Analiza Bulletin 20 Srpskog nacionalnog vijeća. Bulletinje obična manipulacija i podvala= Srbobran….

Historijski revizionizam, govor mržnje i nasilje prema Srbima u 2020.

https://snv.hr/wp-content/uploads/2021/04/SNV_bulletin_20_ONLINE.pdf

Izdavač / Srpsko narodno vijeće

Za IZDAVAČA / Milorad Pupovac

urednik / Saša Milošević

Autor / Tihomir Ponoš

istraživači / Tihomir Ponoš i Nikola Vukobratović

prijevod / Riječ i savjet

dizajn / Igor Stanišljević, Parabureau

Tisak / IT Graf Tiraža / 800 ISSN / 1849-7314 ISBN / 978-9537442-56-9 CIP

zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001094522.

podrška / Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina VRH

Milorad Pupovac predstavnik srpske nacionalne manjine,  eto ima i potporu Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH, pa ću  usporediti njegova prava sa mojima :kao predstavnicom etničkih Hrvata u državi Hrvatskoj.

Usporedba ravnopravnosti  i ljudskih prava u Republici Hrvatskoj  između prava nacionalnih manjina i pripadnika  hrvatskog naroda:

1. Srpsko narodno vijeće predstavlja srpsku nacionalnu manjinu, koja se po Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina financira iz Proračuna RH
2. Lili Benčik-hrvatskepraviceblog.com, umirovljenica, Hrvatica, koja je svedena na manjinu u rodnom gradu i u vlastitoj državi, ali bez prava koja ima srpska nacionalna manjina i bez ikakve financijske potpore iz Proračuna RH.

Bez financijske potpore znači, da nemam sredstava tiskati odgovor na SNV-ov Bulletin, nemam sredstava za platiti prijevod, nemam sredstava da moj odgovor uđe u katalog Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu i nemam podršku Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH. To znači da imam jedinu mogućnost i pravo  napisati i objaviti tekst na osobnom blogu  na domeni koju plaćam sama.

Tko je onda u RH ugrožen? Gdje je ravnopravnost po članku 14 Ustava RH ?:

„Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.“

Ne nemamo svi ista prava, evo dokazala sam da nemam ista prava u odnosu prema  SNV-u.Hrvati su diskriminirani!

Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, diskriminiran  je upravo hrvatski narod, što je vidljivo iz navedene usporedbe. I ne samo po tome nego i po više pitanje:

1. Pitanje zapošljavanja, jer za isto radno mjesto u državnim službama prednost pri zapošljavanju imaju pripadnici nacionalne manjine po čl.22,stavak 4.
2. Pitanje dvojezičnosti tamo gdje nije ispunjen kriterij o sastavu stanovništva uvodi se dvojezičnost po volji lokalne uprave,
3. Dvostruko pravo glasa pripadnika nacionalnih manjina
4. Financiranje manjina iz Proračuna, gdje to ima u svijetu?

 

U tim očito diskriminirajućim  okolnostima analizirati ću ovaj 20 Bulletin SNV-a:

“Bilten Srpskog narodnog vijeća periodična je publikacija koja donosi prikaz  glavnih problema s kojima se susreću Srbi. Bilten je rađen tematski tako da svaki broj obuhvaća specifičnu aktualnu problematiku vezanu uz status manjinskih prava. Istovremeno, publikacija pruža prikaz zagovaračkog, zastupničkog i  terenskog rada Srpskog narodnog vijeća.”

“Bilten pruža prikaz zagovaračkog, zastupničkog i terenskog rada Srpskog narodnog vijeća” čime otvoreno optužuje pojedince, grupacije i medije i unaprijed ih proglašava krivima, što nije u skladu sa presumpcijom nevinosti i Europskom poveljom o ljudskim pravima!

