By Broj: 01-11-76/2020.
Poreč, 13. prosinca 2020. Godine
OTVORENO PISMO
SABORU REPUBLIKE HRVATSKE
PREDSJEDNIKU REPUBLIKE HRVATSKE
VLADI REPUBLIKE HRVATSKE
Poštovani !
- Molimo Vas da proglasite isključivi gospodarski pojas na Jadranu u skladu sa međunarodnim pravom, posebno sa Konvencijom o pravu mora iz 1982.g, koja je more proglasila baštinom čovječanstva.
- Ukoliko proglasite gospodarski pojas koji neće biti u skladu sa međunarodnim pravom Konvenciji o pravu mora, kojega se mora štiti kao baštinu čovječanstva, tužit ćemo Državu Hrvatsku Međunarodnom sudu za pravo mora u Hamburgu i Vijeću sigurnosti UN zbog nepoštovanja međunarodnog prava. Protiv predlagatelja takve Odluke pokrenuti ćemo moralnu i političku odgovornost.
Molimo Vas da udovoljite našem zahtjevu koji je u interesu Hrvatskog naroda i Države Hrvatske.
S Poštovanjem !
Predsjednik:
Mr. sc. Niko Šoljak
U privitku Otvoreni zahtjev upućen državnim institucijama 22. rujna 2010. godine za proglašenje Isključivog gospodarskog pojasa na Jadranu.
HRVATSKI SVJETSKI SABOR
Broj: 01-11-83/2010.
Poreč, 22.rujna 2010.godine
OTVORENI ZAHTJEV
SABORU REPUBLIKE HRVATSKE
PREDSJEDNIKU REPUBLIKE HRVATSKE
VLADI REPUBLIKE HRVATSKE
Molimo Vas da u hitnom postupku proglasite isključivi gospodarski pojas na Jadranu i na taj način zaštitite baštinu čovječanstva i nacionalne interese Hrvatskog Naroda, te da osigurate konzumiranje pravo Hrvata na upravljanje svojim morem, koje ima pripada po Međunarodnim konvencijama i domaćim pozitivnim propisima.
O b r a z l o ž e nj e
Dana 18. prosinca 2008. godine, pod brojem 01-1/152/08 tražili smo od Sabora i Vlade RH da se proglasi Gospodarski pojas i time osiguraju prava Hrvatskom Narodu, koja konzumiraju brojne obalne države diljem svijeta i Europe, uključujući i susjednu Italiju. Vlada ni Sabor RH nikad nisu ni odgovorili na naš službeni zahtjev.
Prema procjeni nezavisnih stručnjak Hrvatska godišnje gubi cca. 850 milijuna EUR-a bez da se računa osiromašenje ribljeg fonda i drugih šteta, koje Hrvatska trpi zbog toga što nije proglasila gospodarski pojas i time zaštitila svoje more i nacionalne interese.
Dana 9. rujna 2010. godine na znanstvenom skupu na kojem je, unutar programa gospodarske obnove RH, te mora kao strateškog resursa Hrvatskog Naroda, nakon rasprave predloženo da nezavisni stručnjaci prof. dr. Hrvoje Kačić i prof. dr. sc. Ivan Miloš zajednički izrade detaljno stručno obrazloženje kako bi se pomoglo Vladi i Saboru RH da shvate i prihvate ovaj zahtjev te po hitnom postupku proglase gospodarski pojas i time zaštite baštinu čovječanstva i hrvatskog naroda te RH. Nakon njihove stručne obrade takav kompletirani zahtjev „Hrvatski Svjetski Sabor“ upućuje Hrvatskom Saboru i Vladi RH, kako slijedi u nastavku.
DUŽNOST I NUŽNOST PROGLAŠENJA
ISKLJUČIVOG GOSPODARSKOG POJASA
Pojam “ZERP-a” već dugo vremena opterećuje hrvatsku javnost i pri tome, koautori takvog rješenja i njihovi sljedbenici, a nažalost i saborski zastupnici, učestalo zastupaju stajališta da se normiranjem i primjenom ZERP-a ostvaruju svi važniji interesi na hrvatskom dijelu Jadrana, izvan hrvatskog teritorijalnog mora. Takvi su stavovi utjecali i na javne medije, što je produciralo stavove da je ZERP (Zona Ekološko-Ribolovnog Pojasa), po svom sadržaju identičan sa institutom Isključivog Gospodarskog Pojasa, te da imaju jednak učinak. Također, veći broj političara ta dva pojma, u svojim javnim nastupima, upotrebljavaju kao sinonime (istoznačnice). Zbog toga se u hrvatskoj javnosti iznose i ponavljaju zahtjevi zastupanje na snagu ZERP-a, a to nije u skladu sa Međunarodnom konvencijom o pravu mora i važećim zakonima Republike Hrvatske.
