By O Oliveri Čirković (54) već su snimljeni mnogi dokumentarni filmovi, a uskoro će prema svemu sudeći početi i snimanje igranog filma. Riječ je o jednoj najintrigantnijih javnih ličnosti u ovom dijelu Europe, ženi koja je stekla iznimnu pozornost kao pripadnica međunarodne kriminalne skupine Pink Panther, koja je pod njezinim vodstvom pljačkala brojne radnje s najskupljim predmetima, od zlata, srebra do bundi, od Pariza, Londona do Rima.
Uhitili su je u Grčkoj, gdje je prije toga ostvarila i zavidnu košarkašku karijeru. Bila je vrhunska športašica KK Crvene zvezde i Panathinikosa. Osudili su je na 30 godina zatvora, zbog najmanje 1700 teških krađa, ali je u zatvoru provela samo osam godina. Nakon toga je 2012. pobjegla iz strogo čuvanog zatvora kraj Atene.. Spektakularno. To još nije uspjelo ni jednoj ženi iz tamošnjih logorima!
Danas živi slobodno u Beogradu, objavljuje knjige, na sve strane daje intervjue, a mi smo je susreli na zagrebačkom Interliberu.
U razgovoru djeluje iskreno – do bola. Priča o svojim kriminalnim poslovima, bez srama, ali i s iskrenom porukom da se kriminal ne isplati!
S obzirom da dobro poznaje zatvore u Grčkoj, ali i njihovo pravosuđe, zanimalo nas je prije svega kako gleda na uhićene hrvatske navijače u Ateni?
- Nakon što se dogodio ovaj incident rekla sam svom sinu – sve će ih uhititi. I tako je bilo. Također sam znala da ih neće brzo pustiti iz zatvora, jer tamo dokazi puno ne vrijede. Žao mi je tih mladih ljudi, koji uistinu, vjerujte mi, prolaze pakao, tim više što su grčki zatvori manje-više još iz „srednjeg vijeka“. Grčki suci ne „šljive“ nikoga, a pogotovu odvjetnike ako im dođu iz inozemstva. Tamo ne prolazi „bonton“, tamo ne prolaze učtive riječi, poput, hrvatskog predsjednika Vlade, već više cijene one koji poput hrvatskog predsjednika države dijele lekcije. Roditeljima ovih mladića poručujem da se naoružaju strpljenjem!
A, kako je u grčkim zatvorima?
- Jako loše. Ako nemaš novaca-propao si. Pretpostavljam da ove mlade ljude iz Hrvatske muče „sve po zakonu“, kako se kaže. Tamo postoje dva maloljetnička zatvora, od kojih je jedan relativno dobar, a drugi poput najgorih u Europi. Uz to, kod njih se piše da je maloljetnik do 21. godinu života. Bez obzira, jesu ili nisu krivi, najmanje pola od njih će dobiti zastrašujuću kaznu. Može ih spasiti hrvatska država, i ona se mora i treba umiješati u ovaj spor, jer većina je ovdje, po meni, zaslužila samo neke kaznene prijave. Od onih koji s njima služe kazne, mogu se osloniti jedino na srpske kriminalce, kojih tamo nema mnogo, oni će im ako mogu pomoći unutra.
Vi ste uspjeli pobjeći iz jednog njihova zatvora…
- Bila sam prva žena koja je pobjegla iz nekog grčkog zatvora. Ali…sve sam sama organizirala, imala sam dobre prijatelje i suradnike. Od kazne mi je ostalo još dosta, ali – to im je propalo, pa sam ja sada slobodna žena.
Na koji ste način pobjegli?
- Imala sam sreću što znam i slikati. Pa sam tamo i slikala. Čim se ukazala prilike, s obzirom da sam radila, slikala u kancelariji blizu izlaznih vrata, -izašla sam. Vani su me čekali s motorkotačima…Preko puta ženskog zatvora nalazi se i muški zatvor. Ispred su sjedili stražari, ali mene od njih nitko nije vidio, osobito kad sam dolazila na suđenja, jer su me vodili „zakamufliranu“ kao pravu teroristkinju. Nakon mog bjekstva pisalo se na sve strane, ali bilo je kasno.
Jeste li otuđivali i po Srbiji, ili ovom dijelu bivše Jugoslavije?
- Nikada ništa. Mi smo se opredijelili za svjetske metropole.
Od koga ste najviše otuđivali?
- Uzimali smo samo onima koji imaju mnogo i koji će štetu višestruko naplatiti od osiguranja. Na neki način to mi je bilo i opravdanje što sam krenula ovim putem.
Tko vas je „uveo“ u kriminal?
- Moj suprug, s kojim imam prekrasnog sina. Sada sam rastavljena.
Iz kakve obitelji potječete?
- Imala sam prekrasno djetinjstvo. Svi su bili dobri prema meni. Ali…vrag mi nije dao mira.
Je li žalite danas zbog svega što ste krivo napravili?
- I te kako. To opisujem i u svojim knjigama. Prošla sam pakao. Stoga, prije svega, preporučila bih mladima da nikako ne kreću mojim stopama. Kriminal je zlo. Bježite od nepoštenog rada i života!
Kako bi opisali sebe u jednoj rečenici?
- Buntovnik bez razloga i borac za pravdu!
Volite gužve…
- Ma kakvi. Ljudi me često zamaraju. Uživam u samoći!
Što očekujete od vaših knjiga?
- Voljela bih da moje knjige probude u čitaocima nadu i vjeru u pobjedu dobra nad zlim. Ako to bude, kao što sam napisala i u prvoj knjizi, onda ću ostvariti i svoj cilj.
Koliko ima iskrenosti u vama, vašim knjigama?
- Iskrena sam, vjerujte. Ne želim se opravdavati ili uljepšavati neke događaje. Uvijek govorim iskreno i vjerujem da su samo jaki i hrabri ljudi dostojni. Živjeti s istinom znači birati težak i bolan put. Ja drugog izbora nemam. Za mene je laž nedopustiva.
Kako vas je primila čitalačka publika na zagrebačkom Interliberu?
- S velikim simpatijama. Pored mene, knjigu je nudio na prodaju i Maksim Klasanović „8 godina u najtežem zatvoru Tajlanda“. Bio je tamo i također prošao pakao. Ljudi su zainteresirani za ovakva publicistička djela, pogotovu ako su iskrena kao naša – rekla je Olivera Čirković te na kraju uz smiješak dodala: Mladene, vjerujem više vama, nego sebi! A ja sam joj u šali poručio da i mi imamo svojih „panterica“ poput raznih žena kao što su rimac ili žalac i da možemo očekivati i njihove životopise koji će posve sigurno pobuditi pažnju i daleko od Hrvatske!
Razgovarao: Mladen Pavković
Snimio: Dražen Stjepandić