 

Bilteni SNV-a u službi održavanja i podgrijavanja velikosrpske ideologije i  svesrpske ugroženosti vezane uz tu ideologiju

Srpska mitomanija je nevjerojatno snažno ukorijenjena i ugrađena u srpsko nacionalno biće , u njihov mentalni sklop. Uopće ne propitkuju realnost, čak ni ne dopuštaju mogućnost da njihova “istina” nije istina, nego uzimaju kao činjenicu srpsku ugroženost, mada ih nitko ne ugrožava, već suprotno, njihova velikosrpska mitomanija ugrožava mir i suživot svih naroda oko njih. Za njih su svi zločinci, samo oni nisu, nisu ni agresori, jer kao što piše u “Homogenoj Srbiji” oni “ispunjavaju „ istorijsku misiju” smatrajući da je to njihovo pravo, da posezanje za tuđom zemljom, etničko čišćenje i zločini povezani sa etničkim čišćenjem koji nisu dopušteni u međunarodnim odnosima, ali njima  su dopušteni kao način ostvarenja te “istorijske misije” Zato to i je mitomanija, jer u nju vjeruju svi, ne samo običan puk, nego i intelektualne, znanstvene i naravno političke elite! Političkim elitama je velikosrpska ideologija i vezano uz nju svesrpska ugroženost,  sredstvo održavanja na vlasti, time mobiliziraju i homogeniziraju mase da ih slijede!

Tu mitomaniju ne uspijevaju pobiti nikakvi dokazi, ni argumenti, ona ostaje čvrsto ukopana u njihov mentalni sklop. Naročito dolazi do izražaja u odnosu na Hrvate, jer priznavanje prava Hrvatima na državu i nacionalni identitet, znači rušenje velikosrpskog mita i suočavanje sa zločinačkim karakterom te mitološke velikosrpske ideologije. Tu katarzu srpski narod ne može doživjeti sve dok  političari i SPC ne odluče odreći se te u osnovi zločinačke ideologije! A toga još na vidiku nema, jer im je velikosrpska ideologija jedini način opstanka na vlasti, a SPC-u držati mase pod kontrolom.

 

Srpsko narodno  vijeće, odnosno njegov predsjednik Milorad Pupovac ponaša se kao glavni državni tužitelj prema Hrvatima u Republici Hrvatskoj. I ne samo tužitelj, već i vrhovna moralna, etička i vjerska vertikala prema hrvatskom narodu, da  hrvatskom narodu: Optužujem!J’accuse!

Svake godine iznova, već 20 brojeva Bulletina  konstantno dijeli lekcije, moralizira, optužuje, niže optužbe, broji  grafite, broji koliko je puta uzviknut poklič Za dom spremni, jer taj poklič mu strašno para uši, taj poklič je ubojit za jadne ugrožene Srbe, nemaju drugih egzistencijalnih i  životnih problema, broji i niže fizičke napade, verbalne prijetnje, uništavanje imovine, diskriminaciju Srba, nejednakost ratnih žrtava, govor mržnje, ekstremizam, povijesni revizionizam i obične kriminalne radnje utrpaju u srpsku ugroženost. Još i napišu da nije dokazana povezanost pljačke i napada sa nacionalnom pripadnošću, ali ipak stave u Bulletin ( slučaj bračnog para Jandrić, slučaj Vukojević)

U Hrvatskoj ne treba postojati Policija, ni istražitelji, ne treba ni Glavni državni odvjetnik, ni DORH, ne treba ni Pravosuđe, jer evotu je Bulletin SNV-a koji svake godine redovito  i temeljito istraži, pobroji, popiše i detaljno opiše  sve nepodopštine  i „zločine“ prema Srbima, ali  samo prema Srbima. Objavi,  presudi  i osudi Hrvate za sve nabrojano pjevanje, uzvikivanje,  pisanje grafita i ostale „zločine“!

A presuda naravno ne može biti drugačija nego KRIV JE. Hrvatski narod je KRIV,  kriv je jer je preživio i pobijedio pobunjene Srbe u Hrvatskoj i velikosrpsku agresiju Srbije i srbizirane JNA.

