Podjeli
  • 5
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
    5
    Shares

Iz dubokog sna probudio me plač bebe. Pomislila sam da su susjedi koji imaju sitno dijete navratili u stan do mog i odatle plač. Nema se smisla ljutiti: možda su mladi ljudi zaspali a bebica plače. Možda je gladna, možda su pelene mokre, možda je muče grčići u trbuščiću?
Netom sam prinijela ustima prvu čašu vode sa octom opet plač. Ali sada sasvim blizu, u mom stanu. Popijem vodu i krenem u potragu. Prekapam po kutiji s igračkama smijući se sama sebi. Naravno! Pčelica se igrala, nije isključila svoju lutku i ova plače ljudskim glasom. Pritisnem off i sredim stvar pa se vratim po drugu čašu.
Kako nisam od onih koji pomno prate ukazivanje stožera i donošenje novih mjera koje bi nas, kao morale efikasno zaštiti, tako sam jučer odmah ujutro obučena lagano, uvjerena kako ću sve obaviti za deset minuta izašla iz nebodera i pred samoposlugom naišla na red. Aha… opet su nešto novo izventali. Stanem posljednja, udaljena od čovjeka preda mnom više od dva metra, zabrađena maskom i s rukavicama, istegnem vrat i pročitam da se u prodavaonici mogu odjednom naći tri kupca. Dobro ako će to pomoći. Na nevolju pred zgradom se okuplja brojčano velika grupa obožavatelja koktela od “unučića” i piva i sada su i oni primorani stati u red. Naslagalo se njih dvoje, troje iza mene, hvale mjere stožera i spominju najbližu rodbinu Beroša i Capaka. Policije nema u blizini a i što bi im mogla? Odvesti ih na triježnjenje u bolnicu? Baš oni fale u svom ovom neredu…liječnici na rubu snaga i sestre koje padaju s nogu od posla i radnih dana koji se se nadovezuju jedan na drugi bez dana odmora jer situacija je takva. Izvanredna iako nitko ne spominje tu riječ. Uglavnom nekon dvadesetak minuta čekanja dobila sam priliku ući u zagrijani prostor, na brzinu pobacati u košaru ono što mi treba i čega sam se sjetila pa se vratila u stan drhtureći od zime. Sama sam kriva, stožer mi nije preporučio da samo nabacim laganu jaknicu preko majice kratkih rukava. Moj grijeh. Netom sam skuhala juhu a stigla je i mama raubojničke bande uvukla sam s u krevet, navukla jorgan do nosa i zaspala čim sam se ugrijala. Probudila se u šest, već se mračilo i uz veliku šalicu vruće, crne kave poslušala vijesti na N1. Bolje da nisam! Više od 4.000 zaraženih, 78 bolesnika je preminulo..uvode se nove i nove mjere a rezultati sve gori. Kaže naš zlatousti ministar da ćemo učinkovitost novih mjera vidjeti za dva, tri tjedna..kao da gata..broji zrna graha. Naglašava kako neslavno prvo mjesto na listi država EU zahvaljujemo tome što je kriza kompleksna. Dodala bih; i slojevita jer kad ogulimo sloj po sloj razvidna je nesposobnost i ministra i stožera i vlasti da bilo što efikasno učine kako bi ove jezive brojke smanjili, kako bi broj izliječenih bio veći od broja zaprimljenih na bolničko liječenje. Na Capaka koji nezustavljivo brblja skoro da ne treba trošiti riječi i vrijeme. Kako vjerovati čovjeku koji naruči određenu količInu cjepiva ali zaboravi zatražiti testni uzorak pa se natječaj za nabavu poništava? Kako vjerovati stožeru koji ima neku iščašenu računicu pa izbacuje neke smiješne postotke o broju zaraženih u odnosu na 100.000 građana? Kao da sam im baš ja računala ručno, iz glave. Kako vjerovati dr. Laucu koji se svađa sam sa sobom i kontradiktoran je u svojim izjavama? Sada je zaprijetio da će na sud svi oni koji su mu prijetili ili prijete a radi obrane svoje časti i ugleda da bi dokazao da on zarađuje na građanima ali zakonito i preko uredno registrirane, vlastite tvrtke? Zapravo kad se razmisli ni Lauc ni Primorac nisu u sukobu interesa, oni su u prvim redovima borbe za svoje interese. Samo fali Grba – Buljević da nam preporuči da cijelo lice osim otvora za oči zaštitimo maskom a ovog proljeća je javno tvrdila da maske nisu potrebne. Za nagradu je zasjela u Sabor i tamo može spavati do mile volje.
Očekivala sam da će se ukazati onaj nevoljnik s tavana koji tvrdi da boluje od anemije a njegova liječnica kaže da ima alergije. Kako pak vjerovati njemu koji sam ne zna od čega boluje? Nisam očekivala da će reći koju riječ o situaciji u kojoj smo se našli njegovom mudrom, hrabrom i razboritom poliikom ali da će propustiti priliku pohvaliti se kako su nam europske milijarde koje nam je priskrbio tu, na dohvat ruke nisam vjerovala. Eto, dogodilo se i nevjerovatno.No i te milijarde su nekako fluidne i nitko ne kaže što je iza njih, što treba odraditi kako bi počele pritjecati a što se do sada nije odradilo. Reklo bi se: sve je na čekanju i na dugom štapu. Nije se ukazao ni predsjednik države, izabran neposredno od građana što ukazuje da imamo povjerenja u njegove riječi. Nema više ni daška optimizma, ni riječi ohrabrenja ni stvaranja barem fiktivnog dojma da suosjećaju s nama, da rade za nas, da nam objasne kako to da su naši dohoci pali za cijelih 10%, najviše u EU a poznato je kako su bili bijedni i prije pandemije Kako oni planiraju da ćemo preživjeti ovaj pogrom? Ravnatelj KBC Dubrava besramno izjavljuje kako naš čovjek najbolje osjeti obvezu držanja mjera kad ga se kresne po džepu bez imalo svijesti da već sada ljudi biraju što će kupiti: kruh ili dezinficijens. Sada se maske prodaju u svim kioscima, mesnicama, dućanima ali je velik broj onih koji ih nemaju odakle kupiti. Odatle opravdano pitanje: što je to nama vlast dala da da bi je morali bespogovono slušati?
Sebe su zaštitili bilo blindiranim automobilima bilo represijom policije. Invalid iz Siska poslao je mail ministru zdravstva prosvjedujući što ne može dobiti prijevoz sanitetskim vozilom koje bi ga odvezlo na terapiju. Dopuštam, u ogorčenju se neprimjereno izrazio ali zar je to razlog da ga se uhiti, privede u policiju i ispita? Doduše Božinovićeva policija je pokazala izvjesnu dozu empatije: pušten je da se brani sa slobde ali uz mjeru javljanja policiji tri puta tjedno. Jer je ugrozio ministrovu sebeljubivost. Naravno, tužiteljstvo će se žaliti jer je taj okorjeli kriminalac trebao biti osuđen i spraćen na robiju. Uostalom nije prvi, pretpostavljam ni zadnji. Od početka pandemije nekoliko ljudi je privedeno jer se ministar osjetio ugroženim.
Nameće se gorak zaključak: prepušteni smo sami sebi i vlastitoj snalažljivosti. Država je bespomoćna i neće za nas učiniti ništa.
Loše je, Jako loše. I bit će i gore.
Anna Kowalska


Podjeli
  • 5
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
    5
    Shares
  •  
    5
    Shares
  • 5
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Top tema