokraciju, koči gospodarski razvoj i dodatno pogoršava nejednakost, siromaštvo, društvene podjele i ekološku krizu.“ Obzirom da Transparency International kontinuirano analizira i prati utjecaj korupcije na društvo i ekonomiju to su zaključci koje Transparency International iznosi zasigurno utemeljeni i upozoravajući. Obzirom na prepoznavanje i sankcioniranje korupcije Transparency International ističe: „Razotkrivanje korupcije i pozivanje korumpiranih na odgovornost može se dogoditi samo ako razumijemo način na koji korupcija funkcionira i sustave koji je omogućuju.“ Dakle, kao što i mi znanstvenici ističemo, a Transparency International potvrđuje, znanje i znanost su ključ za rješavanje svih problema društva i države pa tako i korupcije.

Obrazlažući korupciju Transparency International u nastavku kaže: „Korupcija može imati mnogo oblika i može uključivati ​​ponašanja poput:

  • javnih službenika koji traže ili uzimaju novac ili usluge u zamjenu za usluge,
  • političara koji zlorabe javni novac ili daju javne poslove ili ugovore svojim sponzorima, prijateljima i obiteljima,
  • korporacija koje podmićuju dužnosnike kako bi dobili unosne poslove“

Dakle, prema Transparency Internationalu korupcija nastaje u krugovima državne uprave i politike, ali i na relaciji moćne korporacije i političari. Kod korupcije koja nastaje od strane korporacija javlja se i jedna druga vrsta korupcije koja se u hrvatskom krugovima naziva „pravna korupcija“, a o kojoj ćemo govoriti u posebnom poglavlju. Transparency International nadalje upozorava pa kaže: „Korupcija se može dogoditi bilo gdje: u poslovanju, vladi, sudovima, medijima i civilnom društvu, kao i u svim sektorima od zdravstva i obrazovanja do infrastrukture i sporta. Korupcija može uključiti bilo koga: političare, državne dužnosnike, javne službenike, poslovne ljude ili građane. Korupcija se događa u sjeni, često uz pomoć profesionalnih pomagača kao što su bankari, odvjetnici, računovođe i agenti za nekretnine, neprozirni financijski sustavi i anonimne lažne tvrtke koje dopuštaju procvat korupcijskih shema, a korumpiranima da peru i skrivaju svoje nezakonito bogatstvo. Korupcija se prilagođava različitim kontekstima i promjenjivim okolnostima. Može se razviti kao odgovor na promjene pravila, zakona, pa čak i tehnologije.“ Nadalje, ono što ja u mojim udžbenicima o controllingu ističem je transparentnost koja omogućava da se u svakom trenutku zna tko što radi, kako, s kime, zašto, koliko, gdje… S tim u svezi Transparentci International ističe: „Da bismo se borili protiv korupcije, moramo prihvatiti transparentnost. Transparentnost znači znati tko, zašto, što, kako i koliko djeluje.“

 

A što kaže Svjetska banka (The World Bank)?

The World Bank analizira korupciju i njen utjecaj na društvo i državu pa, obrazlažući svoju borbu protiv korupcije, šalje poruku koja je veoma snažna te ju je vrijedno citirati: „Grupa The World Banks smatra korupciju glavnim izazovom za svoje dvostruke ciljeve:

(1)okončanje ekstremnog siromaštva do 2030. i

(2)jačanja zajedničkog prosperiteta za 40 posto najsiromašnijih ljudi u zemljama u razvoju.

Korupcija ima nerazmjeran utjecaj na siromašne i najranjivije, povećavajući troškove i smanjujući pristup uslugama, uključujući zdravstvo, obrazovanje i pravosuđe. Korupcija u nabavi lijekova i medicinske opreme povećava troškove i može dovesti do nestandardnih ili štetnih proizvoda. Ljudski troškovi krivotvorenih lijekova i cijepljenja na zdravstvene ishode i cjeloživotni utjecaj na djecu daleko premašuju financijske troškove. Neslužbena plaćanja usluga mogu imati posebno poguban učinak na siromašne ljude.