Kultura sjećanja Milorada Pupovca

Kada Milorad Pupovac govori o kulturi sjećanja, ne  spominje  srpsku pobunu i agresiju na Hrvatsku 1990-1995.godine! Ne to preskoči, to prešuti. To nije u njegovoj kulturi sjećanja! Tu bližu prošlost potpuno zanemari, točno po Memorandumu SANU 2 , po kojem treba Srbe i Srbiju osloboditi svake odgovornosti za započinjanje rata, za ratne zločine, za žrtve i počinjenu ratnu štetu. Ne spominje, ali  rješava sa „ napad je najbolja obrana“ spominjanjem dalje prošlosti koju ne zaboravi spomenuti, jer za njega samo to ulazi u kulturu sjećanja: NDH, ustaštvo, Jasenovac, Za dom spremni… Godinama ne mijenja repertoar, uvijek iste mantre, uvijek iste optužbe!

Jeli SNV paralelna vlast u RH , izigrava li moralni i etički sud?

Za sva ” nedjela” za koja je SNV proglasio krivim hrvatski narod,  pozvao se na neki od zakona koje je naveo, na Kazneni zakon. Zakon o suzbijanju diskriminacije, Zakon o medijima, Zakon o elektroničkim medijima, Zakon o javnom okupljanju, Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira i Zakon o sprečavanju nereda na sportskim natjecanjima….Da poštuje sve te zakone RH, postupio bi po njima, jer postoji DORH kojemu se podnese optužni prijedlog i jedino je Sud nadležan utvrditi krivnju ili ne! Jedino Sud!

Pa čak i kada se podnese optužni prijedlog vrijedi presumpcija nevinosti u kaznenom postupku! Ali to kao da za SNV ne vrijedi, oni ne moraju poštovati hrvatske Zakone, oni sebe drže da su iznad hrvatskog Ustava i Zakona, a pozivaju se na njih!?

I ne samo kao da je iznad hrvatskih zakona, već i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i
Povelje Evropske unije o temeljnim pravima.  Kojeg li apsurda,  temeljne slobode i ljudska prava krše  baš uosnovnoj pretpostavki nevinosti!

Europska konvencija o ljudskim pravima čl.6 st.2  glasi:

2. Svatko optužen za kazneno djelo smatrat će se nevinim sve dok mu se ne dokaže krivnja u skladu sa zakonom.

Pri čemu autori Biltena po svojim kriterijima tumače Zakone o tome što je govor mržnje, što je diskriminacija, što su uvrede i prijetnje, što je povijesni revizionizam, što je verbalni delikt ( koji više ne postoji, jer su ga preimenovali u govor mržnje)  a za to je nadležan isključivo SUD, a ne SNV!

Prema tome  postavlja se pitanje sa kojim pravom SNV  javno optužuje, označava, stigmatizira,  proziva na stotine osoba, na desetke institucija, medija, sve do saborskih  zastupnika, Vlade i Predsjednika države? Takvih lista  nigdje u svijetu nema!

• Što oni sebi umišljaju.?
• Zašto im državne institucije to dopuštaju?
• Zar oni misle  da su iznad svih hrvatskih državnih institucija, da su iznad Ustavnog i Vrhovnog suda?
• To je pozivanje na javnu hajku,  to su liste za odstrel!
• Što DORH radi da zaštiti Hrvate od ovakvih prozivki?
• Gdje je tu Povelja UN o ljudskim pravima i Ustav RH, koji kaže;

Članak 22.Ustava RH

Čovjekova je sloboda i osobnost nepovrediva.

Nikomu se ne smijeoduzetiiliograničitisloboda, osimkada je to određenozakonom, o čemuodlučujesud“

Nedopušteno je ponašanje visokih dužnosnika ili građana koji u medijima osumnjičenika unaprijed proglašavaju počiniteljem kaznenog djela, što je protivno čl. 6. st. 2. Europske konvencije, koji glasi;

2. Svatko optužen za kazneno djelo smatrat će se nevinim sve dok mu se ne dokaže krivnja u skladu sa zakonom.

U kaznenom postupku se mora poštovati presumpcija nevinosti tj. propis iz st. 3. ZKP-a „Svatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja.!“  Pretpostavka okrivljenikove nedužnosti mora se poštovati prije, tijekom suđenja i nakon oslobađajuće presude. Na to pravo u nekoliko je sudskih predmeta upozorio i Europski sud za ljudska prava, pa komentari suprotnog sadržaja predstavljaju kršenje konvencijske odredbe.

