By Podjeli
“Žene” za “žene” protiv žena
Od kada je svijeta i vijeka, od tada traje i borba za prava žena.
Vratimo li se malo u prošla vremena jasno nam je da se radi o mukotrpnoj borbi koja je za sobom odnijela velike žrtve, ali uz to donijela i napredak.
No o kakvom to napredku zaista pričamo?
Ukoliko pogledamo na stanje žena danas, kao i na njihova prava, vrlo lako možemo zaključiti da je položaj žene mnogostruko nepovoljniji nego prije.
Krenimo od početka, recimo od starog vijeka kada je ženama bilo zabranjeno noću napuštati kuću i kada su bile u nijansu povoljnijem položaju od robova.
Ipak, nisu sve žene pristale na robovski život i mnoge su ostavile trag u povijesti.
Grkinja Agnodika(4.st.pr.Kr.) smatra se prvom poznatom ginekologinjom na svijetu. Liječila je žene prerušena u muškarca te je zbog svojih liječničkih uspjeha optužena da zavodi svoje pacijentice. Na sudu je otkrila da je žena i oslobođena je optužbi. Rimljanka Fabiola (4.st.pr.Kr.) smatra se prvom poznatom kirurginjom. Hipatija Aleksandijska (4.st.) prva je po imenu poznata žena matematičarka. Oko 400.g. dolazi na čelo Platonove akademije u Aleksandriji, gdje drži predavanja iz matematike i filozofije. Sudjelovala je u pisanju mnogih poznatih matematičkih djela iz tog razdoblja.
Srednji vijek nije bio ništa bolji prema ženama, optuživalo ih se za vještičarenje, uz kratak životni vijek, bolesti i općenito način života toga vremena ne možemo reći da im je bilo lijepo biti žena.
No, nije bilo baš lijepo ni onima na kraljevskim dvorima koje nisu mogle podariti muškog nasljednika i koje su svakodnevno bile izložene raznim dvorskim spletkama koje su im servirale druge žene.
Godine 1848. u Seneca Falls u SAD-u održan je prvi skup o ženskim pravima na kojem je donijeta Deklaracija o pravima i osjećajima (Declaration of Sentiments). Žene su u Deklaraciji tražile pravo raspolaganja svojom imovinom, starateljstvo nad djecom u slučaju razvoda, proširene mogućnosti razvoda braka, bolji pristup obrazovanju i mogućnost zaposlenja i naravno, pravo glasa. Amerikanke, svojim glasnim traženjem ženskih prava postaju uzor Europljankama, koje tek organiziranu borbu počinju 60-ih godina 19.st. u Engleskoj. Tada dobivaju pravo glasa na najnižem nivou, u općinama.
Kada pogledamo borbu za prava žena, od početka pa do današnjih dana, nameće se pitanje što bi ondašnje prvakinje u borbi rekle za ove današnje?
Sumnjam da bi bilo koja od njih podržala današnje feministice u njihovoj borbi, a za takvo ponašanje bi imale zaista dobre razloge.
Današnje feministice izgledom sve više podsjećaju na dečkiće u pubertetu. Pune frustracija, kratke kose duginih boja najmanje se zalažu za povoljniji položaj žene u modernom društvu.
Njihova “progresivnost” natjerala je muškarce na emancipaciju i na taj način umanjila temeljnu razliku između muške i ženske uloge u društvu.
Danas žena, da bi se ostvarila mora prvenstveno biti obrazovana, nakon toga joj se nameće izgradnja karijere, borba i probitak u poslovnom svijetu, financijska neovisnost i apsolutna kontrola nad vlastitim životom.
Žena se uz takav životni tempo teško može ostvariti kao majka i supruga, no velik postotak žena se ipak trudi pa uz posao i karijeru osniva obitelj, a ta obitelj na koncu pati jer žena zbog posla, na kojem ionako ima mala primanja, ne stigne voditi kvalitetnu brigu o djeci i kućanstvu.
Svjedočimo tako danas da velika većina žena “puca” zbog takvog tempa, nerijetko se zbog manjka vremena i viška obveza ispuca na suprugu ili djeci.
Je li to rezultat dugogodišnje borbe?!
Osim što je umanjena mogućnost ostvarenja žene kao majke i supruge, u današnjem vremenu ta je uloga toliko marginalizirana da se žene domaćice često stavlja na stup srama.
Progresivne žene takve žene nerijetko osuđuju, izruguju im se na način da ih smatraju zatucanim, drugotnim seoskim ženama koje nisu napredovale od srednjeg vijeka i koje za sve trebaju potvrdu muškarca.
Danas se i izgled žene bitno promjenio, duge pletenice zamijenile su čudne frizure, a haljine su zamijenile hlače, košulje, mini suknje zbog kojih se na žene gleda kao na komad mesa, ne muškom, već ženskom krivnjom.
Prava rijetkost je danas vidjeti majku djeteta, dijete u kolicima je zamijenio pas, mačka, hrčak ili ribica.
Današnje žene nisu baš vješte kuharice, ali ni domaćice, zato svjedočimo činjenici da sve više muškaraca kuha, pegla i pere, što je pomalo porazna statistika kada pogledamo na izvornu mušku ulogu.
Borba za prava “žena” danas se očituje kroz ljepljenje uložaka na ogradu Botaničkog vrta u Zagrebu, članke koji pišu o besramnim temama i intimnim stvarima koje svaka od nas čuva za sebe ili pak podijeli s nekom bliskom ženskom osobom.
Osuđuje se nasilje nad ženama, ali isključivo onim ženama koje dijele ideološke poglede današnjih prvakinja, dok ostale nailaze na osudu i poticanje mržnje prema njima od strane drugih “žena”.
Danas je moderno i “muškarca” koji se emancipirao toliko da je počeo nositi suknje i koristiti šminku nazivati “ženom”.
Kojom logikom, zaista ne razumijem, no porazan podatak je taj da se društvo više zalaže za zaštitu takvih psihičkih bolesnika u odnosu na zaštitu zlostavljane domaćice s dvoje, troje djece.
Tužna je ta današnja borba kada sve feministice širokih ruku dočekuju migrante koji i danas svoje žene siluju i kamenuju, a da ne spominjemo da u istočnim zemljama veća prava ima štakor nego žena.
Vrhunac apsurda je borba za rekreativna ubojstva koja je danas moderno zovu abortus, kao i borba za prava istospolnih zajednica koje su prijetnja zdravom čovjeku i zdravom razumu.
Isto tako nailazimo na osude silovanja, dok s druge strane iste te feministice zatvaraju oči pred silovanim ženama drugog ideološkog opredjeljenja, ali i svjedočimo žestokoj borbi za uvoz istočne silovateljske snage čija se nedjela uspješno zataškaju.
Kada sve skupa rezimiramo, vjerujem da bi se svaka feministkinja iz prošlosti vratila “na tvorničke postavke” i zamolila svog supruga da se ni u ludilu ne emancipira, jer je iskonska borba pokreta za prava žena otišla u skroz suprotnom smijeru, isključivo na štetu žena.
Na koncu će nas iz gabule feminizma izvlačiti “zatucane kamenjarke” koje za razliku od aktivnih feministica ne odgajaju psiće, već djecu, budućnost Europe.
Iva Svaguša
Podjeli
