Podjeli

DA LI JE SARS-COV-2 PRIRODNA ZOONOZA ILI UMJETNO MODIFICIRANI VIRUS?

 

Prof. dr. sc. Krešimir Pavelić dekan je Medicinskog fakulteta Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, autor više od 300 znanstvenih radova u prestižnim svjetskim časopisima, član dvije prestižne svjetske akademije znanosti, i dvije domaće akademije. Stalno angažiran u European Science Foundation, Strasbourg, EMBO i EMBL u Heidelbergu te član panela nekoliko nacionalnih znanstvenih zaklada.

Poštovani profesore Pavelić, najprije Vam se zahvaljujem što ste opet našli vremena te odgovorili na pitanja koja  intrigiraju javnost a na koja teško možemo dobiti odgovore.

 

A.Š. U posljednje vrijeme dosta se piše o tzv. novim (spontanim) mutacijama virusa SARS-Cov-2. Ističe se njegova jača virulentnost. Nekako se uzima zdravo-za-gotovo da se virus preselio sa životinje na ljude a ne spominju se ostale mogućnosti poput nastanka virusa u laboratoriju, manipulacije virusom šišmiša u humanim stanicama koje su genetski manipulirane itd. Na tragu tih pitanja i dilema javnosti je možda promakao znanstveni rad objavljen u prosincu 2020. u časopisu Science. O čemu se zapravo radi?

 

Prof. dr. sc. Krešimir Pavelić:

Taj rad kao i onaj objavljen 2015. godine https://www.nature.com/articles/nm.3985 podržava i tezu da bi SARS-CoV-2 mogao biti kreiran u laboratoriju. Autori iz SAD i Japana imitirali su u laboratoriju virus koji je imao tzv. D614G mutaciju na „spike“ proteinu a kojoj se mutaciji pripisuje jača infektivnost (virulentnost). Radi se o zamjeni samo jedne jedine aminokiseline na već spomenutom proteinu virusa. Autori su u laboratoriju stvorili ovu mutirajuću formu virusa te s tim umjetno stvorenim virusom, ili virionom kako ga oni nazivaju, inficirali pokusne hrčke i transgenične miševe (to su miševi kojima je ugrađen humani ACE2 gen). Dokazali su da je tako stvoreni virus znatno virulentniji, brže zaražava životinje i brže se dijeli (replicira). Slične su pokuse infekcije radili i na epitelnim stanicama pluća humanog porijekla. Te mutirajuće varijante virusa znatno su infektivnije u usporedbi s ishodnim nemutirajućim SARS-CoV-2. Ovakva mutacija međutim ne mijenja težinu bolesti u ljudi, već samo infektivnost i sposobnost replikacije virusa. https://science.sciencemag.org/content/370/6523/1464.

Ipak autori špekuliraju da bi ova mutacija mogla utjecati na smrtnost životinja. Taj zaključak kompliciraju donekle moguće druge mutacije na „spike“ proteinu. Autori zaključuju da bi eventualna cjepiva dizajnirana na taj protein mogla biti djelotvorna i za spomenutu mutaciju. Odnos između povećane prenosivosti i virulencije ostaje kompleksan i može biti u vezi s dobi, spolom te prisutnošću ostalih bolesti (komorbiditetom).

Spomenuti rad potvrđuje ovih dana često izrečenu bojazan da sofisticirani biološki laboratoriji i dalje egzistiraju te da štoviše provode eksperimente koji mogu imati neslućene negativne posljedice. Spomenuti rad također nedvojbeno ukazuje da je stvaranje virulentnih sojeva u laboratoriju itekako moguće i da se provodi.

A.Š.: Što na tu temu kaže znanost? Ima li u literaturi podataka ili diskusije o umjetno stvorenom virusu?