„Europski sud za ljudska prava podsjeća da će pretpostavka nevinosti …… biti povrijeđena ako izjava neke osobe, ili nekog zvaničnika o osobi koja se tereti za kazneno djelo odražava mišljenje da je ta osoba kriva prije nego što se njena krivica dokaže u skladu sa zakonom. Dovoljno je da u odsustvu bilo kakve formalne izjave navede razlog u kome se naslućuje da taj zvaničnik smatra optuženog krivim.”(ELJSP 15175/89).

Inkvizicijske osude i presude koje su odraz pojedinačnih mišljenja u kaznenom postupku su zabranjene i predstavljaju povredu Konvencije.

Ustavni sud je u okviru svojih ustavnih ovlasti dužan štititi jamstva pravičnog suđenja, i to na način da zaštita koju pruža bude praktična i djelotvorna, a ne teorijska i iluzorna.

Važeći propisi, zakoni, konvencije proklamiraju jednakost u pravima i slobodama svakog čovjeka i građanina. Zajamčena jednakost svih pred zakonom ujedno znači da je svaki čovjek i građanin jednak  u pravima i obvezama koje su mu određene zakonom.

Optužbe u Bulletinu su grupirane;

• Grafiti i znakovlje koji sadrže govor mržnje i etničku netrpeljivost
• elementi historijskog revizionizma, govora mržnje ili širenja etničke
  netrpeljivosti u javnom prostoru
• elementi historijskog revizionizma, govora mržnje ili širenja etničke
  netrpeljivosti u izjavama i postupcima javnih osoba
• Vrijeđanje i prijetnje upućene Srbima i srpskim institucijama u RH
• verbalne prijetnje i uvrede
• fizički napadi
• oštećenje, uništenje i krađa imovine
• Oštećeni i uništeni antifašistički spomenici
• Oštećene i uništene dvojezične ploče

Neću odgovarati na svaku stavku navedenu kao „zločin“. Za to postoji Policija, DORH i sudovi, već ću kao podsjetnik napisati sve ono što je naša hrvatska kultura sjećanja, koju Milorad Pupovac ignorira, a koju bi kao državljaninu RH trebao poštivati.

Vrijeđanje upućeno Hrvatima i institucijama u RH

„Beograd je glavni grad naše matične države Srba u Hrvatskoj“ izjavio je zastupnik Hrvatskog Sabora notorni Milorad Pupovac za srpski b 92, u veljači  2019. Ova nevjerojatna petokolonaška izjava Milorada Pupovca kojega plaćaju hrvatski porezni obveznici MORALA je već davno izazvati zgražanje i oštre reakcije svih saborskih zastupnika, političke elite, institucija i medija, ali je to izostalo zbog tog da se uvijek „ugroženi“ i lukavi Pupovac slučajno ne bi uvrijedio i uskratio potporu Vladi premijera Plenkovića.

Predsjednik SDSS-a  Milorad Pupovac je izjavio  kako Hrvatska postaje čimbenik nestabilnosti na prostoru bivše Jugoslavije, jer se u njoj promovira nesnošljivost prema drugim narodima i pokušava rehabilitirati ustaštvo, u čemu, kako tvrdi, važnu ulogu imaju pojedini pripadnici Katoličke crkve, neke političke stranke i braniteljske udruge.

Hrvatska nije više pod Beogradom, da bi joj Pupovčev mentor Aleksandar Vučić, SPC i SANU  krojili  politiku i sudbinu, niti će joj   ovakvim objedama i pritiscima krojiti po uzoru na “Jugoslaviju, socijalistički poredak, komunistički pokret, druge narode na prostoru bivše Jugoslavije…”

Hrvatska je krvlju izvojevala svoju slobodu, svoju samostalnost, svoje pravo da sama odlučuje o svojoj sudbini! Hrvatska se borila i izborila slobodu od te Jugoslavije, čiji nam vrijednosni sustav Milorad Pupovac neprestano nameće! (antifašistički spomenici) A četničke spomenik širom RH  ne spominje !?

