By Naša su djeca kristal u našim očima
Zbog njih živimo , molimo se noćima.
Put sunca njihove staze , za nas vode,
Ljubavlju okupan pogled za svaki korak njihove noge.
To su generacije , koje Hrvatsku dižu glasom.
Oni su nam srodni u duši,…
To su djeca Žita , Brda , Dolova i kamena,
Sinjeg mora i Hrvatskih znamena.
A danas mi njihovi roditelji,
Koji smo Veterani ove Domovine , naše Hrvatske
Gledamo kako smo im pružili oganj ljubavi , prema Domovini,
A ona , ona ih naprosto guši,
Pa zar je to moguće , zar je to istina , da šačica ljudi povijest ruši.
Da nam djecu guraju po tuđinskim dvorištima,
Dali im se život ovdje naprosto ruši.
Ovo je moj apel , moja suza za nove generacije,
Budite ponos i dika , kao vaši očevi i majke one ratne generacije.
Nemojte , ne dopustite da vas zagluše crvene kombinacije,
Ne zaboravite najljepše ispisane riječi naše himne , ponosa naše nacije
Bog je s’ nama djeco naša pokažite i vi slogu , kao što smo i mi samo riječima
Tako se danas brani naša Domovina Hrvatska.
Budite na ponos i Bogu i Roditeljima i slavite ponosno djeco,
Što vas je rodila upravo Majka Hrvatica.
I ne ne odlazite izvan Domovine vi , neka odu oni koji su je upropastili,
Koji se njome nikad nisu ponosili , koje je naprosto nisu ni voljeli.
A vi ju promijenite , neka ju mlada ne podobna već sposobna ruka podigne,
Tamo gdje stoljećima pripada,
Na ponos svih Majki koje su dale Sinove i Djece koji su dali Očeve,
Jer nije uzalud sanjana ni stvarana ova naljeljepša zemlja na svijetu,
Naša Domovina Hrvatska.
Djeco hvala vam …………….
Balatinac Jadranka