 

Prof. dr. sc. Krešimir Pavelić:

Radova na tu temu ima kao i razmišljanja ozbiljnih znanstvenika pa i nobelovaca. Radovi koje smo spomenuli izravno dokazuju da je to moguće i da se radi. Inače radove i komentare na tu temu teško je naći i nema ih vjerojatno mnogo. Spomenut ću autore iz Austrije i Kanade doi: 10.13140/RG.2.2.31358.13129/1. koji navode da prema njihovim iskustvima koje imaju s  genetskim manipulacijama nije moguće isključiti sintetsko podrijetlo virusa SARS-Cov-2. Autori navode znanstvene razloge toj svojoj tvrdnji te predlažu eksperimente koji bi to potvrdili.

Naime komparativne genomske analize pokazuju da je virus vjerojatno umjetnog podrijetla te navode razloge toj tvrdnji. Zaključuju da bi virus mogao biti produkt genetičke manipulacije premda ne isključuju niti mogućnost prirodne rekombinacije. Ističu da odbacivanje mogućnosti kako se radi o umjetnom konstruktu iz Kine i svrstavanje znanstvenika koji razmatraju takvu mogućnost u ‘teoretičare zavjere’ zapravo samo dokida odgovornost znanstvene zajednice da razmotri sve opcije i tako prevenira da se tako nešto ne dogodi u budućnosti. A  da bi se to stvarno moglo dogoditi govori i navodna izjava B Gatesa koju su prenijele neke naše središnje novine u kojoj se tvrdi da možemo očekivati 10 puta goru situaciju s novom varijantom COVIDa-21. Teško je vjerovati da se takve proročanske izjave daju bez osnove. Oduvijek sam spominjao da ukoliko je tzv. virus umjetno stvoren, mogli bismo imati problem. U tom slučaju i u svjetlu spomenute izjave nije nemoguće pretpostaviti da se u populaciju puštaju konstrukti sa štetnim djelovanjima. Upravo takve stvari treba znanost rasvijetliti a ne tvrdoglavo selekcionirati informacije.

A.Š.: Iznenađuje činjenica da se o porijeklu virusa uzročnika COVIDA 19 ne piše mnogo. Što je po Vama razlog tome?

 

Prof. dr. sc. Krešimir Pavelić:

Jedan od razloga je svakako i  podatak da su Kineske vlasti uvele cenzure svih znanstvenih članaka koji se odnose na porijeklo novog corona virusa. https://www.bbc.com/news/world-asia-china-55355401  Iako neki prominentni znanstvenici tvrde kako je SARS-Cov-2 nastao prirodnim putem tj. prelazom sa životinje na čovjeka (doduše bez uvjerljivih dokaza!), porijeklo tog virusa još uvijek predstavlja nepoznanicu i otvara niz pitanja. Naravno, bez saznanja prave prirode bolesti i točnog poznavanja uzročnika (a ne samo genomske sekvence) nemoguće je planirati optimalnu skrb oboljelih, a dužnosnicima planirati prave mjere zaštite. Stoga smo danas svjedoci čitavog niza ozbiljnih propusta u tim mjerama, nepoštivanja znanstvenih spoznaja, pa i od strane nekih članova medicinske struke, koje nedvojbeno ukazuju često puta na besmislenost pa i štetnost takvih mjera. (Najsvježiji je primjer nedjelotvornosti lockdowna opisan u članku: https://padailypost.com/2021/01/18/stanford-study-lockdowns-have-no-clear-benefit/). Sve dok se ne identificira prijelazni domaćin „skoka“ virusa i njegov prijelaz na ljude, treba ozbiljno razmatrati i druge opcije. Jedna koja se čini možda vjerojatnija je presađivanje originalnog virusa iz šišmiša (ili neke druge životinje) u genetski modificirane humane stanice čime virus postupno stječe virulentnija svojstva, vjerojatno nastankom određenih mutacija. Postupci serijskog presađivanja oponašaju prirodni „skok“ sa životinja na ljude i nude objašnjenje za osebujnu spike-proteinsku regiju i njegov neočekivano visoki afinitet za angiotenzin konvertirajući enzim (ACE2). Da su virusi doista presađivani u genetski modificirane humane stanice kako bi im se povećala infektivnost priznali su i istraživači iz Wuhana. (https://onlinelibrary.wiley.com/doi/ 10.1002/bies.202000091)

A.Š.: Zbog čega se uopće rade takvi opasni eksperimenti i zbog čega takvi laboratoriji postoje? Čini se da se o takvim pitanjima malo raspravlja.

