By Bili smo mladi
I tako razuzdani, veseli tek stasali.
Ako vam itko kaže da smo glavu
Spustili, lažu vas.
Sami smo se odlučili da nema bježanja,
Gledali smo smrti u oči, nismo se lagali,
Nismo se bojali nikoga ni ničega.
Možda nesvjesni svoje mladosti, nevinosti,
Nesvjesni ipak da ostavljamo svoje djetinjstvo
Bespovratno nepopravljivo, pa i dio mladosti.
Da li se mi danas poznamo međusobno
Među tisućama sličnih nam,
Ne znam, ali znam da i onda i sada nismo
Postavljali pitanja, ipak, bila je to 91. Godina.
Godina u kojoj smo se i mi. kao i mnogi odrasli
Morali odlučiti, ostati ili otići,
Da li svoje gradove napuštati Domovini leđa
Okrenuti, ili biti dio svega, dio našeg rata
Kako su se odrasliji od nas nazivali, rame uz rame,
Brat uz brata ili sestra uz brata.
Pa tako smo i mi djeca postali, Dragovoljci Domovinskog
Rata, dio vas, Domoljuba i pravih Hrvata.
Mnogi nas danas 20 poslije žele zaboraviti, skloniti,
Baš kao da nas i bilo nije,
Ali to se ne će dogoditi sve dok je ikog od nas i naše
Lijepe domovine.
Nije nam bilo teško ostaviti djetinjstvo i mladost, dati vam sve,
Pa neka ni tebi, Domovino, danas teško ne bude
Biti ponosna na svakog svog junaka pogotovo na nas
Djecu Domovinskog rata.
Jer ne želimo ni da nas zaborave, Maloljetne Dragovoljce
Svoje Domovine.
Jadranka Balatinac
