By Evo dragi čitatelji ovog portala, i šire, potaknut aktualnim zbivanjima želim vam se obratiti sa par riječi TE kao i uvijek potaknuti vas na razmišljanje. Samo zdrava i snažna misao svakog pojedinca jača narod, a nas kao ljude i našu Domovinu usmjerava na bolje.
Kao prvo, malo ću komentirati stradanja naše lijepe Banovine. Unatoč zdravstvenim problemima posjetio sam Banovinu, kao i moje prijatelje iz Zagreba koji samoinicijativno volontiraju na terenu. Nesebično se pomaže stanovništvu, i odmah želim reći da ovdje postoji samo jedan pojam STRADALNIK, odnosno, nema tu na terenu mjesta Srbin – Hrvat! Svi oni koji pokušavaju napraviti razliku među stradalnicima po tom glupom kriteriju, u ovim humanim akcijama, samo su vinovnici huškačke prljave namjere, i neka se srame!
Ovdje se pokazuju dvije osnovne stvari.
Prvo, u zlu i muci Hrvat pokazuje svoje pravo lice, lice izuzetno dobrog čovjeka punog humanizma i empatije, spremnog pomoći na sve načine. Sa svih strana u potresom pogođenu Banovinu došli su volonteri, poduzetnici, ugostitelji, branitelji pa čak i zajedno Torcida i Bad blue boysi, kao i mnogi drugi, sa ciljem pomoći stanovnicima ovog potresom pogođenog kraja. Veliko, dobro hrvatsko srce stopilo se u jednu veliku snagu koja se brižno natkrilila nad ove jadne ljude i njihove domove. Ono što posebno veseli je akcija,,, ona prava ljudska i prijeko potrebna akcija, akcija bez suludog zasjedanja vlasti od koje se čeka nekakav Zakon o obnovi, kao što se to radi u jadnom, ali divnom našem Zagrebu. Ovdje niču nove kuče, rekli bi montažne i privremene, ali i kuće koje se grade, a hrvatski poduzetnici svaki dan iznenade nekom novom kućom i lijepom gestom koja nadilazi svaku materijalnu vrijednost i promovira ljepotu hrvatskog duha. Evo, koristio sam sliku i informaciju kolege K.V. na društvenim mrežama koji je istaknuo jedan takav divan primjer, a takvih primjera svaki dan ima na pregršt. To je ona divna snaga dobra, ljudske dobrote koja podržava nadu i potvrdu da Hrvatska živi na temeljima dobra, ovako mala, a jaka u svemu što kao pojedinac radi hrvatski čovjek, od sportaša koji nas uzdižu pa do volontera i mnogih neznanih vitezova dobra. Stoga, kada sve ovo gledamo možemo reći LIJEPO JE BITI HRVAT. Svakako, tu trebamo zahvaliti i našim prijateljima iz svih država EUa, pa i onih izvan EUa, od Njemačke pa do one najmanje države, ali države koja pokazuje empatiju prema Banovini i njenom stanovništvu.
A sad ono drugo.
Nažalost, nikad ništa nije idealno, pa ni ovo sve što sam naveo, kao i ono što nisam, a pokazuje snagu i ljepotu hrvatskog naroda. O čemu se radi? Primjerice, moja je grupa krenula prema Kninu po crjepove za krov, koje je dao netko dobar i koje je namijenio potrebitima na Banovini, ali crjepovi nisu stigli u Banovinu. Po nečijem nalogu iskrcani su u privatnom dvorištu. Nemam komentara! I tu se pitamo, kako je moguće da u ovom trenutku postoje i takovi ljudi, ali postoje. Pojavili su se i strvinari koji pretražuju i pljačkaju. To je ona loša strana ovog zla koje je zadesilo našu Banovinu.