Srpska nacionalna manjina u Hrvatskoj i država Srbija koju pripadnici srpske nacionalne manjine smatraju svojom domovinom, a Beograd glavnim gradom, krivci su za ratove na prostoru bivše Jugoslavije. Njihova krivica proizlazi iz velikosrpske ideologije, koju su zdušno prihvatili i provodili u velikosrpskoj i komunističke JNA agresiji na Hrvatsku 1991.godine.

Krivci su kao začetnici rata i za svoje žrtve, srpske žrtve, jer da nisu započeli rat žrtava uopće ne bi bilom ni na hrvatskoj, ni na srpskoj strani. I još imaju obraza pisati o nejednakosti žrtava!? Pa sve žrtve su izazvali Srbi , jer su ratom htjeli stvoriti Veliku Srbiju! I to je sva istina!

17. kolovoza 1990.godine, su pali prvi balvani i počela agresija na Hrvatsku

Srbi polaze od povijesno pogrešnih teza u smislu podjele  krivnje za rat između Hrvata i Srba. Nema podjele krivnje, Srbi snose isključivu odgovornost i krivnju, povijesne činjenice to dokazuju! To je bila čista agresija na Hrvatsku, njene institucije i njen narod, ne samo Hrvate, nego i na Srbe koji su Hrvatsku smatrali svojom domovinom.

1. Povijesna činjenica je da jedan dio Srba u Hrvatskoj nikako nisu prihvaćali  bilo kakvu slobodnu i samostalnu hrvatsku državu!
2. Povijesna činjenica je da su se stavili u službu Slobodana Miloševića i njegove velikosrpske politike sa ciljem da “svi Srbi žive u jednoj državi”
3. Povijesna činjenica je da su Srbi u Jugoslaviji imali većinu u svim segmentima državne i društvene vlasti, u JNA, u Policiji, Carini, Diplomaciji, Školstvu, Znanosti i Sportu, da su ustvari imali Srboslaviju! Naravno sve to su imali i sada ih jedna Hrvatska svodi na nacionalnu manjinu, ha ? Pa neće ići zar ne?
4. Povijesna činjenica je da su već imali gotove zemljopisne karte gdje je granica bila povučena na liniji Virovitica -Karlobag na hrvatskom teritoriju.

I sada nakon razaranja i žrtava koje su izazvali u kojima je pored hrvatskog naroda stradao i dio srpske nacionalne manjine, nakon što ne priznaju Republiku Hrvatsku kao svoju domovinu, nakon što ne priznaju Domovinski rat, već je za njih bio građanski rat, nakon što ne priznaju ni dio Erdutskog sporazuma o implementiranju nastave povijesti Domovinskog rata, nakon isteka moratorija u njihove škole, traže da Hrvatska Vlada do posljednjeg čovjeka ispuni postotak udjela Srba u zapošljavanju u državne službe, izjednačen postotku udjela srpske nacionalne manjine u ukupnom sastavu stanovništva? Obveze ne ispunjavaju, ali ispunjenje prava traže do posljednjeg čovjeka?

SNV i ostali vođe srpske nacionalne manjine imaju obraza tražiti prava?

Koja su oni prava dali zarobljenim stanovnicima Vukovara,Škabrnje, Ćelija, koja su prava dali zarobljenima koje su odveli u logore na teritorij Srbije, koja su prava dali ubijenima na Ovčari, koja su prava dali tisućama silovanih žena, muškaraca i djece, koja su prava dali 402 ubijene djece, zar pravo da ih ubiju granatama…..? Prava nakon brutalne agresije na hrvatski narod oni traže od tog naroda – prava?

• Prava nakon što se preko SNV-ovih Novosti izruguju Hrvatskoj himni, nakon što državu Hrvatsku nazivaju “mala pizdunska zajednici općina točno po mjeri svojih malih, pizdunskih ustaša” definicija hrvatske države po novinaru Novosti Borisu Dežuloviću, nakon što još jedan mrzitelj hrvatske države iz kvote SNV-a, Dejan Jović, profesor  međunarodnih odnosa na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i predavač povijesti na Hrvatskom vojnom učilištu dr. Franjo Tuđman mladim kadetima HV-a izjavi da je” najgora (genocidna) Jugoslavija bolja od bilo koje Hrvatske“(Vrijeđanje i prijetnje upućene Srbima i srpskim institucijama u RH) Tko tu koga vrijeđa?

