By Na završnom skupu „Besmrtnog partizanskog odreda“ na Trgu Republike Hrvatske, ili bivšem Trgu Maršala Tita, okupilo se mnoštvo partizanskih sljedbenika. Bilo ih je sveukupno četrdeset troje, a u krupnom planu isticao se pas Boško Buha, kojega su neki zlonamjernici prozvali izaslanikom gradonačelnika Tomaševića koji je previše zauzet sječom glava u Zagrebu, pa nije stigao nazočiti velebnoj paradi partizanskog ponosa. U potrazi za poznatim javnim osobama koje znaju sve partizanske pjesme posvećene „ljubičici bijeloj“, isticala se svakako Katarina Peović, ili Dolores Ibaruri La Pasionaria, kako joj drugovi od milja tepaju. Osim Titovih slika, skupom je dominirala i slika Aleksandra Rankovića, Titine desne ruke u eliminaciji narodnih neprijatelja na križnim putevima od Bleiburga do Dunava, kao i od Vardara pa do Triglava.
„Svaki grad ima svoga leru“, pa je tako i grad Našice imao legendarnog lucidnog pijanca Belakova, koji je ovako pjevao o Titovim partizanima. „Ide, ide vojska divi joj se svijet, kad bi išao još jedan bilo bi ih pet“! Usudio se opjevati partizane i naravno slijedio je pendrek i kundak, a po tom 6 mjeseci Lepoglave. Tako je otprilike izgledao veličanstveni skup besmrtnog partizanskog odreda iz Belakove pjesme u šumi Brezovica 22. lipnja 1941.,i to je taj događaj koji se danas „masovno“ slavi kao državni blagdan. Pa, čestitamo! Grupica drumskih i šumskih čudaka, odlučila se dići ustanak protiv NDH, jer NDH više nije htjela imati nikakve sveze s Kraljevinom Jugoslavijom. Oni su bili za Tita, Tito je bio za Staljina, a Staljin je do tog dana bio za Hitlera.
Poznato je da je Kraljevina Jugoslavija propala, propala je i NDH, a rodila se nova veličanstvena Titova Jugoslavija! Izvješće CIA-e iz 1946 o Hrvatskoj govori kakva je to država bila stvorena. Pa kažu:„komunisti su brutalno pokrali izbore, lažirali rezultate, a podrška naroda im je nikakva“!E sad, kada bih to tvrdio ja, prozvali bi me ustašom, ali možda je i CIA za njih ustaška organizacija!? Za Srbe sigurno jest!
IZVJEŠĆE CIA-e 1946.O HRVATSKOJ:
KOMUNISTI SU BRUTALNO POKRALI IZBORE, LAŽIRALI REZULTATE, PODRŠKA NARODA IM JE NIKAKVA (famozna “Ćorava ili slijepa kutija”)
Coleman Armstrong Mehta u sjajnoj studiji „’A Rat Hole to beWatche?’ CIA Analysesof the Tito-Stalin Split, 1948-1950” objašnjava da su američki službenici Jugoslaviju do sukoba sa Staljinom opisivali „’najstrašnijim i najmilitantnijim od svih sovjetskih satelitskih država’, što je potvrdio i izbor Beograda 1947. za sjedište Informbiroa”.
Kakav je špijunskom optikom Centralne obavještajne grupe – CIG (Central Intelligence Group), preteče Centralne obavještajne agencije (CIA), „sažetak političkih i ekonomskih trendova” iz studenog 1946. u Titovoj državi? Dokument „InternalSituation in Yugoslavia” („Unutrašnja situacija u Jugoslaviji“) ima poseban odjeljak – „Hrvatska”.
U izvješću CIA-e o pod nazivom “Politički neredi u Hrvatskoj”, koje je izrađeno 01.11.1946., opisano je kako, suprotno režimskoj propagandi, postoji rašireno protivljenje komunističkoj vlasti, da režim s montiranim suđenjem nadbiskupu Alojziju Stepincu nije ništa postigao te da su izbori bili namješteni, uz raširenu represiju: — “Nezadovoljstvo trenutnim režimom raste svakim danom zbog siledžijskih metoda korištenih na prethodnim izborima i javne indignacije zbog izmišljenog slučaja protiv Stepinca. Iako se znakovi gađenja manifestiraju u pasivnom otporu seljaka koji se nastavlja i intenzivnijoj aktivnosti križara moral stanovnika, koji je do sada imao poticaj zbog želje za promjenom, čini se da ide prema izrazitom padu”, navodi se u izvješću.
