Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Pred nekih 15tak dana mogli ste čitati tekst pod gotovo istim naslovom, u kojemu je obrazložena državna bahatost i bezakonje, odnosno, primjeri državnih poduzeća, kao predstavnika hrvatske vlasti, kako krše hrvatske zakone, a pritom su zaštićeni. Svakako, sve nepodopštine koje nas svakodnevno pogađaju, dolaze uglavnom od državnih poduzeća koja su, u biti, predstavnici hrvatske vlasti i sustava. Pitam se, vidi li to naša hrvatska Vlada? Vidi li to Hrvatski Sabor?

Ali sada samo kratko.

U prošlom ste tekstu mogli čitati kako državna poduzeća, primjerice, bivši „Vodovod“ Zagreb, prelazeći u sustav „Holdinga“ Zagreb, svoj nered prebacuje na potrošače te aktivira ovrhe kažnjavajući potrošače Zagreba za svoj nered. U drugom primjeru čitali ste kako HEP ne prihvaća zahtjev vlasnika stana za iskapčanje struje, iako je dug poprilično narastao i neće biti plaćen, ali HEP, kao i sva državna poduzeća, vrlo lako će aktivirati ovrhu i naplatiti se. Pritom, da sve skupa bude smiješno, ali i tragično, HEP svoj postupak obrazlaže i poziva se na članak 103. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 104/2020), a u kojem piše baš suprotno. U tom se članku potpuno jasno ističe obaveza HEPa da u tom slučaju, kakav se navodi, provede iskopčanje struje neplatiši, a posebno jer ovaj to traži.

Nakon ova dva primjera iz naše svakodnevnice, slijedila su dva primjera iz viših političkih sfera. Prvi primjer navodi zlouporabu položaja i nezakonito postupanje Nacionalnog vijeća za znanost i visoko obrazovanje RH. U tom primjeru obrazlaže se, u najkraćim crtama, primjer organiziranog nezakonitog postupanja uz svekoliku zaštitu, ili pak nemoć, Sabora kao nadležnog tijela. U narednom primjeru obrazlaže se primjer bahatog postupanja dubrovačke lokalne vlasti, uz pasivno sudjelovanje nadležnog ministarstva, a sve opet na grbaču privatnog investitora, vlasnika marine Frapa, Dubrovnik. Vlasnik marine gosp. Franjo Pašalić, kao, trebao bi pristati na oduzimanje posjeda, a još k tome sve to i nadalje podmirivati i financirati.

Eto, živimo u svakodnevnici u kojoj se susrećemo sa bahatom prezentacijom moći delegirane od sustava vlasti. Grubi su to primjeri otklona od građanskog društva, grubi su to primjeri bezakonja onih koji donose zakone, grubi su to primjeri kvazi-sustava koji zaštićuje kriminal i potkradanje građana.

Ali, kao što sam kazao, to je naša svakodnevnica pa evo još jednog primjera.

Negdje oko broja 9. u Međimurskoj ulici u Zagrebu nalazi se automat za naplatu parkinga. Automat je isključen, i to ne slučajno niti kvarom, nego se odvijaju neki radovi pa je isključen i biti će isključen najmanje mjesec i po dana (informacija od djelatnika „Zagreb parkinga“). E sad, što to znači za građane koji bi htjeli tu parkirati? Svakako, možete parkirati, ali kako sa naplatom parkinga? Automat ne radi, a „Zagreb parking“ se nije potrudio organizirati fizičku naplatu, što bi bio red, nego su dali naputak svojim nadzornicima da bez obzira na nemogućnost plaćanja parkinga svakom autu naplate kaznu za neplaćanje parkinga. Obrazloženje je sljedeće, sad pazite koje je obrazloženje: „SVATKO IMA PAMETAN MOBITEL PA NEKA PLATE MOBITELOM“. Sramotno i bahato prezentiranje moći i potkradanje naroda. Nema svatko „pametan mobitel“, netko ga nema jer nema novca za njega, a netko zato jer naprosto ne želi to moderno čudo od tehnike. Osim toga, ja primjerice, u pravilu, ne želim platiti parking mobitelom, jer je skuplje i ne želim dodatno plaćati tu uslugu. Na to me nitko nema pravo prisiliti a još manje kazniti, ali evo ima pravo kazniti i nametnuti svoju bahatu odluku. Razmislimo, zar nije logično da se u tom slučaju ne plaća parking, a što misle i neki od nadzornika pa vam jedni neće zakačiti kaznu na auto, jer shvaćaju da to nije u redu, a drugi hoće, jer se pridržavaju naloga Uprave „Zagreb parkinga“. E sad, da sve ovo skupa bude još nerazumnije i jadnije, dogovoreno je da visina kazne bude 60 kuna, pa taj iznos nije veliki, i kao ono, „vuk sit, a ovca cijela“, kako bi narod komentirao ovakvo postupanja. Dobro je rekao jedan od nadzornika, oni ljudi koji u žutoj kabanici sa naplatnim aparatom šeću od auta do auta. Čovjek je razuman pa kaže: „ja ne naplaćujem kazna, ali moj kolega naplaćuje, a bilo bi zanimljivo vidjeti odluku Suda kad bi netko radi toga tužio „Zagreb parking“. Ali nažalost, teško će tko pokrenuti tužbu, jer 60 kuna je nevelika kazna, a samo pisanje tužbe iziskuje 2.500 kuna plaćanja odvjetniku. I zato, zanimljivo je vidjeti kako u smjeni tog nadzornika koji naplaćuje kazne, sva auta u Međimurskoj ulici u Zagrebu dobiju „60kunske zastavice“ onako redom, jedan po jedan. E da, ali ni tu nije kraj, jer imate mogućnost telefonske reklamacije pa zovete broj 072 500 400 na koji će vam se nakon ugodne muzike javiti elektro-sekretarica koja će vas svojim umilnim glasom informirati da su svi telefoni za reklamacije prezauzeti i da će te vjerojatno jako dugo čekati, a pritom naplata impulsa ide na vaš račun. I onda, što mislite što će svi učiniti? Ljutito slegnuti ramenima, prekinuti zvanje reklamacija „Zagreb parkinga“, platiti tih 60 kuna i prihvatiti potkradanje. A sada izračunajte, broj kazni pa puta najmanje 45 dana,,, hm,,, nije baš beznačajno.

Eh moja pravna državo,,,i vladavino prava i potkradanja naroda. Hoće li i kada tome doći kraj? Kada će se shvatiti da ako državna poduzeća potkradaju građane, a država ih štiti, tada nije moguće od naroda tražiti poštenje, pa se otvara pitanje morala u državi u kojoj državna poduzeća potkradaju narod bez sankcija. Po kojem moralu takva država može kažnjavati lopove u ovom okruženju, jer kažnjavanje tada postaje moralno upitno kada se potkradanje podržava na najvišem nivou.

Zaboga gdje živimo,,, sačuvaj nas Bože pravne države ovakvog profila…

Sve ovo je tužno i bolno…

Vaš

Prof. dr. sc. Tihomir Luković

 


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Top tema