 

Prof. dr. sc. Krešimir Pavelić:

Vaša su pitanja itekako legitimna, i sam sam se to često pitao. Znanstvenici koji rade u takvim laboratorijima i na takvim istraživanjima reći će vam: zato da bi se bolje proučila svojstva opasnih virusa i našla učinkovita prevencija i liječenje. U stvarnosti to može polučiti neželjene posljedice za društvo. Serijske pasaže virusa mogu se shvatiti kao metoda za manipuliranje viralnih genoma. Bez uzimanja u obzir povijesnih i bioloških implikacija serijske viralne pasaže bilo kroz laboratorijske životinje (in vivo) ili kroz stanične kulture (in vitro) nemoguće je sveobuhvatno evaluirati da li je  SARS-CoV-2 rezultat bijega iz laboratorija ili posljedica prirodnog (zoonoznog) „skoka“. Povijest nas uči kako bi serijske pasaže virusa možda mogle biti pogubne. Jedan primjer za koji javnost možda ne zna, odnosi se na oslobađanje virusa H1N1 svinjske gripe 1977. Taj je događaj inicirao diskusiju o moralnom i fizičkom hazardu stjecanja negativnih svojstava čime se možda kreirao izuzetno virulentan soj H5N1 virusa ptičje gripe koristeći istovjetnu pasažu virusa kroz in vivo laboratorijske životinje https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/ articles/PMC4542197/ . Kasnije se u literaturi pobila ova tvrdnja i navodilo se da je taj virus oslobođen  tokom testiranja vakcine protiv virusa gripe, dakle opet antropogenim djelovanjem. Ne odbacuje se međutim uopće mogućnost da je H1N1 pobjegao iz laboratorija https://www.virology.ws/ 2015/08/20/1977-h1n1-virus-not-relevant-to-gof-debate/Američki Nacionalni institut za zdravlje je proglasio moratorij na takva istraživanja (moratorij je trajao od 2014. do 2017.). Nakon toga opet su relaksirana istraživanja manipulacije corona virusa i ostalih virusa gripe. Svrha moratorija bila je spriječiti kreiranje potencijalno pandemičnog patogena. Nakon prestanka moratorija međutim, pojavili su se novi radovi čija je svrha bila pojačavanje infektivnih i patogenih svojstava virusa. Puno je takvih primjera u znanstvenoj literaturi. Tako npr. presađivanje virusa ptičje gripe kroz 10 generacija u svinje dovelo je do obolijevanja svinja kao posljedica pojačanog infektivnog i patogenog potencijala virusa (https://journals.plos.org/ plosone/article?id =10.1371/journal.pone.0175267).

A.Š.: Zbog čega se forsiraju skupa cjepiva umjesto npr. generičkih lijekova?