Pokradeni izbori uz zastrašivanje
Na izborima 11. studenog 1945. postojala je samo jedna lista – Narodna fronta Jugoslavije (NFJ). Osim Komunističke partije Jugoslavije (KPJ), NFJ su činile razne organizacije pod kontrolom komunista, poput Hrvatske republikanske seljačke stranke (HRSS), organizacije pod potpunom komunističkom kontrolom, koju je KPJ predstavljao kao nasljednika Radićeve stranke. Time su komunisti fingirali višestranačje, u vrijeme neposrednog poraća kada još nisu otvoreno uveli jednostranačku diktaturu. Izbore je bojkotirala stvarna oporba komunistima, poput Hrvatske seljačke stranke (HSS) u Hrvatskoj i Demokratske stranke Milana Grola u Srbiji.. Također, glasačko je pravo znatno smanjeno, jer je tzv. “suradnicima” okupatora bilo zabranjeno glasanje, a tu su odredbu dakako komunisti vrlo fleksibilno tumačili.
Po službenim rezultatima izbora, uz represiju na biralištu i lažiranje rezultata, za Listu narodne fronte (u Hrvatskoj) glasalo je 91,52% glasova, dok je za “praznu” kutiju glasalo 8,48% birača. Apstiniralo je, prema službenim podacima samo 8,23% birača, pri čemu je najveća apstinencija bila u okrugu Varaždin (više od 20%).
CIA piše da su “izbori 11. studenog održani u najboljoj diktatorskoj maniri, a prethodili su im veliki propagandni napori. Tipičan primjer propagande bila je parodijski sprovod na ulicama Zagreba, organiziran oko lijesa na kojem je stajao natpis ‘Reakcija’. Ožalošćeni oko lijesa predstavljali su kralja Petra, dr. (Vladka) Mačeka, dr. (Antu) Pavelića, nadbiskupa Stepinca, generala Mihailovića, generala njemačkog SS-a, ustaškog generala te britanskog i američkog vojnika u uniformi”.
Na dan izbora, navodi se u izvješću, komunisti su prisiljavali ljude da glasaju, dok su apstinenti proglašavani “reakcionarima” i “neprijateljima naroda”.
Apstinente su pak kasnije istoga dana “izborni dužnosnici okupili” i prisilno “odveli na glasanje”.
Suđenje kardinalu Alojziju Stepincu je kontraproduktivno za komuniste – više je ljudi u crkvama nego ikada!
Beskompromisni antikomunist zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac uhićen je 18. rujna 1946., a montirani sudski proces zbog “suradnje s okupatorom” započeo je 30. rujna, a već 11. listopada Stepinac je osuđen na 16 godina zatvora. Prema izvješću CIA-e, građani su znali da je suđenje Stepincu montirano, a komunisti su suđenjem izazvali kontraproduktivni učinak.
“Suđenje Stepincu nije proizvelo učinak kojem su se nadali komunisti. Njegovi sljedbenici i dalje se jako nadaju njegovom puštanju, nakon djelovanja Vatikana. Detalji suđenja postali su dobro poznati hrvatskoj javnosti zbog ilegalnih letaka i usmenog informiranja od strane katoličkih svećenika. Posjećenost crkava, nakon suđenja, veća je nego ikada, osim u zagrebačkoj crkvi sv. Marka, gdje Rittig iz pro-partizanskog klera održava mise… (zamračen ostatak rečenice, op.a)”, navodi se u izvješću.
Seljaci pak, piše u izvješću CIA-e, odbijaju predati svoje proizvode predstavnicima vlasti. U području između Donjeg Miholjca i Našica, navodi se, vlasti su zaustavile u potpunosti otkup proizvoda od seljaka, nakon što su “neidentificirani seljaci nedavno objesili pet članova komisije za otkup”.
Seljaci također odbijaju plaćati poreze i surađivati s predstavnicima vlasti, navodi se u izvješću CIA-e .