SNV, SDSS i Milorad Pupovac kao sveprisutan u svim tijelima SNV-a i SDSS-a nameće neprestano pravila po kojima bi Hrvati trebali živjeti!

Sa kojim pravom kao manjina nameće svoj sustav vrijednosti većinskom hrvatskom narodu? Gdje to piše u kojem Ustavu? U kojem Ustavnom zakonu, u kojem dokumentu? Nigdje!

Ali po velikosrpskoj ideologiji Srbi sebi umišljaju da su oni jedini narod koji ima pravo na državu, na etnički čistu državu, negirajući pravo drugih naroda na samoodređenje, na vlastiti identitet i na postojanje kao naroda!

Podvala u Bulletinu:zabrana narodne glazbe u Novoj Rači

Evo što sve podvaljuje SNV i Milorad Pupovac kao govor mržnje i nasilje prema Srbima u RH:

Načelnik općine Nova Rača  Darko Knežić  i općinsko poglavarstvo donijeli su  odluku da se  na Veliku Gospu i druge državne blagdane zabranjuje izvođenje narodne glazbe. Općinskim vlastima prigovor je uputio dio građana i lokalnih braniteljskih udruga zato što su na Veliku Gospu gostovali glazbenici Miroslav Iliić i Esad Merulić, pjevači novokomponirane narodne glazbe iz Srbije i Crne Gore. Znači da nisu pripadnici srpske nacionalne manjine da bi uopće SNV o njima raspravljao, u Bulletinu o nasilju prema Srbima! Kome trebaju takve podvale? Sramotno!

Opće je poznato da je Marku Perkoviću Thompsonu IDS zabranio čak i sudskim putem nastup u Pulskoj Areni! Pa što nije Milorad Pupovac unio i tu zabranu u Bulletin?

O filmu Dnevnik Diane Budisavljević režiserke Dane Budisavljević

U Bulletinu je napisano:“ Protiv redateljice filma Dane Budisavljević Hrvatski svjetski kongres u listopadu je 2020. godine podnio kaznenu prijavu, navevši da film sadrži niz laži, a sve je obrazloženo u 16 prilično nevjerojatnih točaka.“ Dalje u Bulletinu nema nikakvog  obrazloženja i argumenata što nije točno od tih 16 točaka. Pa istine radi u kaznenoj prijavi HSK točno navodi sve laži i manipulacije u svezi sa zbrinjavanjem djece i prilaže Dnevnik Diane Budisavljević za usporedbu sa filmom. Dakle, u filmu nisu prikazane prave (istinite) činjenice koje su sadržane u „Dnevniku Diane Budisavljević“, već su prave (istinite) činjenice krivo prikazane ili prešućene!

To filmu daje apsolutno drugo značenje u odnosu na prave (istinite) činjenice navedene u Dnevniku i na taj način je autorica filma prave i povijesno relevantne činjenice krivotvorila i film prikazala kao pravi s ciljem dovođenja gledatelja u zabludu glede istinitosti tih činjenica.

Hrvatski svjetski kongres –HSK, je međunarodna, neprofitna, nevladina i nestranačka organizacija, koja za zadaću ima povezati sve Hrvate i Hrvatice, hrvatske Udruge i ustanove izvan Domovine i tako stvarati bolje uvjete i interese hrvatske domovine i hrvatskog izvandomovinstva. Ciljevi Hrvatskog svjetskog kongresa su unapređenje zajedništva među Hrvatima, ostvarenje njihovih težnji, osiguranje kontinuiteta i razvoja vjerskog, duhovnog, kulturnog, društvenog i športskog naslijeđa u Hrvata.