Nažalost, prevladava ignorancija da je u mjerodavnim normativnim aktima, kao što je Konvencija UN-a o pravu mora iz 1982.g., ali i u odredbama hrvatskih Pomorskih zakona iz 1994. i 2004. godine, pravni institut Isključivog Gospodarskog Pojasa, na vrlo precizan način, pravno normiran i definiran, dok se pojam ZERP-a isključivo javlja kao hrvatska domaća tvorevina. Takovo rješenje je i na saborskoj raspravi bilo ocjenjeno kao „Čudnovati kljunaš“, a dužnosnici Suda za pravo mora u Hamburgu „Metalno drvo“, odnosno nepostojeća stvar (besmislica). Zbog toga, prigovaranje hrvatskih susjeda, tj. predstavnika Italije i Slovenije, u ovoj sferi da je Hrvatska pristupila, pri proglašenju ZERP-a, jednostrano (unilateralno), bilo je prihvaćeno i od strane predstavnika EU, što je onemogućilo učinkovito pariranje od strane hrvatske diplomacije i državnog vrhovništva. Danas se može pouzdano utvrditi da je Hrvatski Sabor proglasio Isključivi Gospodarski Pojas, uz inauguriranje svih rješenja na način kako su normirana Konvencijom UN o pravu mora, kojom se regulira institut prava mora, prigovor unilateralnog postupanja ne bi mogao proći, jer bi multilateralno ponašanje bilo apsolvirano za primjenu određenih suverenih prava na prostore mora u površini od oko 21.000. kvadratnih kilometara, izvan hrvatskog teritorijalnog mora.
Konvenciju UN o pravu mora iz 1982.g.do sada je ratificiralo preko 150 država i među njima su i Italija i Slovenija, tako da bi inauguracijom instituta Isključivog Gospodarskog Pojasa (IGP), kako je definiran odredbama Konvencije UN o pravu mora 1982. god., uspjeli manifestirati da Hrvatska poštuje multilateralno postupanje, tako da Hrvatskoj nitko ne bi mogao pripisivati jednostranost u postupanju.
Potrebno je istaknuti da bi proglašenje IGP, u određenim segmentima, obalna država stječe, u određenim pitanjima i svoju jurisdikciju. S obzirom da se, prilikom rasprava i javnog istupanja većeg broja hrvatskih političara, isticalo da su se ZERP-om stekla i određena suverena prava, potrebno je pozvati se, i ovom prilikom, na određene odredbe Konvencije, prvenstveno na članak 56. koji, u podnaslovu “Prava, jurisdikcija i dužnosti obalne države u IGS“, sadrži slijedeće:
Navod:
„1. U isključivom gospodarskom pojasu obalna država ima:
- a) suverena prava radi istraživanja i iskorištavanja, očuvanja i gospodarenja živim i neživim prirodnim bogatstvima voda nad morskim dnom i onih morskog dna i njegova podzemlja, te glede drugih djelatnosti radi gospodarskog istraživanja i iskorištavanju pojasa, kao što je proizvodnja energije korištenjem vode, struja i vjetrova;
- b) jurisdikciju u skladu s relevantnim odredbama Konvencije, glede:
- i) podizanja i upotrebe umjetnih otoka, uređaja i naprava;
ii)znanstvenog istraživanja mora;
iii) zaštite i očuvanja morskog okoliša.
- c) druga prava i dužnosti predviđene u ovoj Konvenciji
Završetak navoda.
Dakle, ovom konvencijom se utvrđuje da obalna država proglašenjem IGS stječe suverena prava radi istraživanja i iskorištavanja, očuvanja i gospodarenja prirodnim bogatstvima.
Naprotiv, odredbama čl. 136. i 137. st.1. izričito se utvrđuje:
Navod čl. 136.
„Zajednička baština čovječanstva
Zona i njezina bogatstva su zajednička baština čovječanstva“
Završetak navoda
Odredbom čl. 137. sa podnaslovom “Pravni položaj Zone i njenih bogatstava” u st.1. izričito utvrđuje:
Navod
“Nijedna država ne može zahtijevati ni ostvarivati suverenost ili suverena prava nad bilo kojim dijelom zone ili njezinim bogatstvima; nijedna država, ni fizička ili pravna osoba ne može prisvojiti bilo koji dio Zone ili njezinih bogatstava. Nijedan takav zahtjev ili ostvarivanje suverenosti ili suverenih prava ili takvo prisvajanje neće se priznati”
Završetak navoda
Više nema svrhe tražiti suvisli odgovor na pitanje: zašto Hrvatski Sabor nije proglasio IGP, kada je već mnogo ranije (radna grupa stručnjaka na temu IGP bila je formirana odmah nakon stupanja Konvencije UN o pravu mora 1982.g. na snagu u prosincu 1994. g., nakon što se realizirala ratifikacija šezdeset država), takovo rješenje već bilo predano Saboru ? Priznati stručnjaci Međunarodnog javnog prava opetovano su branili i podupirali proglašavanje IGP.
