Podjeli

Nit’smrdi nit’miriši….(Ljubaznost je agresija!)

Često slušam u svojoj okolini i čitam na drušvenim mrežama o ovoj ili onoj toksičnosti, o pozitivnim i negativnim ljudima,o dobrim i lošim vibrama, da ne kažem ( ne čačkam) po zajedničkim molitvama kroz emotikone sklopljenih ruku i skrušena amenovanja,nekakve lančane praznovjerne besmislice,šeranja i sljedbe “životnih trenera”,influencera(utjecajnika?!),ćelavaca sa bradicama ili turbanima a-la Bali Beg,nazovi- umjetnika sa “Frankenstein djelima” sklepanim od ukradenih rečenica ili slika,ma SVAŠTA što je NIŠTA…
U glavi nam je toliko “putokaza” u skoro svakoj zarasloj avliji pored puta da smo se izgubili..

Ljudi kao da su zapostavili vlastiti razum, zagušili izvorne, iskrene emocije i zamijenili ih trenutno prihvatljivim, trendovskim.
U modi je izbjegavati loše raspoloženje,konstantno se smiješiti i “zračiti pozitivom”..
Otprilike ovako-
Netko ti se krene požaliti,a ti ga u prvoj rečenici mudro sasiječeš i kao da si presjedio u lotus položaju na Tibetu bar desetak godina svog (inače ni blizu spokojnog života) kažeš :”Samo budi pozitivan,sve će se riješiti…”
I  stisneš samo “next” na ugrađenom redomatu u mozgu, pa okreneš leđa onoj izgubljenoj siroti misleći “kakav emocionalni vampir”,a onda ti (u samozadovoljnoj voznji pouzdanim Njemcem uz zvuke harfi,gajdi,cvrkuta i gusla) jave sms-om da si dobio otkaz …
Tužni smajlić koji slježe ramenima i veliki palac gore od uredske Toplice Toplić..Bacaš mobitel i krešeš necenzurirane psovke,bališ na sve strane od plača,zoveš i mamu i ženu i susjeda da im se požališ,a oni te trendovski smiruju i baš sad imaju neodgodive obaveze..
“Jak si ti”, slušaš onako ubaljen i jadan,”Moze biti i gore”
“Evo ja na primjer kad mi je mačka umrla”
Osjetiš neki stid onako staromodno bijesan i nesretan,pa se nasmiješiš kao filmski heroj kad se žrtvuje za bolji svijet i na svom  profilu izbaciš sliku predućeg lava u krilu Dalaj Lame i kažeš nešto poput”samokontrola je moć” ili “razmišljaj kao pobjednik” ili “ukroti život dobrim vibrama”…Amen,Amen…👍

Ne trebaju nam ni ružičaste ni crne naočale,uopće nam ne trebaju naočale!Vidimo jako dobro stvari onakve kakve jesu,sasvim je prirodno
biti tužan , ljut,bijesan,razočaran jednako kao i sretan,djetinjast,euforičan,raspjevan,zadovoljan sa životom,zahvalan..
Sve je u redu osim ne dozvoliti sebi da iskažemo prave emocije,živjeti onako kako nas svijet vidi i prihvaća..
Živjeti  promatrajući sa sigurne udaljenosti vlastiti život ..

Đenana Jakić
NERA


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Top tema