 

Prof. dr. sc. Krešimir Pavelić:

Raspravljajući  svojevremeno o pokusima na potencijalno opasnim virusima David Fedson kaže da bi istraživači trebali pomaknuti svoj fokus sa eksperimenata na pronalaženju skupih cjepiva te istraživati načine liječenja oboljelih s jeftinijim i generički raspoloživim lijekovima koji modificiraju domaćinov odgovor na infekciju. Takav pristup („bottom up“) mogao bi djelovati ne samo na gripu već i na ostale, mnogo opasnije bolesti poput npr. Ebole u Sierra Leone. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC6571110/

Naravno, pravi odgovor je uvijek negdje u sredini. Kao što su cjepiva u povijesti odigrala značajnu ulogu, učinili su to i lijekovi. Ono što svakako nije niti simpatično niti dopustivo to je forsiranje još uvijek tzv. cjepiva protiv COVIDa-19 kao jedinog i favorizirajućeg rješenja bez pravih dokaza. Ako je još k tome istina da se ne evidentiraju pa čak i kriju negativni učinci nekih favorizirajućih cjepiva tada smo kao društvo na sasvim krivom putu. Novac i/ili neznanje članova medicinske zajednice i struke te vlasti u svakom slučaju ne mogu biti opravdanja.

A.Š.: Još uvijek sa sigurnošću ne možemo reći ništa konkretno o podrijetlu virusa SARS-Cov-2 što je vidljivo i iz vaših odgovora. Čini se da nema dvojbe da se takav virus može umjetno stvoriti u laboratoriju.

 

Prof. dr. sc. Krešimir Pavelić:

Već sam u jednom od ranijih intervjua spomenuo da o porijeklu SARC-CoV-2 virusa postoje dvojbe. Prema jednoj varijanti (a ta je i službena) virus je vjerojatno prenesen iz šišmiša u čovjeka u kojem je prirodnom selekcijom mutirao. Govori se i o transformaciji serijskim pasažama kroz laboratorijske životinje i stanične kulture čime virus postaje znatno virulentnijim.  Spominju se i drugi životinjski izvori. Druga teza ukazuje na to da je virus konstruiran u laboratoriju u bioterorističke ili neke druge svrhe. Bez obzira na to koja je varijanta ispravna virus je namjerno ili nenamjerno izmakao kontroli. Kad jednom uđe u humani genom virus može mutirati te kao takav izazvati bolest.

Inače u časopisu Nature Medicine od 9. 11. 2015. https://www.nature.com/articles/nm.3985 objavljeno je da je cjepivo na umjetno stvoreni SARS-CoV virus nedjelotvorno u mladih miševa, a štetno za starije životinje. Znanstvenici su u SAD na bazi corona virusa 2015. godine stvorili hibridni virus koji je sposoban zaraziti ljude. Virus je bio visoke virulentnosti i zazvao povećanu smrtnost u starijih miševa. Zašto se ova činjenica zanemaruje u promociji tzv. cjepiva s kojim se agresivno procjepljuje mahom starije stanovništvo, zadnjih mjeseciZašto velik dio struke o tome šuti? Ne mogu naći adekvatan odgovor na ova pitanja s obzirom da smatram kako upravo struka ima zadatak djelovati racionalno i u skladu sa znanstvenim činjenicama. Čini se kako ‘mišljenje’ i ‘stav’ postaju važniji od znanstvenih podataka.

A.Š.: Dosta je spekulacija na temu bijega virusa iz laboratorija. Što mislite o tome?

 

Prof. dr. sc. Krešimir Pavelić:

Već sam i ranije komentirao taj problem. Nakon posjete delegacije američke ambasade Wuhanskom laboratoriju sa svrhom provjere sigurnosnih mjera, ustanovljeni su veliki problemi te neadekvatni uvjeti rada. Rekao sam već ranije da je opcija bijega vrlo izgledna i treba ju razmotriti. Situaciju je dodatno zakomplicirao slučaj sukoba interesa člana tima koji su trebali istražiti podrijetlo virusa. Radi se konkretno o Peteru Daszak-u predsjedniku EcoHealth Alliance uključenog u kontroverzne eksperimente Wuhanskog instituta kojima se povećavala virulentnost corona virusa. Na navedenoj web stranici https://childrenshealthdefense.org/defender/ conflicts-of-interest-taint-investigations-covid-origins/?itm_term=home  može se vidjeti čitav niz nepravilnosti i otvorenih pitanja. Između ostaloga i navod da Svjetska zdravstvena organizacija nema namjeru istražiti eventualni bijeg virusa iz Wuhanskog laboratorija!

