By Marija Jurić Zagorka, prva žena profesionalna novinarka kod nas, prvi borac za ženska prava i politička aktivistica, prva koja je javno istupila iz okvira žene isključivo u funkciji supruge i majke, prva masovno čitana hrvatska književnica. S druge strane, privatno je bila nesretna žena, stalno na udaru visokog društva koje ju za života nije priznavalo i često otvoreno napadalo.
Sama i odbačena, prije 64 godine umrla je Marija Jurić Zagorka u svom stanu iznad tržnice na Dolcu. Njeno beživotno tijelo pronašao je njezin podstanar Marko Kratković koji je s njom proveo posljednje dane. Usprkos nevjerojatnoj radnoj energiji, poznavanju nekoliko europskih jezika i velikom talentu, Marija Jurić Zagorka za života je bila kritizirana, napadana i podcjenjivana od svojih muških kolega, među kojima su bili i brojni hrvatski književnici poput Miroslava Krleže.
Marija je rođena 2. ožujka 1873. u selu Negovec pokraj Vrbovca. Njen otac Ivan bio je upravitelj imanja baruna Geze Raucha i njena je obitelj bila dobrostojeća. Otac je za obitelj kupio imanje Golubovec, a Marija je imala dva brata i sestru Dragicu za koju je bila posebno vezana. U svojoj autobiografiji “Kamen na cesti” opisuje kako joj je djetinjstvo bilo veoma nesretno. Otac je često bio odsutan, a majka ljubomorna, što je često iskaljivala na djeci.
Kao prva hrvatska novinarka i prva novinarka u srednjoj Europi napisala je nekoliko tisuća tekstova pod pseudonimima. Zagorka je jedno vrijeme izvještavala sa zasjedanja novog zajedničkog parlamenta i u Budimpešti je boravila godinu dana. Tada postaje prvi hrvatski politički komentator jer je u Obzor slala niz tekstova u kojima komentira sve faze napete hrvatsko-mađarske povijesti.
Danas, 64 godine nakon smrti, Marija Jurić Zagorka ne prestaje inspirirati, a njezin je opus zadužio generacije i naučio ih je kako voljeti slobodu, jednakost, jezik kojim govore i domovinu u kojoj žive.
BRANKA MIOČ