Empirijska istraživanja su pokazala da siromašni plaćaju najveći postotak svojih prihoda mitom. Neke studije sugeriraju da bi siromašni mogli biti čak i plijen budući da se smatraju nemoćnima da se žale. Svaki ukradeni ili pogrešno usmjereni dolar, euro, pezo, juan, rupija ili rublja oduzimaju siromašnima jednaku priliku u životu i sprječavaju vlade da ulažu u njihov ljudski kapital.

Korupcija narušava povjerenje u vladu i podriva društveni ugovor. To je razlog za zabrinutost diljem svijeta, ali posebno u kontekstu krhkosti i nasilja, budući da korupcija potiče i održava nejednakosti i nezadovoljstvo koji dovode do krhkosti, nasilnog ekstremizma i sukoba.

Korupcija sprječava ulaganja, s posljedičnim učincima na rast i radna mjesta. Države sposobne suprotstaviti se korupciji učinkovitije koriste svoje ljudske i financijske resurse, privlače više ulaganja i brže rastu.

Grupa Svjetske banke prepoznaje da korupcija dolazi u različitim oblicima. To može utjecati na pružanje usluga, na primjer kada službenik traži mito za obavljanje rutinskih usluga. Korupcija bi mogla odrediti neopravdane dobitke iz državnih ugovora, s nagradama koje favoriziraju prijatelje, rodbinu ili poslovne suradnike državnih dužnosnika. Ili može doći u obliku zarobljavanja države, narušavanja načina na koji institucije rade i tko ih kontrolira, oblik korupcije koji je često najskuplji u smislu ukupnog ekonomskog učinka. Svaka vrsta korupcije je važna i rješavanje svih njih ključno je za postizanje napretka i održive promjene.

Eliminiranje korupcije često zahtijeva odlučne napore za prevladavanje stečenih interesa. Transparentnost i otvoreno upravljanje tipično su dio priče, ali rijetko cijela priča. Kada narodno nezadovoljstvo korupcijom i kronizmom dosegne točku ključanja, političke nagrade za rješavanje problema korupcije mogu premašiti troškove narušavanja interesa.

Bez opsežnih reformskih napora, napredak se može postići boljim i otvorenijim procesima, sustavima profesionalne odgovornosti i korištenjem najnovijih naprednih tehnologija za prikupljanje, analizama i dijeljenjem podataka kako bi se spriječilo, otkrilo i odvratilo koruptivno ponašanje.“ Dakle, korupciju se može i treba staviti pod nadzorom, a za to uz znanje, istraživanja i transparentnost sve institucije, posebno državne (administracija, javna poduzeća i sve hijerarhije vlasti i politike) trebaju se opremiti najnovijim tehnologijama po uzoru na razvijene države EUa. Prvi i najvažniji cilj u borbi protiv korupcije je sprječavanje ili preventiva, a kada korumpirana osoba uspije izbjeći sustav prevencije, onda tek na scenu stupa sankcioniranje. Kako se to radi poznato je pa i u Hrvatskoj imamo brojne radove i znanstvene knjige na tu temu, ali mislim da u krugovima visoke politike uz nedostatak znanja nedostaje i političke volje. U prilog boljih spoznaja, u nastavku ću navesti brojne radove, kako u Hrvatskoj tako i u inozemstvu.

Ipak, kada se govori o definiranju korupcije meni je najprihvatljivija definicija profesora (emeritus) dr. Petrus van Duyne koju objavljuje corruption.org, a koji kaže: Korupcija je nedoličnost ili propadanje u procesu donošenja odluka u kojem donositelj odluke pristaje na odstupanje ili zahtijeva odstupanje od kriterija koji bi trebao upravljati njegovim ili njezinim odlučivanjem, u zamjenu za nagradu ili za obećanje ili očekivanje nagradu, dok ti motivi koji utječu na njegovo ili njezino odlučivanje ne mogu biti dio opravdanosti odluke.“ (www.corruptie.org/en/corruption/what-is-corruption/) Profesor Petrus van Duyne u definiciji posebno ističe dva pojma vezana za korupciju, nedoličnost i propadanje, što je činjenica. Odnosno, nedoličnost govori o moralnoj niskosti subjekata u korupciji, a propadanje govori o nemoralnom oduzimanju dobara uz činjenicu društvenog osiromašenja. Problem utjecaja korupcije na osiromašenje nacionalnog blaga i razornog djelovanja korupcije na društvo kroz istraživanja obrađuju brojni znanstvenici.