U vezi s bijegom iznenadio me lakonski komentar jednog našeg epidemiologa da mogućnost bijega virusa iz laboratorija ne postoji ili da nije opcija. Sličan je članak na tu temu objavljen i u našem mediju (https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/besmislena-je-tvrdnja-da-bi-virus-pobjegao-iz-laboratorija-to-se-dogada-samo-u-filmovima-15036632To pokazuje da dotični kolega niti neki mediji ne prate znanstvenu literature na tu temu. U znanstvenoj literaturi ima, upravo suprotno ovim izjavama, jako puno podataka o “bjegovima” virusa iz laboratorija te o brojnim razlozima tih “bjegova”. Ima naravno i drugačijih mišljenja https://nymag.com/ intelligencer/article/coronavirus-lab-escape-theory.html  Među tim razlozima ističu se brojni loši uvjeti u laboratorijima te neadekvatna manipulacija virusima. https://www.vox.com/ future-perfect/2019/3/20/18260669/deadly-pathogens-escape-lab-smallpox-bird-flu .

Vjerojatnost puštanja virusa iz laboratorija u zajednicu tijekom pet godina istraživanja vrlo je velika (oko 16 posto u petogodišnjem istraživačkom razdoblju). Prema izvješćima o incidentima iz američkog Nacionalnog instituta za zdravlje, ovaj je rizik vjerojatno puno veći.

Rezultati Merlera i suradnika objavljeni još 2013. sugeriraju da kontrola bijega nije zajamčena, a s obzirom na brzi porast broja laboratorija za biološku sigurnost širom svijeta, to predstavlja ozbiljnu prijetnju zdravlju ljudi. Njihova otkrića mogu biti relevantna za kreatore politike prilikom izrade adekvatnih planova pripravnosti i mogu imati važne implikacije za određivanje mjesta novih laboratorija za biološku sigurnost širom svijeta. https://wwwncbi.nlm.nih.gov/pmc/ articles/PMC4220800/ .

Na kraju želim istaknuti da stručnjaci imaju izravnu odgovornost u ovoj situaciji pandemije, oni se ne bi smjeli vezati uz politiku niti uz farmaceutske kompanije ukoliko rade u domeni donošenja javnih odluka i mjera. Trebali bi  proučavati činjenice te trezveno i odgovorno evaluirati sve mogućnosti koje proizlaze iz znanstvene literature i stvarnih podataka. Nalazimo se u situaciji u kojoj se i dalje forsiraju lock-down mjere, nadzor privatnosti, prisiljavanje ljudi na medicinske zahvate s kojima nisu nužno suglasni i tome slično usprkos sad već dobro dokumentiranim podacima koji ne govore u prilog takvim akcijama. Sociolozi i psiholozi upozoravaju na zakulisne akcije usmjerene na namjernu promjenu društva, lišavanje sloboda, cenzuru mišljenja i rušenje ekonomskog sustava te se postavlja pitanje uloge medicinske i znanstvene zajednice u takvim akcijama i uspostavi društva kojeg ljudi nisu nigdje odabrali, izglasali niti imaju dostupne informacije o tome što se nameće. 

Pozdravljam stoga sve  odgovorne novinare i stručnjake koji pomažu iznijeti činjenice javno, a svoje kolege pozivam da počnu čitati i supstancijalno evaluirati svu relevantnu (ne samo selekcioniranu) znanstvenu literaturu prije no što se uključe u javnu propagandu.

Hvala Vam velika profesore Pavelić na vašoj susretljivosti i spremnosti da s javnošću podijelite najnovija znanstvena  istraživanja  i  činjenice.

Razgovarala: mr. sc.  Arna Šebalj

Izvor: logicno.com


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Top tema