U zadnje vrijeme se u Republici Hrvatskoj napokon počelo ozbiljnije promišljati o energetici, poglavito s aspekta nacionalne elektroprivrede. Javnost je višekratno obaviještena o načinu izbora članova uprave Hrvatske elektroprivrede. Osim netransparentnog i političkog a ne stručnog odabira, dvije godine i pet mjeseci građani Hrvatske saznaju preko još uvijek slobodnih medija kako funkcionira naša najveća energetska kompanija. Vama je sada zasigurno poznato da je odabir Frane Barbarića bila velika greška a prema svemu sudeći i uradak određene lobističke interesno povezane grupacije. Članak portala Indeks je samo odškrinuo vrata iza kojih se odvijaju zakulisne igre kojima se bavi Uprava HEP-a , naravno pod rekao bih prije svega spretnom/sretnom zvijezdom predsjednika Uprave, specijaliste za nekretinsko poslovanje. Moram ovom prilikom naglasiti da zbog internih akata Hrvatske elektroprivrede, svaka i najmanja odluka podliježe odluci i potpisu Frane Barbarića, jedinog ovlaštenog lica koje na ovakav način odlučuje o sudbini hrvatske energetike. Ostali su članovi marionete u cijelom možemo ga nazvati igrokazu, koji vodi jedan čovjek.
HEP se poslije više od deset godina promocije i gradnje obnovljivih izvora sjetio da se upusti u tu europski veoma dobro poznatu strategiju, na kojoj su pojedinci i tvrtke stekle ogromne novce. Međutim, nakon što je nerazumnom odlukom bivše Uprave ukinuta tvrtka Obnovljivi izvori energije d.o.o. , sektor razvoja današnjeg HEP-a se poglavito bavi kupovinom tuđih projekata , dok ne razvija svoje vlastite projekte. Naime, radi se o Hrvatskoj elektroprivredi koja upošljava 12.000 radnika.
Procjene vrijednosti sunčanih i vjetroelektrana rade vanjski suradnici koji su upleteni u interesne prikrivene kombinacije a sve nauštrb građana ove zemlje. U isto vrijeme je HEP-u trebalo godinu i tri mjeseca da pusti hidroelektranu Dubrovnik u pogon, poslije požara i stradavanja tri radnika. U svakoj bi se civiliziranoj zemlji to obavilo za 3-4 mjeseca, ovako je gubitak preko 100 milijuna eura.
HEP-ov Sektor za korporativne komunikacije je druga strana medalje jer troši na desetine milijuna kuna za promidžbu rada Uprave, putem oglašavanja u gotovo svim važnijim medijima. Hrvatski tiskani mediji nikada nisu uputili iole kritičan članak o radu elektroprivrede, sami hvalospjevi i pohvale. Nije li to da se izrazim otvoreno-nakaradno?
Vama kao i meni je više nego jasno da je ostanak Frane Barbarića na funkciji predsjednika Uprave HEP-a nastavak kalvarije nacionalne elektroprivrede, pa vas molim da putem nadležnih tijela pokrenete postupak za njegovo razrješenje.
S poštovanjem,
Anđelko Jeličić