By U Hrvatskoj se, kao i u mnogim državama svijeta, obilježava Majčin dan. Ali, stječe se dojam kao da se i po tom pitanju kod nas ništa ne događa. Tu i tamo netko se sjeti pa čestita pojedinim majkama ovaj dan, kakvim cvijetom ili prigodnim poklonom. Simbolično. Međutim, u Hrvatskoj se zaboravlja da su i majke dale izniman doprinos tijekom obrambenog Domovinskog rata. Zamislite samo koliko je majki u vrijeme srpske agresije ostalo bez svojih najmilijih. O tome se na žalost malo ili gotovo ništa ne uči i u školama. (O kojoj je hrvatskoj majci dosad snimljen barem jedan igrani film?). Međutim, kod nas na žalost ne postoji ni spomenik posvećen majkama. Godinama nakon mirne integracije jedan takav spomenik s nazivom “Majka i dete”, nekog poznatog srpskog kipara, bio je postavljen(okružen cvijećem!) i u vukovarskoj ratnoj bolnici, u njihovu dvorištu, sve dok ga ravnateljica nije odlučila maknuti. Gdje je sada – tko zna. Ali, taj spomenik postavljen je u ovoj bolnici kad su u ovome gradu razni stanimirovići u vrijeme okupacije bili sve i sva, od gradonačelnika pa do ravnatelja bolnice koja se u vrijeme okupacije zvala “Sv. Sava”.
Stoga je vrijeme da i Hrvatska počne razmišljati o spomeniku svim majkama, a poglavito onima koje su tijekom rata izgubile svoje najmilije. Ako ništa drugo, barem su to te žene zaslužile.
Žalosno je i jadno što još uvijek ne postoji ulica ili trg posvećen Kati Šoljić, Evi Šegarić i drugim majkama koje su izgubile i mnogobrojne članove svojih obitelji.
Nu, sjećamo se da se po jednoj partizanki, Nadi Dimić, (“koju su navodno uhitili ustaše kao mladu djevojku te je doslovce “pekli”, ali ona je unatoč toga bila toliko hrabra da nije nikada izdala nikoga od svojih partizanskih suboraca”) nazivala i tvornica donjeg veša, ali i ulice i trgovi!
U Hrvatskoj treba Majčin dan barem proglasiti i kao Spomendan.
Mladen Pavković
