Kurikularna reforma u režiji HNS-a i ministrice Divjak najavljivana je kao najveća i najvažnija reforma u Hrvatskoj, koja će stubokom promijeniti hrvatski odgojno obrazovni sustav, a djecu naučiti razmišljanju i kreativnosti.
No danas, tri tjedna nakon konkretne implementacije „kurikularne reforme“, činjenice iz razreda govore da se gotovo ništa nije promijenilo, bar ne nabolje. Famozni „ishodi učenja“, koji predstavljaju temelj i praktično jedini sadržaj novog kurikula, u stvari su preformulirana ili čak prepisana „nastavna postignuća“ iz nekadašnjeg Nastavnog plana i programa. S obzirom da u kurikulu više ne postoje sadržaji znanja, nastavnici su se „snašli“, pa su se „poslužili“ Nastavnim planom i programom i svojim starim pripremama kako bi znali što trebaju podučavati i kako postići „ishode učenja“. Nastavnici na školskim i županijskim stručnim vijećima dogovaraju što će djecu podučavati kako bi bar donekle usustavili nastavu, s obzirom da je „ključna riječ cijeloga modela ‘ishodi’ vrlo neodređena…, a ishodi su formulirani općenito i (često) repetitivno, te se doimaju više kao popis dobrih želja nego kao osmišljen sustav koji je moguće primijeniti u nastavi Hrvatskoga jezika“ (iz recenzije HAZU-a). U toj recenziji HAZU zaključuje: „Ako se već inzistira na svođenju kurikula na propisane tablice s ishodima učenja, onda treba barem paziti da takav dogmatski pristup napravi što manje štete u hrvatskom obrazovnom sustavu.“
Upravo to nastavnici danas i rade. Paze da ova reforma učini što manje štete hrvatskom obrazovnom sustavu.
No, osim ove prevare građana vezane za lažno prikazivanje kurikularne reforme, Ministarstvo znanosti i obrazovanja učinilo je brojne i neprihvatljive pogreške i propuste:
1) eksperimentalni program počeo je potpuno nepripremljeno – javna je nabava objavljena nakon početka nastave pa još do danas nisu stigli svi nastavni materijali, udžbenici i pripadajuća dopunska nastavna sredstva u eksperimentalne škole
2) kašnjenje s Odlukom o sufinanciranju udžbenika čime su najsiromašnija djeca ostala bez refundacije 50% troška udžbenika
3) kašnjenje potpisivanja ugovora s Microsoftom o softverskim licencama. U međuvremenu su škole i nastavnici bili prisiljeni ilegalno koristiti softver
4) Pravilnik o pomoćnicima u nastavi unatoč svojoj pripremljenosti godinu dana stoji u ladici i još nije donesen zbog čega najranjivija skupina učenika s teškoćama trpi
5) Zakon o udžbenicima koji je u javnom savjetovanju fokusiran je isključivo na „manje“, „lakše“, „jeftinije“. O kvaliteti se uopće ne vodi računa.
Sve navedeno je u djelokrugu Uprave koju vodi pomoćnica ministrice Lidija Kralj. Tražiti njezinu ostavku ili ostavku ministrice Divjak nema smisla jer je jasno kako je obrazovanje predano HNS-u kako bi HNS mogao pravdati svoju uhljebničku koaliciju s HDZ-om.
No, lijepa strana demokracije sastoji se u tome da će HNS i HDZ ponovno morati na izbore. Nadamo se da će do tih izbora doći što prije kako djeca i obrazovanje nikad više ne bi bili žrtvovani za pokušaj poboljšanja rejtinga HNS-a.
Hrvoje Zekanović