Osnovan je početkom srpnja 1993. godine. Svjetsko sjedište mu je u New Yorku.
U lipnju 1998. godine primljen je u Ujedinjene narode, kao nevladina međunarodna organizacija s konzultativnim statusom.

http://hsk.hr/2020/10/09/podnesena-kaznena-prijava-protiv-autorice-filma-dnevnik-diane-budisavljevic/

SNV-ove Novosti su moralna i etička sramota novinarstva

Posebno se proziva Hrvatski tjednik zbog govora mržnje! Degutantno je,  krajnje podlo i zlonamjerno,  prozivanje bilo kojeg medija od strane SNV-a, vlasnika i izdavača Novosti!

Nema u Hrvatskoj i Europi medija koji više širi govormržnje od Novosti! I to govor mržnje prema Hrvatima, Katoličkoj crkvi, hrvatskim braniteljima i svemu što predstavlja hrvatski sustav vrijednosti. Dovoljno je samo pogledati njihove naslovnice i tekstove .

Portal Novosti je  tjednik čiji novinari sami pišu i rade sve ono za što optužuju, kritiziraju i izruguju se svima drugima, a sve to u najgorem izdanju predstavlja  upravo njegovo uredništvo.

Znači sve drugo i druge  vide njegovi novinari i kolumnisti,  samo sebe ne vide!

Za sebe kažu da; „U Novostima pišu neki od najboljih novinskih autora u Hrvatskoj i regiji, što je jedna od kvaliteta koje tjednik čine zanimljivim i čitateljstvu izvan srpske zajednice”  Samo ne znam po čijim i kojim kriterijima su najbolji?

Novosti su licemjeran, nemoralan, uvredljiv, primitivan i krajnje neobjektivan tjednik Srpskog narodnog vijeća, koje je osnivač i nakladnik tjednika, financirano naravno iz Proračuna RH!

Milorad Pupovac  i SNV-a od 1999.godine vrše neprestani mentalni  i psihološki teror  nad pripadnicima hrvatskog naroda i hrvatske države koje svojim poreznim izdvajanjima plaćaju hrvatski građani.

Nije li to duboko nemoralno, politički nekorektno,  nedostojno zvanja novinara i javnog djelatnika i konačno sadistički i necivilizacijski nehumano? Je i puno gore od toga, to je potvrda jedne bezobzirne, zločinačke mržnje, koju iskazuju neprestano u svakom broju, a da za sve to što oni rade optužuju hrvatski narod, koji ih plaća! E pa doista nema opisa za takve ljude.

1.Nakon pada dva aviona Hrvatskog zrakoplovstva na naslovnici Novosti objavljen je izrugivački naslov” oba su pala” sa  prikazom hrvatskog vojnika kao krvožednog vampira tijekom Oluje.

Tadašnji predsjednik Ivo Josipović izjavio je mu se naslovnica ne sviđa, da je neukusna te da je na izdavaču da razmisli treba li nastaviti takvu  uređivačku  politiku.

Prosvjedovale su i Braniteljske udruge, ali očito je Novostima sve dopušteno:

Hrvatski helsinški odbor izrazio je prosvjed zbog naslovnice  tjednika Novosti;

“Poštujući slobodu izražavanja, pravo grafičkog i slikovnog uređivanja novina pa i lista Novosti, HHO prosvjeduje jer se Novosti financiraju iz naših džepova, a samim time Vlada i Hrvatski sabor moraju biti svjesni implikacija takvih poruka. Važno je i to da je državno funkcioniranje tog lista posljedica koalicijskog sporazuma HDZ-a sa Samostalnom demokratskom srpskom strankom’

HHO zamjera i kako Novosti izdaje Srpsko narodno vijeće, krovna institucija Srba u Hrvatskoj, a na njenom je čelu potpredsjednik SDSS-a i saborski zastupnik Milorad Pupovac. „Činjenica kako je on istovremeno predsjednik jedne nevladine udruge i potpredsjednik stranke predstavlja sukob interesa i nespojivo je s idejom civilnog društva“ stoji u prosvjednom pismu HHO-a.

I ne samo to Milorad Pupovac zastupnik je u Hrvatskom Saboru, što potvrđuje naprijed navedenu činjenicu dapreko Novosti vodi specijalni medijsko-propagandni rat protiv države Hrvatske!