A zašto? Ma ništa novo. Potres, požar, poplava i slično, ugroze su koje potaknu pojavu dobra, ali i zla. Nažalost, zlo u tom trenutku neizbježno je. Dobru se veselimo i hrani nam dušu, ali zlo je ona druga, tužna strana ugroze, obaveza koja traži odgovor države. U svakom od tih ugroza, na teren najprije izlazu vojska i policija, a državna administracija u akciju stavlja sustav kojim kreće u pomoć i zaštitu ugroženih. Da, ne može se reći, Vlada je izašla na teren, prošetali su i razgledali, uskoro je postavljen i stožer, ali bez učinkovitog sustava koji u ugrozi mora na sebe preuzeti sve, baš sve, dok policija i vojska sprječavaju pljačkaše, one prljave ljude-hijene. Sustav koji se u ugrozi postavlja mora imati pod nadzorom svaku, i onu najmanju donaciju, poklon, pomoć, naprosto sve. U slučaju Banovine to je izostalo. Stožer postoji i radi, ali adekvatnog sustava koji bi pod nadzorom imao sve, nema. Opet, i ponovno, pokazuje se nesposobnost, ne samo hrvatske Vlade, nego svih političara i državne administracije koji se smatraju nadnaravno sposobni, a istina je upravo suprotna. Za sve, baš sve, potrebna je struka i znanje pa tako i za ugroze. Umjesto sustava, ljudi su sami napravili mnogo toga. Struka je skinula toranj i zvona sa crkve. Struka je otklonila najopasnije ruševine. Struka je preuzela kuhinje. Volonteri, kao sub-struka odrađuju veliki posao, a ljudi samoinicijativno pomažu ne pitajući nikoga, nego se ide od kuće do kuće. Ljudi, Hrvati, ona dobrota na dvije noge, dobrota u srcu, dobrota na djelu napravila je sve. Sjetim se tu i Domovinskog rata, kao i jednog dana kada sam se našao u zgradi Sabora, dana kada je predsjednik Tudžman pregovarao sa Miloševićem, sav u strahu, jer smo bili goloruki. Bio je to težak dan, muk u Saboru, i čekalo se što će se desiti. Ali, dogodilo se ono što možda sociološka znanost treba tek istražiti,,, snaga naroda,,, snaga dobra,,, snaga koju nitko ne može pobijediti, Domovinski rat, rat naroda za slobodom. Potvrdila je to i Oluja za koju su strani promatrači i stručnjaci predviđali ne baš dobar ishod, a desilo se suprotno. Kako na kopnu, tako i na moru,,, gumenjacima, bez oružja, tjerali smo ratne brodove neprijatelja koji su bježali i sklanjali se pred nama, jer našem domoljubnom ludilu nitko nije dorastao. Evo gledam, nabavljamo avione i najsuvremenije oružje, neka, tako treba, jer smo u NATOu, ali hrvatsko domoljublje najjače je oružje koje imamo i treba ga čuvati! Samo snaga domoljublja garancija je opstojnosti Hrvatske!
I na kraju, pitam se, ako smo tako dobar narod, radišan kada smo u pečalbi, poštivani znanstvenici izvan Hrvatske, i slično, zašto smo na dnu ljestvice ekonomija Europske unije? Zašto smo sa Bugarskom „fenjer“ u pokazateljima ekonomske uspješnosti od svih tranzicijskih ekonomija EUa? Što i tko nas to koči da nismo tamo gdje nam je po svemu mjesto, u vrhu EUa? Eh, da je više znanja i pameti, a manje samoljublja, gluposti i pohlepe….
Ovdje bi nadodao i COVID19 koji u Hrvatskoj polako opada, a koji je sada u medijima na drugom mjestu, iza potresa u Banovini. Pazite, nisu važne brojke koja kažu koliko je zaraženih, nego onaj relativan broj, postotak (%), jer on kaže svako koji stanovnik je zaražen od COVID19. Primjerice, jučer je to bilo 9%, a to znači da je tek svaki 11ti stanovnik zaražen. Tome se veselimo, ali nije trenutak za veselje. Odnosno, dok je i samo 0,1% zaraženo, opasnost je tu, jer se bolest razvija geometrijskom progresijom pa od tih 0,1% ubrzo možemo opet doći na 30-40%. To govorim sa nacionalnog aspekta, ali to nije dovoljnom, jer kretanje ljudi je prekogranično i ne može se spriječiti, a time ni unos zaraze. Dakle, dok i zadnja država Europe ne svede COVID19 na 0% nismo riješili problem. A onda, sve to na globalnom svjetskom nivou, sve države svijeta trebaju u svojim državama i na kontinentima svesti COVID19 na 0%, a to je veliko pitanje. Zato tu uskače cijepljenje. E sad, cijepiti se ili ne? Nemojte mene pitati, jer i ja sam neodlučan, ali čini mi se da imamo opcije: (1) zaključati se u kući i ne izlaziti ili (2) cijepiti se i nadati se da će sve biti ok. I Kad se tako postave stvari, mislim da prevaga ipak ide na stranu „cijepiti se“. Da, problem je vremena, ali tu opet u fokus dolazi znanost, znanost u kemijskoj industriji i medicini, koje tek moraju ozbiljno analizirati pozitivne i negativne učinke cjepiva, a to traži vrijeme, kojeg ovaj put nije bilo. Dakle, više-manje, svi koji se cijepimo, na neki smo način smo pokusni kunići, ali to je naprosto tako. Zato potičem znanost, kao i ljudsko strpljenje i mudrost da se pokrenu na rješavanju tog problema. A odluke su na svima nama ponaosob,,, kao i inače…
Neka nas svih dragi Bog čuva….
Prof. dr. sc. Tihomir Luković
