By Projekt:
„Budnica hrvatskog nacionalnog suvereniteta“
najavljuje:
Actio Popularis – Narodnu akciju
proglašenja Isključivog gospodarskog pojasa hrvatske države (IGP), prema Konvenciji UN-a o pravu mora iz 1982., čime ostvarujemo državni suverenitet na još toliko Jadranskog mora koliko ga sada imamo.
U subotu, 21. rujna 2019. u 10 sati krećemo brodovima iz Zadra na našu crtu IGP.
Isključivi Gospodarski Pojas (IGP),
po Konvenciji 82 UN-a o pravu mora, novi je prostor „ukroćenog“ otvorenog mora, koji dodiruje i polazi od crte teritorijalnog mora i širi se prema pučini, a podvrgnut je posebnom pravnom režimu u kojem država vrši svoja suverena prava. Ne svaka država – da, njih 141 koje su proglasile Pojas; ne, nekolicina koje nisu. Među njima je Hrvatska, pa će ta velika greška, neizreciva šteta, strašna veleizdaja biti ispravljeni.
Mi! čudesni hrvatski narod, koji je naš papa Ivan Pavao II. „santo subito“ – proglasio „narodom nade“, proglasit ćemo naše našim.
Narodni gen iz svojih najskrivenijih, najdubljih, najsnažnijih želja, odabrao je svoje norme, običaje, vrijednosne sudove, ukuse, logiku, ideje i snagu – što određuje karakter, osobine i povijest drugačiju od svih. Narod u svom životnom domovinskom prostoru zapisuje, kleše, utabava tragove po kojima potomci slijede svoje pretke u budućnost. I mi Hrvati, dakako. Itekako! Nigdje na svijetu, pa tako i u lijepoj našoj domovini, ništa se ne rađa, ako duh svu svoju svjetlost ne preuzima iz plamena nagona. Grupu domoljuba nešto nagoni – na brod, na pučinu. Morem po svoje more. Imamo pravo! imamo obvezu! imamo priliku! Naši su preci davno gradili najljepše, najčvršće, najplovnije brodove i to u broju modela nigdje nezabilježenom. Hrvati su narod koji svojom sudbinom plovi u brodu koji su sami sagradili, uhvatili vjetar u jedra, zvijezde u putokaze, okrenuli pramac pravcem pravednim.
21. rujna 2019. zaplovit ćemo do crte našeg IGP, osigurani sa dva temeljna zakona čovječanstva: Pravo pojedinca iz prastarog Rimskog prava i suverenitet naroda iz suvremenog prava. Možemo li uspjeti? odgovor jest ne možemo ne uspjeti, jer odluka je donesena. Samostalno i odlučno izvan dometa nekorisnih, jalovih, ispraznih ljudi koji se poigravaju državom, domovinom, narodom. Pripremamo se dugo i razumijemo međusobno, da je život borba u kojoj ne može biti pobjednika. Ravnoteža je poput uzburkanog mora, koje čeka naš brod, nestalni privid za kojim ljudi uvijek teže, a nikada ju ne mogu zadržati dulje od jedne generacije u životu naroda, niti duže od jednog trenutka u životu čovjeka. Eto, u našoj generaciji našla se grupa koja ide po taj trenutak: PROGLAŠAVAMO! Zajednički ćemo reći moru i nebu, precima i djeci: to je more koje nam pripada, a njegova granica zauvijek odvaja stoljetne osvajače, predatore Talijane i rješava sva tri izmišljena, nepostojeća granična spora na moru. To se naši anacionalci dogovaraju sa ekstremnim nacionalistima u tri susjedne države kako im pokloniti, odnosno kako ugrabiti još dio teritorija RH.
Pravni sustav suvremene civilizacije utemeljilo je Rimsko pravo. Od 753.g.pr.Kr. do 565.g naše ere, dakle gotovo 14 stoljeća, rimska pravna povijest pravnička je početnica i temeljna baština čovječanstva.
Jedno od načela tog prastarog pravnog znanja, iskustva i nasljeđa glasi:
„pošteno živjeti, drugoga ne vrijeđati, svakome dati što mu pripada“.
