By Podjeli
Priča o gospođi Miri
Miru sam srela na radnim akcijama udruge “Dobro Dobrim”. Vrlo vitalna i jaka ženica, sitna po fizionomiji, ali glasna kad treba prionuti na posao.
Prema njezinoj kući vijugali smo derutnim putem kroz šumu. Tu i tamo sa strane puta vidi se koja napola srušena kuća,
bez zidova sa ormarima koji stoje tamo gdje je nekada bio zid .
Sreli smo putem samo jednu ženu,
a Mira živi u Majskim Poljanama.
Kad čuješ ime, dobiješ sliku neke velike ravnice,
no ovaj put ime, ne opravdava sliku.
Vozimo se po šumi,
a iza zavoja, druga šuma. Tek na kraju puta velike lopte šarenog cvijeća upozorava nas da ovdje netko živi.
Na ogradi dočekuje nas veliki dobroćudni pas koji odmah nudi njušku na maženje.
Na dvorištu temelji za novu kuću, djelo udruge koja je donatora našla u Crnoj Gori.
Kuća će biti puna inovacija, a u temelju ugrađena tehnologija koja drži gradnju do 7,7 stupnjeva potresa.
Kuća će biti gotova ovih dana.. Mira ju s nestrpljenjem očekuje.
Na dvorištu svega, kokoši već imaju novi kokošinjac, Mira je pokupila napuštene mačke, a u blizini kuće novi plastenik pun povrća, dar robne marke za kućne potrepštine.
Velika brajda s koje vise zreli grozdovi i stara kuća čije je napukle zidove Mira pokrila cvijećem.
Priča Mira o svom životu ovdje, živi sama, ali sigurna je da ju dobro čuva onaj dobroćudni pas koji se odmah htio maziti.
Pokazuje bunar koji je presušio, jer su se unutarnji tokovi vode promijenili.
Pokazuje odakle donosi vodu da bi zalila ono obilno cvijeće, ali i povrće u plasteniku.
Kroz Mirin život prošli su osobni gubitci dragih osoba, no Mira je puna planova.
Čista ekološka proizvodnja jaja i povrća i ima skriveni plan kojega sramežljivo čuva.
Ima ovdje puno zemlje, a okolicom luta,
puno napuštenih , nekada kućni ljubimci,
a sada od kad ljudi žive u kontejnerima, žive kao psi lutalice.
Mira bi željela napraviti na svojem posjedu
azil za pse i prihvat za kućne ljubimce
kada “gazda” mora putovati, a za psa želi neki siguran privremeni dom.
Naravno za sve treba novaca, no Mira ne posustaje, važna je želja a novci će se naći, čvrsta je u namjeri da će se planovi ostvariti.
Ni kuću nije ni sanjala, ali našli su se dobro ljudi i samo što nije stigla,
najveći je problem voda. Bunar s elektromotorom zasad služi kao izložbeni prostor rascvjetaloj cvjetnoj oazi.
Ni potres , ni gubitak njezinih, majka je umrla odmah poslije potresa, nisu slomili Miru,
ona i dalje vjeruje da će ljudi za ljude činiti dobro.
Projekt je to udruge ” Dobro Dobrim” DoDo, grupa velikih entuzijasta koji su našli put do donatora, kako u zemlji tako i van granica naše zemlje.
S volonterima kojima su se priključili BBBoys već su obnovili puno kuća i imaju još puno započetih projekata.
Mira je u dobrim rukama, još samo da se sredi bunar i život će krenuti novim putem.
Ne daj se Miro, imaš pravo na nadu u bolji život
“Dobro Dobrim” DoDo je uz tebe !
Dragica Trumbetaš
Podjeli
