By Kako je lijepo ovih dana biti Hrvat, čak nam i Srbi, nakon pobjede nad Brazilom i prolaska u polufinalni sraz s Argentinom, skidaju kapu, te poručuju Piksiju da uči od majstora iz Hrvatske, dok britanski BBC citira Linekera kako je nogomet jednostavna igra u kojoj 22 muškarca trče za loptom i na kraju Hrvatska uvijek pobijedi.
No kako bilo, ja ne bih rekao da je to neko iznenađenje, iznenađenje je kad se desi nešto što ne očekujemo. A iznenađenje je bila vijest objavljena u svim „hrvatskim“ elektronskim i tiskanim medijima o padu MIG-a 21 HRZ-a. Kojekakvi analitičari u istim tim medijima lamentiraju o remontu MIG-ova, i donose zaključke o iznenadnom zatajenju motora bilo zbog ljudske pogreške, tehničkog kvara, ptica ili RF zraka, te prenose izjave zapovjednika HRZ-a kako s avionima sve štima osim rodnog lista, Hranja kako je vojnički poziv rizičan, potom Milanovića koji pak želi brz oporavak pilotima, te Plenkovića koji iz Albanije poručuje kako je razgovarao s Banožićem koji je na putu za mjesto pada, a koji ga je izvijestio da su piloti živi i kako je 100% riječ o tehničkom kvaru, te kako će istraga to potvrditi. Istraga?? Potvrditi? Možda je čovjek vidovit poput, recimo, vidovitog Milana. Još vele kako istraga neće dugo trajati, da je sve jasno, pa se pitam što je zaključila istraga povodom iznenadne smrti specijalca iz Lučkog? Rekli su da će objaviti rezultate obdukcije, ali izgleda kako mi ljudi imamo pamćenje zlatne ribice tako da smo već zaboravili na tog specijalca i njegovog kolegu, te nitko više niti ne postavlja pitanje rezultata obdukcija tih iznenadnih srčanih zastoja, a dešavaju se na dnevnoj bazi, čudnovato često i uživo putem TV prijenosa. A koliko tek toga ima što ne vidimo možemo iščitati iz statistike velikog povećanja smrtnosti u Hrvatskoj, a i u svijetu, s najčešćim uzrokom imenovanim kao Iznenadna smrt odraslih, što je dijagnoza nastala prije cca godinu dana. Na dnevnoj bazi saznajemo kako je netko poznat, bilo s TV-a ili iz susjedstva, iznenada umro iako je bio zdrav i u punoj formi. Na žalost i neki moji prijatelji. Pokoj im duši.
Tako kad čujem riječ iznenada se srušio, pa makar se radilo i o MIG-u 21, prvo pomislim je li bio cijepljen, i kojom dozom? Je li primio buster i dobio zatajenje motora izazvano nekakvim ugruškom kerozina? Odmah mi padne na um kako bih trebao nazvati one svoje cijepljene prijatelje i reći im da ne lete visoko, osobito ako su primili buster. Možda ovo djeluje kao nekakva šala, ali kakvo nam je novinarstvo ovo je sasvim legitimno pitanje za naša vrla novinarska pera. Ako nitko drugi ne pada od posljedica cijepljenja možda padaju avioni.
Zašto se ljudi uopće cijepe? Službeni narativ kaže da je cjepivo najveće postignuće u povijesti medicine, a što se uči na prvoj godini medicinskog fakulteta, i ja bih se složio da je cjepivo najveće postignuće ali ne u povijesti medicine nego u povijesti farmaceutske industrije. Farmaceutska mafija veli da se treba cijepiti radi prevencije zaraznih bolesti, a zaraznih bolesti ni u tragovima, odnosno, ima ih u tragovima, taman toliko.
Cijepljenje smo nekad uzimali zdravo za gotovo, iliti vjerovali smo svojim liječnicima, ja bih dodao da uopće nismo niti razmišljali o tome što cjepivo je, tako da je ova situacija s koronom mnogima otvorila oči i sada ima jako puno roditelja koji odbijaju cijepiti svoju djecu i onim „klasičnim“ cjepivima. Tko će im više vjerovati nakon svega? Nažalost, neki hoće i dalje. Stara kineska mudrost kaže kako ne postoje neizlječive bolesti samo neizlječivi ljudi. Amiši koji se ne cijepe niti ne znaju za bolesti vezane uz imunološki sustav, tzv. autoimune bolesti. Nijedno amiško dijete nema autizam, i skoro da i ne trebaju liječnika. A razlog zašto nas cijepe, rekao bih, je upravo taj – da ne budemo zdravi, da trebamo liječnika i budemo doživotni potrošači farmaceutskih proizvoda!
I sad kad se vratim godinu i pol unazad i sjetim se zatvorenih crkava, pozivanja na cijepljene od samog pape i vrlih nam biskupa, brnjica u crkvama… ne mogu da se ne zapitam vjeruju li ti naši vrli „pastiri“ uopće Isusu Kristu? I čega se baš oni toliko boje – susreta s Gospodinom? Promatrajući sve to sa strane rekao bih da imaju dobrih razloga za strah, jer kome je puno dano od njega se puno i očekuje… a oni zatvorili crkve, svaka čast!
Sjetim se i svećenika iz moje župe koji nije skinuo brnjicu dok je razgovarao sa mnom i pravdao to riječima da ne bih trebao iskušavati Gospodina Boga svoga, referirajući se na biblijski opis kad je sotona kušao Krista. Krist je ispravno odbio sotonu jer mu Otac nije dao krila kao obranu od pada, ali kad su zaraze u pitanju usporedba ne stoji iz prostog razloga jer je nama Stvoritelj dao savršenu obranu, imunološki sustav, najkompleksniji i najsavršeniji sustav u čitavom svemiru, tako bar znanost kaže.
I na koncu, kako onda možemo vjerovati da jedan običan čovjek, znanstvenik, ili grupa njih, mogu načiniti nešto bolje i savršenije od Boga Stvoritelja? Ne mogu, i većina njih je toga svjesna jer niti ne rade cjepiva da bi zaštitila ljude (ili MIG-ove) nego da bi stvorili potrošače njihovih farmaceutskih proizvoda. Njima zdravi ljudi ne donose zaradu, stoga zašto itko misli da oni išta rade da bi mi bili zdravi? Kad bi to bilo tako mogli bi komotno zaključati sve svoje tvornice, prodati avione i jahte i plakati nad svojom zlom srećom.
A za MIG? Čekat ćemo da vidoviti Milan završi istragu, možda ipak nije bio cijepljen.
A Vatrenima hvala i čestitke od srca za radost koju unose u naša srca u ovim neizvjesnim vremenima.
Udruga Hrvatski Ratnik
Piše: Miro Perković
