By “Nije vazno koliko radiš,dođi na posao u 8h i izađi u 16h”-rekla mi je dobronamjerno moja prijateljica davnih dana kada sam počinjala raditi.
Naravno da je nisam poslušala, jer mi je bilo nezamislivo ne raditi i nezasluženo dobiti plaću. U raju za parazite ,radeći ,nesvjesno sam odabrala izgon ,odnosno doživotnu ulogu magarca,skrivene marve na kojoj počiva sustav.
Radila sam daleko više nego što je trebalo i na moj početnički,naivni šok,to me dovelo do izolacije ,mobinga i spletki.Padala sam i ustajala više puta probijajući se sama,bez baba,stričeva i političkih stranki, ali žabokrečina je ostala ista i više nemam nade u promjene.
Iako bih o tom apsurdnom sustavu mogla pisati romane, ovaj put ću ispričati priču o nus pojavi kafkijanskog pakla -Divni Kolegić.
Divna nije nužno ženskog roda, nije mozda ni jedna osoba,nego više njih,ali je zacijelo fenomen s kojim su se mnogi od nas susreli u životu. Riječ je o prosječnim, neupadljivim osobama koje se ovisno o svojoj potrebi i omjeru snaga formiraju kao glina.
Nikada javno ne izražavaju svoj stav ni o čemu osim o “bezopasnim temama” kao što su vrijeme,kuhanje,sport i bolesti.
Uvijek su odmjereni i ljubazni,osobito sa ljudima koji su im nadređeni ili od kojih očekuju neku korist.
Prema ostalima su okrutni,ali na prikriven način,tako da im se ne može pripisati namjerno zlo ili zavist,jer bi to ukazivalo na njihovu slabost.
Primjerice,takve će vas osobe čak javno hvaliti i podržavati,ali samo dok ste prisutni.Čim izađete iz prostorije,značajno će pogledati ostale i krenuti sa tračem i uvredama na vaš račun,naravno,sve dvosmisleno i patronizirajuće,lažno suosjećajno kao “osoba koja vam želi dobro ,ali”…
Slijedeći korak je uništavanje vašeg samopouzdanja. Ukoliko radite puno,onda ste nekvalitetni,ako dokazete da mozete raditi vrhunski i preko norme, onda nemate privatan zivot,ako ste sretni u privatnom zivotu,onda nemate pravo na uredske kave jer tamo se razglaba o nesretnima,a vi ste lažno sretni i namećete kompleks drugima, ako ste i vi privatno nesretni,onda ste gubitnik i ne možete biti koncentrirani na posao,uglavnom nije do situacije ,ni karaktera ,ni sposobnosti-DO VAS JE…
Što god činili,mišljenje takvih osoba se ne mijenja i što se više pravdate i dokazujete,sve više tonete u zamke koje su za vas postavljene od početka,prije nego ste i progovorili.Ne uklapate se.Točka.
Zadnji i najstrašniji korak je degradacija i poniženje.Na vaše mjesto dolaze ljudi koji taj posao nikada nisu ni radili,nadređeni su vam oni koje ste učili poslu,a Divna Kolegić se čudi kao vidjelica za blagdane i tapše vas po ramenu kao netko tko ima savršeno razumijevanje za nepravdu i nepotizam..Da,ima ,jer se dugo trudila da vas obezvrijedi i ugasi,iako niste smetali njenom napretku. Ili jeste?
Mozda ne poslovno,mozda sasvim privatno..U plićinama osobnih frustracija Divna ili Divni ili Divne nikada nisu smjeli dozvoliti uspjeh nekoga tko nije predvidiv i upravljiv,ma čak ni to nije presudno, koliko ono-DRUGAČIJI od Divnih.
Niste u stranci,niste u crkvi,niste u kružocima,imate svoje mišljenje;i ne zaboravite ne pričate samo o vremenu,kuhanju,sportu i bolestima,dakle u startu ste neprobavljivi i osuđeni na neuspjeh.
Sigurna sam da mnogi prepoznaju ovakve situacije i osobnosti, jer u sustavu koji pogoduje mediokritetima i ulizicama divno je biti Divna…
Đenana Jakić
NERA
