Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Kako se socijalizirati sa svijetom koji više nalikuje krdu majmuna nego zapadnoj civilizaciji?
Normalnom čovjeku socijalizacija s nečim ispod svake razine njegovih težnji i ideala predstavlja nešto nepojmljivo zdravom razumu.
Pravi problem nastaje onda kada socijalizacija s bićima ispranog mozga postane uvjet opstanka u suvremenom svijetu.
Danas je ženama daleko teže nego muškarcima, naći ženu čiji pogledi nadilaze moderne poglede na svijet prožete feminističkom ideologijom, “woke” izgledom i načinom razmišljanja, postala je rijeđa pojava od vode u Sahari. To je jedan od razloga zašto su žene danas nesretne i kako spas od svoje nesreće traže u feminizmu koji ih nažalost sve dublje gura u ponor.
Unatoč činjenici da žene danas uživaju veća prava nego ikada, nalaze se na povlaštenim pozicijama, imaju “svoj” novac i nekakvu, nazovimo to slobodu djelovanja i razmišljanja, nikada nisu bile više nesretne nego u ovim, modernim vremenima. Meni kao ženi postaje sve teže, gotovo nemoguće, pronaći sugovornicu s kojom ću prodiskutirati o filozofiji, razmijeniti koji recept ili baciti šačicu zdravog razgovora koji ne uključuje zgražanje nad svakodnevnim “seksizmom” i lažnom ugnjetavanošću od strane muškaraca na poziciji moći. Osobu koja pokušava pobjeći od plitke svakodnevice, okruženu nebitnim društvenim pojavama i idealiziranjem osoba čija postignuća graniče sa životinjskim akrobacijama u cirkusu, rastužuje činjenica da je njoj sličnih bića sve manje, a robova modernih vremena sve više.
Da bi preživjele danas, žene se nažalost prilagođavanju većini sebi sličnih bića kako ne bi odskakale, pa makar se morale spuštati na razinu koja je misaonom biću nepojmljiva.
Problem nastaje kada se takva žena nađe na poziciji u kojoj može uvjetovati društvene promjene, kao primjer ću navesti Sandru Benčić, Peović, Borić, Veljaču i Sarnavku. Takve žene svojim javnim istupima imaju ogroman utjecaj na anomalije koje svakodnevno viđamo. Nesvjesni opasnosti koja se ljudima prodaje pod pacifizmom, uvažavanjem slabijeg, uključivosti žena, pripadnika drugih rasa i religija koji po ničemu nisu slični nama, dovela je do propasti društva. Propasti drušva prethodila je propast ili pad zapadnog čovjeka, muškarca koji je ovu civilizaciju stvorio. Kao što sam ranije navela problem koji imaju još uvijek pojedine žene koje koriste svoj um, zamislite koliko je tim problemom pogođen muškarac koji zdravo razmišlja. Kako se socijalizirati s muškarcem kojem je nametnuto da u modernom svijetu bude ni manje ni više nego žena, dok “probuđena” žena gazi njegovo dostojanstvo kako bi sebe uzdigla na razinu koja joj po prirodnom, pa ni bilo kojem pravu ne pripada. Takva društvena anomalija bila je presudna ubpadu zapadne civilizacije.
Muškracu koji je stvorio zapadnu civilizaciju, čijom je kreativnošću izgrađena i opismenjena i čijom je hrabrošću stoljećima branjena, danas je zabranjeno razmišljati i govoriti. Normalan pojedinac srozan je na razinu bijelog miša u laboratoriju, a kada se o toj temi usudi progovoriti i negodovati, “cancel” kultura ovog svijeta ga isključuje iz društva i etiketira kao ekstremista, osobu opasnih namjera.
Živimo u vremenima najvećeg pada dostojanstva i kreativnosti uma zapadnog čovjeka. Kako bi preživjeli moramo se prilagoditi svijetu u kojem se ne cijeni znanje ni duhovnost, već glupost i ispraznost. Postoji li smisao u današnjem svijetu koji je već odavno izgubio kompas i vrijedi li se boriti kako bi se civilizaciju vratilo na put s kojeg je skrenula? Koga ćemo opće vraćati?
U današnjem vremenu gdje vlada neznanje, opća zaluđenost multikulturalnim glupostima i feminističkom ideologijom, misaonim pojedincima ne preostaje ništa drugo nego se odmaknuti kako se ne bi zarazio virusom ispraznosti i postao kao izgubljena većina.
Težina socijalizacije s jedinkama nižih sposobnosti najviše se očituje u Aristotelovoj izreci: “Onaj koji ne može živjeti u društvu ili za tim nema potrebe jer je dovoljan sam sebi, mora biti ili zvijer ili bog.”
Možda je mudar čovjek zaista božanstvo koje nema potrebu srozavati svoje dostojanstvo kako bi se uklopio ili je samo zvijer koja strpljivo čeka priliku kako bi napala oslabljela protivnika, eliminirala ga i uzdigla sebi slične na mjesta koja im pripadaju. U svakom slučaju, obje varijante su bolje od življenja života posljednjeg čovjeka kojem svjedočimo danas.
Iva Svaguša


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Top tema