Konačno Odluka o “proširenju jurisdikcije” R.H. na Jadranskom moru, usvojenoj 3. listopada 2003.g. Hrvatskog Sabora, treba biti ukinuta, a ne više odgađati njenu primjenu. Multilateralnost se može realizirati i prema EU i prema hrvatskim susjedima samo proglašenjem IGS, a u tom položaju Hrvatska može steći povoljnu poziciju i za pregovore sa svojim susjedima, pa i u pitanjima za koje se ocjeni da se mogu dati i stanoviti ustupci. Najnoviji razvoj međususjedskih odnosa samo potvrđuje opravdanost ovoga stava i prijedloga. Istodobno postoji rizik da „arbitri“, koji će nastupati u rješavanju „sporova“ o granicama mora između Hrvatske i Slovenije na sjeveru, te Hrvatske i Crne Gore na jugu, zauzmu stav da već sama činjenica da Hrvatska nije proglasila IGS predstavlja valjani argument, da je od naših vrhovnih tijela uzeto u obzir da Hrvatskoj, u odnosu na priobalje, ne pripadaju sva prava kako su utvrđena KONVENCIJOM UJEDINJENIH NARODA O PRAVU MORA 1982.g.
Tako npr. Odluka o proširenju jurisdikcije R.H. na Jadranskom moru Sabora o t.zv. ZERP-‘u sadržava (u toč. 6. odredbu), da će se kod bočnog razgraničenja slijediti smjer crte razgraničenja, koja slijedi pravac i nastavlja crtu razgraničenja i pojasa mora do crte epikontinentalnog pojasa. Time se potvrđuje prepuštanje nekoliko stotina kvadratnih kilometara hrvatskog mora i pripadajućeg pojasa hrvatskom istočnom susjedu i zanemaruje se da se takovo rješenje ne smije tolerirati, jer bi to bila predaja hrvatskog teritorija slijednicima onih koji su na Hrvatsku izvršili agresiju. Jasno ovom Odlukom Sabor se poziva na Protokol o privremenom režimu, ali to znači i suglasnost za neprihvatljivo stanje pa i kada se navodi da je privremeno. Ovaj pojam privremenosti juristički je vrlo sofisticiran, osobito kada se privremenošću ne postupa sa shvaćanjem da se pod tim pojmom smatra vremensko razdoblje koji traje mjesecima ili tjednima, nego godinama.
Proglašenjem IGS-a omogućilo bi se i u kraćem roku revidiralo uvođenje sustava odvojene plovidbe na hrvatskom djelu Jadrana, a to znači i na cijelom području izvan hrvatskog teritorijalnog mora i linije kojom je razgraničen epikontinentalni pojas između Italije i Hrvatske.
Konačno, Konvencijom o pravu mora iz 1982.g. svjetska zajednica (UN) proglasila je more baštinom čovječanstva, a što znači dobrom u općoj upotrebi, koje mora služiti čovječanstvu, a ne prvenstveno interesima pojedinih zemalja ili užih građanskih skupina. Da bi se čuvala i sačuvala ova baština čovječanstva sa njome moraju, ex-lege, upravljati obalne države i to ne radi zadovoljavanja svojih interesa, nego prvenstveno radi općih interesa čovječanstva, što je bilo razlogom propisivanja da obalna država ne treba tražiti ničiju suglasnost za proglašavanje Isključivog gospodarskog pojasa na moru, jer je to proglašenje u funkciji zaštite interesa čovječanstva. Poznato je da je za proglašavanje Epikontinentalnog pojasa na moru trebalo postići suglasje između obalnih država, što je tadašnja FNRJ postigla 1968.g. Rimskim sporazumom, ali u to vrijeme Konvencija UN 1982 nije postojala.
