By Prilikom posjete tržnici, iako nije bio tržni dan toliko je očit i vidljiv naš životni standard i kupovna moć. Zapušteni kiosci, van upotrebe, uređenje i okružje djeluje tužno i depresivno.
Nekada je tržnica bila mjesto osim prodajnih, uslužnih i ostalih djelatnosti, mjesto druženja, mjesto stvaranja novih društveno korisnih i razvojno usmjerenih djelatnosti.
Što se to dogodilo sa Slavonijom, našim nasljeđem, izvornošću i spontanim životom? Tko nam je uskratio to veselje, suradnju, međusobnu potporu, osjećaj zajedništva?
Imamo bogatu povijest, a sadašnjost nam se svodi na preživljavanje, što tek možemo očekivati od budućnosti? Zar nas povijest nije naučila da smo gubitnici u svim koalicijama ili raznim savezima.
Kao stalna članica EU koristimo razne fondove, za nas vrlo bitna pozicija Ruralnog razvoja jer s iste se potiče, dijeli kroz razne mjere jako puno sredstava. Zašto isto nije vidljivo u stvarnosti? Nije vidljivo jer sredstva nisu transparentno, namjenski i prioritetno dijeljena već po stranačkoj osnovi.
Je li netko proveo nadzor utroška sredstava? Nije i neće jer vrana neće vrani izvaditi oko.
Tržnica je samo jedan od pokazatelja kako ste podjelili ljude, ugrozili egzistenciju i temeljne životne vrijednosti. Vrijedne ljude ratare, stočare, vrtlare. Podijeli (zavadi) pa vladaj?
Napravili ste tržišno i ekonomski nesposobnim i doveli ih na rub egzistencije ili socijalne pomoći, a od svojih neradnika i uhljeba ste učinili uspješnu i tržišno sposobnu populaciju.
Neki će reći da je kasno, nije kasno i isto ćemo dokazati. Projektom zelena, slavonska, natkrivena tržnica vratiti ćemo život, smijeh, veselje, žamor i druženje na tržnicu jer samo zadovoljan proizvođač i siguran kupac mogu oživjeti naša sela koja tiho umiru.
Sve je rečeno, izborimo se za grad jednakih mogućnosti, vratimo zajedno zasluženi kruh u vrijedne slavonske ruke.
Tihomir Mihalj, nezavisni kandidat sam za gradonačelnika grada Đakova pod brojem 6 te nositelj nezavisne liste za gradsko vijeće pod brojem 4.
