By Evo, prošlo je sedam dana od jednog važnog događaja u Hrvatskoj, u Zagrebu, a o kojem nisam u nijednom popularnom dnevnom časopisu našao niti riječi, ili mi je možda promaklo. Stoga, da ne promakne, hajdemo na ovom portalu kazati ponešto o tome, kao i obrazložiti zašto je to potrebno, kao i što stoji iza toga.
Dakle, radi se o Svetoj Misi i Procesiji, koja je bila 13. listopada 2020. u Crkvi sv. Marije na Dolcu, dok je procesija prošla cijelim krugom oko Sabora, što je simptomatično. Da se radi o nekoj uobičajenoj misi vjerojatno ne bi sad pisao o tome, ali radi se o namijenjenoj misi. Bila je to misa usmjerena prema političarima, na kojoj narod moli za hrvatske političare i sve one koji nas vode, uz jasno artikulirani zahtjev i molbu Bogu sa mišlju: „Trebaju se popraviti, moliti oproštenje za grijehe“. A za što moli narod? Vrlo jasno je za što moli, a ja to neću ovdje navoditi, jer sve imate na linku https://krunicazadomovinu.hr/. Ukratko, miran i uljuđen hrvatski narod u nemoći i tuzi života u kojem živimo, pribjegao je predivnoj mjeri, molitvi, molitvi dobrom Bogu da nam pomogne izaći iz društvene, ekonomske i svekolike krize. Narod osjeća, a znanstvenici znaju da Hrvatska može bolje, ali što je sa našim vođama i političarima? Evo, pogledao sam u NKDu (Nacionalna klasifikacija djelatnosti) i nisam našao djelatnost „obavljanje poslova lokalne politike“ ili pak „politički poslovi saborskog zastupnika“, a kako kod nas, obzirom na posao „političar“, mislim da bi političke djelatnosti trebalo uvesti u NKD kao posebnu djelatnost. Zašto? Pa jednostavno, dobar dio političara, naprosto, politiku i svoj angažman shvaća kao zaposlenje, pa godine radnog staža idu, plaća nije loša, u kabinetu fikus, a ispred dugonoga tajnica i eto, dobar posao. Ali, nažalost, zaboravljaju da je njihova uloga služiti narodu i domovini, i to nije posao na kojem se čeka penzija. Sa takvim njihovim pristupom, oni mogu to obavljati gdje god ih staviš, u Angolu, u Čikago, Zagreb, ma bilo gdje, jer on će svugdje raditi to kao svoj posao, a ne kao moralnu obavezu koju je svojevoljno preuzeo. A po logici stvari, bavit se politikom moguće je kad si osigurao svoju egzistenciju te ne ulaziš u politiku radi osobnog materijalnog probitka nego dobrobiti tvog naroda.
Dakle, kako se naziva takav pozitivan odnos prema mjestu koje obavljaš za narod i društvo u kojem živiš? Rekli bi, treba biti pošten, odgovoran, domoljub, mudar i još što-šta, ali pravi izraz je BITI VJERODOSTOJAN. Što to znači? Izraz VJERODOSTOJAN u sebi sadrži sve one pozitivne pojmove koje sam naveo, ali i još nešto važnije, a to su ULOGE i OSOBNOST. Primjerice, liječnik, menadžer, bankar, profesor, pa i političar, obzirom na posao i društvenu ulogu kroz svoje radno mjesto imaju vjerodostojnost, odnosno, njihov posao nosi u sebi vjerodostojnost uloge. Sa druge strane, važna je vjerodostojnost osobe pa se osobna vjerodostojnost susreće i povezuje sa vjerodostojnosti uloge. Vjerodostojnost uloge je unaprijed društveno postavljena kroz funkciju te se može uzeti kao društvena činjenica. Vjerodostojnost uloge sama po sebi nosi određenu moć, uvaženi društveni značaj, kao i mjesto u društvu. Sa druge strane, vjerodostojnost uloge zahtjeva adekvatan nivo i kvalitetu vjerodostojnosti osobe koja obavlja tu ulogu, a koja svojim kvalitetama odgovara vjerodostojnosti uloge kojoj pristupa i koju preuzima. Dakle, primjerice, političar i saborski zastupnik svojim mjestom u Saboru preuzima vjerodostojnost uloge kojoj treba odgovoriti svojim znanjem, osobnim kvalitetama, stručnošću, razboritošću, domoljubljem i slično, kako bi vjerodostojnosti uloge saborskog zastupnika pridružio vjerodostojnost svoje osobe. Kada se te dvije vjerodostojnosti povežu i spoje, na način da su zahtjevi sa osnova vjerodostojnosti uloge konzumirani i zadovoljeni kroz vjerodostojnost osobe, onda se možemo ponositi takvim saborskim zastupnikom.