 

Pa pogledajmo kako znanstvenici obrađuju korupciju

i do kojih su spoznaja došli.

Dakle, mnogi su znanstvenici i istraživači istraživali korupciju i oblik njenog djelovanja. Važna su istraživanja prof. William Jack Baumola koji je proučavao posebnu vrstu korupcije nazvanu „rent-seeking“. U svojim je istraživanjima Baumol kronološki argumentirao negativan utjecaj rent-seekinga na gospodarski razvoj. (Baumol, W. J., Entrepreneurship: Productive, Unproductive, and Destructive, Journal of Political Economy, 1990, 98(5), 893-921) Do sličnih zaključaka kao i Baumol došli su Barro (Barro, R.J., Economic Growth in a Cross Section of Countries, Quarterly Journal of Economics, 1991, 106(2), 407-443), ali i Brumm (Brumm, H.J., Rent Seeking and Economic Growth: Evidence from the States, Cato Journal,1999,19(1),  7-16.). Istražujući korupciju u SADu Murphy, Vishny, i Schleifer (Murphy, K., A. Shleifer, and R. Vishny, Why is Rent Seeking so Costly to Growth?, AER Papers and Proceedings, 1993,  83, 409-14.) istraživali su utjecaj korupcije na strukturu različitih primanja zaposlenika u proizvodnji. U svojim su istraživanjima obuhvatili osobe koje su uključene u pojedine oblike rent-seekinga. Pritom su zaključili da rent-seeking veoma negativno utječe na gospodarski rast ekonomija država u kojim se nekontrolirano razvio. Obzirom da određene države prihvaćaju lobiranje u državnoj upravi Cole i Chawdhry (Cole, I.M., & Chawdhry, M.A., Rent-Seeking and Economic Growth: Evidence from a Panel of U.S. States, Cato Journal, 2002, 22(2), 211-225) analizirali su broj i efekte rent-seekinga. Pritom su zaključili da rent-seeking ima veoma štetan utjecaj na gospodarski rast, ali da također veoma štetno djeluje na javne investicije i javne službe.

Ali što je to „rent-seeking“?

Dakle, pod pojmom „rent-seeking“ podrazumijeva se nastojanje povećanja vlastitog udjela u postojećem bogatstvu, ali bez stvaranja novog bogatstva. Rent-seeking u nacionalnoj ekonomiji manifestira se negativnim učincima, i to na nekoliko načina: (1)smanjenom ekonomskom učinkovitošću kroz pogrešnu alokaciju resursa, (2)smanjuje stvaranje bogatstva u nacionalnoj ekonomiji, (3)gubitkom državnih prihod, (4)povećava nejednakost dohotka te potiče potencijalno nacionalno osiromašenje. (IMF. „Rent-seeking and Endogenous Income Inequality“ Retrieved 30 April 2014.) Zaključno, rent seeking oblik je koruptivnog djelovanja i bogaćenja bez rada, često prisilom, zastrašivanjem ili pak temeljem svog visokog društvenog ili političkog ugleda.

Obzirom da je negativan utjecaj korupcija sve očitiji to je unatrag tri desetljeća porastao broj istraživača koji su proučavali utjecaj korupcije na ekonomski rast i razvoj. Mnoga su istraživanja i rezultati prikazani u knjizi koju najavljujem pa neću o tome pisati na ovom portalu.