Također, je važno istaknuti da se upravljanje Isključivim gospodarskim pojasom može i treba provoditi posredstvom brojnih pravnih, tehničkih, tehnoloških, organizacijskih,…, instrumenta kao što su koncesije za iskorištavanje morske flore i faune, morskih struja i rudnih bogatstava, ribljeg fonda itd., što znači da sustav upravljanja implicira i određene troškove koje ne snosi svjetska zajednica (UN) nego ih obalna država pokriva iz koncesijskih i drugih naknada iz područja gospodarskog pojasa – namjenski. Naravno, UN neće prigovoriti Republici Hrvatskoj ako ona dopušta besplatno – ekološki, biološki, … održivo korištenje Gospodarskog pojasa, ali isto tako će podržavati RH u namirenju svojih troškova od strane korisnika hrvatskog isključivog gospodarskog pojasa. To, praktično, znači da Hrvatska mora odmah ukinuti besmislenu odluku o proglašavanju ZERP-a i donijeti odluku o proglašavanju Isključivog gospodarskog pojasa, a onda sa svakim korisnikom uređivati poslovne odnose sukladno međunarodnim pravnim normama i ekološki-održivim standardima. Sveukupna dokumentacija i elaboracija, za proglašavanje Isključivog gospodarskog pojasa, nalazi se u Saboru, a ako treba mi ćemo je ponovo dostaviti.
Radi zaštite hrvatskog priobalja i mora konačno trebamo ostvariti stupanje na snagu zona odvojene plovidbe. Stručnjaci su već davno proučili ovu vrlo složenu materiju. Jasno za longitudinalno usmjeravanje plovidbe od Otranta do sjevernog Jadrana tj. do područja gdje je to već uspješno realiziranog (zapadno od Istre) potrebna je suradnja i svih jadranskih država i suglasnost IMO-a. Iskustvo stečeno u okviru IMO-a sigurno će konstruktivno postupiti, jer njima je dobro poznato koje se koristi ostvaruju i povećanju sigurnosti plovidbe na moru uvođenjem ovih sustava. Ali osim longitudalnih zona odvojene plovidbe (jedne ili dvije), potrebno je pristupiti uvođenju zona odvojene plovidbe u prilazima nekima od naših luka.
Potrebno je imati u vidu da se već pred više od pedeset godina uvela prva zona odvojene plovidbe u pristupu luci New Yorka, i to nakon što je došlo do sudara dvaju putničkih brodova i to m/b “Andrea Doria” i m/b “Stockholm” 1956. godine. Ali i na Jadranu postoje kod naših susjeda na zapadu zone odvojene plovidbe u prilazima lukama Chiogia, Venecija, Trst, Ancona, te Bari i Brindisi. Hrvatska prilično kasni u uvođenju ovog sustava unatoč toga što je uslijedio veliki porast u broju putničkih brodova Cruisera, koji plove velikim brzinama, a koji imaju i velike količine goriva u svojim tankovima.
Za prilaze pojedinim hrvatskim lukama sa većim prometom prostranstvima hrvatskih unutrašnjih voda i teritorijalnog mora Hrvatska može realizirati svojim vlastitim snagama, a to je Hrvatska dužna samo registrirati kod IMO-a, što omogućuje i proglašenje IGP-a za to područje našeg priobalja.
– 5 –
Uvođenjem obvezne plovidbe zonama odvojene plovidbe postiže se efikasniji nadzor plovidbe, a osobito je značajno, jer se ostvaruje smanjivanje rizika od nastupanja štetnih posljedica od plovidbe brodova sa otrovnim teretom, a također za izbacivanje balastnih voda, fekalnih sastojaka i svih drugih otpadnih predmeta i sastojaka. Ove preventivne mjere treba uvesti i dosljedno primjenjivati osobito zbog toga što je cijeli Jadran zatvoreno more i zaista naše blago.
Prema tome ono što je već uvedeno na našem dijelu Jadranskog mora uz zapadnu obalu Istre treba biti na adekvatan način normirano i provedeno na cijelom našem priobalnom području Jadrana.
Molimo Hrvatski Sabor, Predsjednika Republike i Vladu Republike Hrvatske da, po hitnom postupku, proglase Isključivi gospodarski pojas na moru i time udovolje našem zahtjevu. Nije suvišno napomenuti da se do sada, na svim skupovima HSSD, stalno postavljalo pitanje: zašto Hrvatska ne proglasi gospodarski pojas ?
Nijednom poštenom pripadniku Hrvatskog Naroda nije jasno zašto Hrvatski Sabor, do danas, nije ispunio svoju Ustavnu obavezu da štiti i zaštiti nacionalne interese Hrvatskog Naroda.
Vjerujmo da će te udovoljiti našem zahtjevu.
Sa osobitim Štovanjem !
Predsjednik:
Prof. Niko Šoljak ing..