Sad, kad smo ovo pojasnili, ostaje pitanje, kolikom imamo vjerodostojnih političara i saborskih zastupnika? Tko može odgovoriti na to pitanje? Uz pretpostavku da se ne radi o korupciji ili pak kriminalu kojem je podlegla takva osoba, političar ili saborski zastupnik, na to pitanje može odgovoriti samo NAROD. Narod ima pravo i obavezu dati svoju ocjenu, izraziti zadovoljstvo ili pak nezadovoljstvo svakim političarom ponaosob, a na izborima konačno i presuditi svakome tko ne zadovoljava svojom vjerodostojnom osobnosti. Osim toga, u građanskom društvu građani se organiziraju u razne udruge koje iznose svoje mišljenje, zadovoljstvo i nezadovoljstvo, kako nekim političarom tako i cjelokupnom politikom. Na taj način čuje se glas građana, a političari bi trebali čuti taj glas i adekvatno na njega reagirati. Eto, sukladno tome dogodila se i Sveta misa i Procesija upućena vrlo jasno i transparentno hrvatskim političarima sa porukom, molbom i zahtjevom „Trebaju se popraviti, moliti oproštenje za grijehe“. Rezultati, ekonomski i društveni, koje ostvaruje Hrvatska na europskoj sceni još uvijek nas drži na samom začelju te su građani nezadovoljni, i to sa pravom. Znam, biti će tu mišljenja „Što se Crkva miješa u politiku“ ili pak „Kao da će nam Bog pomoći“ i slično, ali ova je Misa veoma značajna i potrebna po svemu. To je mirni prosvjed, uljuđeni zahtjev, artikulirana molba upućena političarima i svima koji donose odluke svih vrsta za ovaj Hrvatski narod i pridružene manjine koje žive u Hrvatskoj. Trebamo i možemo bolje i poželjno je to tražiti, a pravo je Naroda da traži bolje, jer se može bolje pa i u ovom teškom vremenu i pandemiji koja je zadesila cijeli svijet pa i Hrvatsku. I svakako, Bože pomozi nam.
Ali nasuprot Misi i Procesiji, imali smo neuljuđeni napad i propucavanje policajca na Markovu trgu u Zagrebu. Nije to bio teroristički čin, nego suludi ispad osobe sa psihičkim problemima, ali zanimljivo je pa i zaprepašćujuće kako su taj suludi čin neki pokušali iskoristiti u političke svrhe tumačeći ga kao logičnu reakciju na loše stanje u društvu. Tužno je da netko tako može, pa i pokušat razmišljati. To nije humano, ni pošteno, a najmanje istinito. Isto tako nije ni opravdana reakcija Vlade koja sad traži zatvaranje Markova trga, jer takav se ispad može desiti svugdje, kako se i dešava učestalo u zadnje vrijeme. Naprosto, mi u Hrvatskoj dopustili smo da se razvijemo u bolesno društvo koje samo po sebi omogućava grozna ulična događanja, a činjenica da dio društva ima razumijevanje za to, samo po sebi govori koliko smo duboko potonuli. Da, i u drugim državama dešavaju se grozite, kao primjerice nedavno odsijecanje glave profesoru koji je ismijavao Alaha. Grozno, nedopustivo, suludo, ali i upozoravajuće da treba uvažavati različitosti. Graditi građansko društvo jako je teško i zahtijeva visoki nivo kulture, obrazovanja i mudrosti, odnosno, one ukupnosti svih osobnih kvaliteta koje nas čine vjerodostojnim građanima.
Ali da se vratimo na Hrvatsku. Dakle, mogu reći da su Misa i Procesija dobar pokušaj i oblik uljuđenog izričaja hrvatskog naroda svojim političarima i vođama, koji kao da su zaboravili koje su njihove obaveze, zaboravili da pozicije koje imaju, a koje nose u sebi vjerodostojnost uloge kojoj oni moraju odgovoriti svojom vjerodostojnom osobnošću. I zato još jednom viknimo „Trebate se popraviti, moliti oproštenje za grijehe koje ste učinili ovom narodu i ovoj državi“. Ako je to pak rezultat neznanja, na to nemate pravo. Ako je to rezultat nemara, ni na to nemate pravo. Ako to što i kako radite mislite da je najbolje, suočite se sa istinom, jer niste u pravu. Živimo u vremenu gdje su politička lutanja i greške nedopustive i teško se kažnjavaju, a kazna se odnosi na sve nas kao narod i kao državu. Dakle, u ovom hrvatskom društvu svi političari pa i svi drugi, sveučilišni profesori, liječnici, a evo sad, posebno epidemiolozi, svi vi nalazite se na mjestima koja imaju u društvu vjerodostojnu ulogu. Toj vjerodostojnoj ulozi vašeg mjesta odgovorite vašom svekoliko kvaliteto, vašom vjerodostojnom osobnosti, tako vam Bog pomogao!
Slavni Čehov jednom je rekao: „Čestitog čovjeka poštuju čak i oni koji to nisu“, a Baruch De Spinoza ovome je dodao: „Mana mnogih ljudi je što žele biti učitelji drugih, a ustvari bi trebali još dugo ostati učenici.“ A znanje se ne nalazi u politici već izvan nje, ali vjerodostojnost se mora naći u politici, što znači da to treba povezati u cjelinu, radi naroda i stabilne države. Bože pomozi nam na tom putu!
Prof. dr. sc. Tihomir Luković
- listopada 2020.