Obzirom da je strana javnost zahtijevala od komunističke vlasti da organizira fer i demokratske izbore, u završnici i poslije Drugog svjetskog rata nije bilo opozicione liste, jer su komunisti likvidirali dotadašnju političku elitu. Uz listu Narodnog fronta iza kojeg se skrivala KPJ, postavljena je i tzv. “ćorava” ili prazna kutija za one koji nisu htjeli glasovati za listu NF. Obzirom da je većina naroda bila nepismena, glasovalo se pomoću gumene kuglice, a na nekim mjestima korišteni su i drugi okrugli predmeti (npr. u Bihaću – orasi). Kuglice, sa otisnutim stijegom FNRJ i promjera 0,7 do 1 cm, stavljane su u stisnutu šaku, koju je glasač morao uvući u obje kutije i spustiti u onu za koju se opredjeljuje. Iako se kuglicama trebala osigurati tajnost glasovanja, komunisti su na različite načine “ćorave” kutije prilagođavali u cilju vođenja točne evidencije tko u nju glasuje. “Šuplje dno”, daske na dnu kutije kako bi se čuo zvuk loptice, pogledi naoružanih komunističkih predstavnika su samo neke od metoda kojima je komunistička vlast nastojala dobiti izbore. Kako je i inače slučaj s izborima koje organiziraju ekstremističke stranke – pa tako i ekstremno-ljevičarske komunističke partije – izbori nisu bili pošteni, nego izraz organiziranog političkog nasilja nad stanovništvom.
Oporbi nije omogućeno nikakvo organiziranje, niti bilo kakva predizborna promidžba, niti uopće nastupanje u javnosti. Pripadnici oporbe su bili izloženi zastrašivanju, koje je tih mjeseci imalo najsnažniji mogući učinak obzirom da su u praktično svakom mjestu Jugoslavije nakon “oslobođenja” 1945. godine vršeni pokolji politički nepoćudnih osoba.
O razmjerima revolucionarnog terora koji je u izborno vrijeme trajao saznaje se na primjeru izvješća Okružnog komiteta Komunističke partije Hrvatske Nova Gradiška, koji je 24. lipnja 1945., obavješćuje Oblasni komitet KPH Osijek o likvidacijama više osoba bez suđenja, od strane OZN-e.
Tu lokalne komuniste nije uznemiravala činjenica da OZNa ubija civile, i to bez suđenja, nego činjenica što je Opunomoćeništvo OZN-e IX. brigade X. divizije ubijene plitko zakopalo, te je jedan od strijeljanih uspio pobjeći „iz rupe u koju je trebao da bude zatrpan“ i razotkriti politička ubojstva, pa su nastala „nezdrava komentarisanja po gradu i rovarenje preko te greške“, te je “reakcija” u okolici “rastrubila da mi radimo ko i ustaše”.
Naposljetku je oporba odlučila da uopće neće izaći na izbore.
(Izvor: Dokument, Central intelligencegroup, InternalSituation in Yugoslavia, CIA-RDP82-00457R000300790008-8, studeni 1946.)
Eto, veličanstveni, besmrtni partizanski odredi stvarali su i stvorili tu i takvu Jugoslaviju i dana se time diče, ne shvaćajući onu poslovicu, „čega se pametan stidi, time se glup ponosi“! Zapravo, umirujuće ja da danas doista možemo sricati satiru o šačici zajapurenih Titoista, koji još uvijek žive od rudimentarnih ostataka uronjenih duboko u 1945. Ipak, žalosno je da svojim uzorom smatraju novoizabranog gradonačelnika Zagreba Tomislava Tomaševića, nadajući se da će baš on vratiti povijesni kotač nazad u ono vrijeme kada su njihovi okupirali Zagreb. Ako je to jedina poveznica koja Zagreb vodi u modernu europsku i svjetsku budućnost onda svjedočimo apsurdu nad apsurdima. To je još jedan dokaz da je potrebno razmotriti financiranje ovakvih udruga koje demokraciju koriste na krajnje štetan način, provokatorski stvarajući nove svjetonazorske podjele i razdore.
Kazimir Mikašek-Kazo