Ipak, mislim da je za spoznaje čitatelja na ovom portalu važno su rezultati istraživanja koji jasno govore o uzročno posljedičnoj vezi korupcije i državne administracije, odnosno, političara. Paulo Mauro u svom istraživanju (Mauro, P., Corruption and Growth, Quarterly Journal of Economics, 1995,  110, 3, 681-712) ukazuje na negativan učinak korupcije koja se nepovoljno reflektira na investicije. Slično mišljenje iznosi i Lui, koji kroz svoje istraživanje (Lui, F.T., Three aspects of corruption, Contemporary Economic Policy,1996, 14 (3): 26-29) ukazuje na negativan utjecaj korupcije na dugoročnu stopu rasta nacionalne ekonomije. Posebno je zanimljivo istraživanje grupe znanstvenika Rahman, Kisunko, i Kapoor koji (Rahman, A., Kisunko, G., and K. Kapoor, The Effects of Corruption Implications for Bangladesh, Policy Research Working Papers, WPS 2479, Wold Bank, Washington D.C.,1999.) kroz istraživanje dolaze do zaključka da je razlog negativnog utjecaja korupcije na gospodarski rast vidljiv kroz smanjivanje stranih izravnih ulaganja. Pritom, grupa istraživača Mo, Méon i Sekkat (Meon, P-G and Sekkat, K., Does Corruption Grease or Sand the Wheels of Growth?, in: Public Choice, 2005, 122 (1/2): pp.69-97.) zaključuje da je neučinkovitost središnje državne administracije glavni razlog negativnog učinka korupcije na ekonomski rast. Nadalje, učinkovitost državne administracija, promatrano kroz institucionalnu kvalitetu, istraživali su Aidt, Dutta i Sena, (Aidt, T., J. Dutta, and V. Sena, Governance Regimes, Corruption and Growth: Theory and Evidence,  Journal of Comparative Economics, 2008, 36, 195-220.) koji zaključuju da je nivo institucionalne kvalitete glavni razlog negativnog učinka korupcije na gospodarski rast. Pritom ističu da u državama s visokom razinom institucionalne kvalitete, korupcija nema utjecaja na gospodarski rast.

Također i u Hrvatskoj se mogu naći radovi i istraživanja na temu korupcije. Jedan od prvih radova koji ukazuje na utjecaj korupcije na hrvatsku ekonomiju i društvo objavljen je 2011. (T. Luković & D. Piplica „Korupcija i krivudavi tijekovi gospodarskog rasta“, Revija za Pravo i ekonomiju, Br. 1.-2., Sveučilište u Mostaru, Mostar, 2011.), a od tada je objavljeno više znanstvenih radova na temu korupcije. Dakle, hrvatski su se znanstvenici aktivno angažirali oko istraživanja korupcije u Hrvatskoj i njenog djelovanja na nacionalnu ekonomiju kao i na hrvatsko društvo. Nažalost, takva istraživanja kod jednog dijela publike, odnosno političara, nisu dobro prihvaćena, kao ni istraživanja vezana za demografske probleme Hrvatske. Ostaje za vjerovati da će se takvi stavovi koji, odbijanjem jasnih rezultata istraživanja, u biti podupiru korupciju i iseljavanje uskoro promijeniti te da će Hrvatska aktivirati znanstvene resurse i alate za suzbijanje zla koje opterećuje Hrvatsku.

Na kraju ću navesti jednu mudru misao koja me povezuje sa problemima u kojima smo u Hrvatskoj. Odnosno, krvavim smo Domovinskim ratom dobili konačno svoju državu, ali sada, kada treba oblikovati državu ne snalazimo se. Stoga pozivam sve da ujedinimo sve snage, otklonimo sotonske porive za vlašću, pljačkom i kaosom te da se angažiramo za oblikovanjem Hrvatske kao stabilne države.

Budimo konačno svi mi u Hrvatskoj ljudi, jer mudra misao kaže: Što čovjeka čini čovjekom? Njegovi izbori! Ne kako započinje stvari već kako ih završava!

U nastavku, dakle, u drugom dijelu, govoriti će se o posebnim oblicima korupcije, kao i o legalnoj korupciji.

Ex. Prof. dr. sc. Tihomir Luković


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Top tema