Jedan od najstarijih zakona iz toga vremena, koji danas vrijedi Actio Popularis, dozvoljava svakome javno i slobodno govoriti o temi koja je od općeg interesa. Hrvatski narod će govoriti o proglašenju IGP jer je to od općeg interesa za našu državu. (Ovo je prigoda da se podsjeti kako je već jednom nekoliko stotina hrvatskih intelektualaca iz zemlje i inozemstva, u vremenu pregovaranja Hrvatske o ulasku u EU, objavilo Actio Popularis – narodnu tužbu sljedećeg sadržaja:
Polazeći od članka 2. Ustava Republike Hrvatske, da je suverenitet RH neotuđiv, nedjeljiv i neprenosiv i da se prostire nad njezinim područjem, da se ostvaruje u skladu sa Međunarodnim pravom.
Ogorčeni izjavama nekih od vodećih dužnosnika Hrvatske vlade, koji su pokazali spremnost otuđiti dio nacionalnog teritorija.
Zabrinuti što ulazimo u EU, a da nismo riješili pitanja nepovredivosti naših državnih granica u kojima smo međunarodno priznati: U Piranskom zaljevu i Sv. Geri sa Slovenijom, Ade na Dunavu sa Srbijom, rub poluotoka Kleka sa BiH, naša polovica mora i Prevlaka sa Crnom Gorom…
Smatramo da su to postupci sa elementima veleizdaje zemlje, jer nitko ne smije dovesti u pitanje cjelovitost hrvatskog teritorija, koje je opće dobro hrvatskog naroda, što ulazi u elementarne nacionalne interese,
pa stoga
podižemo sljedeću Narodnu tužbu
protiv svih koji su pokušali ili bi ostvarili otuđenje djela hrvatskog nacionalnog prostora, čime bi počinili kazneno djelo protiv RH, veleizdaje
odnosno kazneno djelo priznavanje okupacije i kapitulacije. Ova narodna tužba ima karakter moralne osude i opomene). To je prešućeno, i nažalost svjedočimo kako što se mnogo toga protiv hrvatskih nacionalnih interesa događa posljednjih desetljeća, pa treba podsjetiti da svako pitanje u državi od općeg interesa pripada suverenitetu, a nositelj suvereniteta je narod!
Kroz povijest unutar države suverenitet se mijenjao, od ideala demokracije antike, pa do apsolutista, diktatora i tiranina.Tek polovicom 17. stoljeća počelo je stvaranje Međunarodnog prava, koje uspostavlja odnose među državama. Od dotadašnjih odnosa usvojeno je načelo: Kraljevstvo kraljevstvu, odnosno suveren suverenu – ne naređuje. To je preneseno na države u međusobnim odnosima. Smatra se kršenjem Međunarodnog prava, bilo kakvo miješanje u unutrašnje poslove druge države. Hrvatski narod još ne spoznaje da je naša država ravna svima ostalima, i njegova prava potpuno zaštićena kao nositelja suvereniteta države. Stoljećima su nam ugrađivali osjećaj neslobode i ovisnosti o drugima, pa nekako zaziremo, libimo se i izbjegavamo lupiti šakom po stolu i reći: što je naše je naše! Od kraja srpnja 1991. do 22. svibnja 1992. hrvatska diplomacija je u svim državama svijeta izborila našu ravnopravnost, istovjetnost prava naroda na suverenu državu – potpis na Međunarodno priznanje RH. Formalno pravno, suverenost se iskazuje kao akt priznanja neke samoproglašene države od drugih država, i upisom na listu UN-a. Suverena RH znači vrhovnu, potpunu, konačnu političku vlast iznad koje, u pogledu donošenja i provođenja političkih odluka, nema na svijetu više vlasti. Tragično neshvaćanje naroda da je konačno svoj na svome, da je san o slobodi postao stvarnost, da mu nitko ništa ne može i ne smije narediti, očituje se u ovom primjeru:
Italija javno kaže da neće proglasiti svoj IGP, jer joj je interes sa velikom flotom loviti u susjednim morima!
Hrvatska šapuće kako ne bi bilo dobro proglasiti IGP da se ne bi zamjerili Talijanima i svima drugima, koji su navikli krasti naše nacionalno blago!
Tako u Jadranu imamo otvoreno more, između teritorijalnog mora Italije i Hrvatske, s time da je talijanski dio, otvoreno more i hrvatski dio – na raspolaganju Talijanima kako im se prohtije.
Nakon 21. rujna 2019., narodni suverenitet proglasiti će i proslaviti veliki napredak mađunarodnog prava mora i veličanstveni poklon svim obalnim držvama koje imaju slobodan pristup na otvoreno more.
O tome što država dobiva proglašenjem IGP, odnosno što Hrvatska gubi jer ga nije proglasila i koji su tome razlozi – u sljedećoj obavijesti.