Novosti neprestano unose nemir i namjerno provociraju, i onda kada nakon takvih objava dobiju prijetnje, jer su povrijedili osjećaje hrvatskog  naroda, onda su “ugroženi” To je točno namjerno izazivanje i provociranje u vođenju  medijsko-propagandnog rata.

2.O  Hudoj jami, odnosno Barbarinom rovu gdje su pronađeni posmrtni ostaci živih zazidanih  i žicom vezanih 1 416 kostura, napisali su da su proustaške izmišljotine

3.Katolička crkva je neprestano udarna tema Novosti, a u svojim su člancima više puta kršili zakone o slobodi vjeroispovijesti i slobodi  mišljenja koje su definirane Ustavom RH

Članak 38.

Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli.

Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja.

Zabranjuje se cenzura. Novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji.

Jamči se pravo na ispravak svakomu komu je javnom viješću povrijeđeno Ustavom i zakonom utvrđeno pravo.

Članak 39.

Zabranjeno je i kažnjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti.

Članak 40.

Jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja.

Katolički tjednik Glas Koncila prozvali su “Gnjusom Koncila” koji “promovira nacionalizam, etničku jednoobraznost i patrijarhalne odnose te potiče paranoju od neprijatelja Hrvatske!”

4.Novinarka Novosti Tamara Opačić svojim je člankom javno izvrijeđala i neutemeljeno napadala Katoličku Crkvu (time i sve njezine vjernike) i Alojzija Stepinca, koji se  gotovo redovito spominje  kao “ustaški vikar” u svim političkim rubrikama.

A nikada se ne osvrnu na Srpsku pravoslavnu crkvu koja je četničke koljače proglasila svecima. O tome ni slova:

• Sveti Milorad Vukojčić, zvani Maca koljač tijekom Drugog svetskog rata bio je predvodnik četničke crne trojke u Pljevljima, gdje je njegova “sveta” ruka tokom trajanja njemačke uprave zaklala nekoliko desetina žena iz partizanskih porodica. Milorad Vukojičić (1917-1945), zvani pop Maca (deminutiv od “macola”) ili pop Koljač, je bio crnogorski svećenik SPC, vođa četničke crne trojke u drugom svjetskom ratu. Nakon rata je osuđen na smrt i pogubljen. Proglašen je za sveca Srpske pravoslavne crkve 2005. godine.
• Fašist Joanikije Lipovac, mitropolit crnogorsko primorski (1940-45.) bio je aktivni suradnik njemačkog i talijanskog okupatora, odgovoran za stradanje tisuća ljudi, Srpska pravoslavna crkva ga kanonizirala 1999. godine.
• Pop Slobodan Šiljak, poznati četnički koljač, pripadnik četničke trojke, klao i silovao, kanoniziran skupa sa svojim suborcem Miloradom VukojičićemMacom u manastiru Žitomislić 2005. godine.

I takva SPC, koja je svecima proglasila zločince- koljače ima moralno pravo nešto spočitavati  Bl. Alojziju Stepincu!? I još nešto što je srpski lobi  pomeo  sa interneta, ali uvijek negdje neki podatak  ostane pa se istina sazna:Upravo zato što je aktivno podupirala velikosrpsku agresiju SPC je u Parizu 1995. godine osuđena za podržavanje etničkog čišćenja u Srebrenici.

5. Urednica dnevnika HRT-a Sanja Mikleušević, našla se pod udarom kritika novinara Novosti, zbog toga što je prije prijenosa završnice US Opena 2014. u kojoj je igrao Marin Čilić, prikazala reportažu o Čilićevoj obitelji u Međugorju, koja je otkrila da Marinov  uspjeh leži u njegovoj pripadnosti katoličkoj vjeri i zavjetovanju Gospi Međugorskoj.

 

 

 

Ovdje je riječ o primitivizmu i uvredi ispod svih civilizacijskih razina! A krši se Ustavno pravo na slobodu vjeroispovijesti.Novosti su u jesen 2016. objavile seriju članaka o katoličkom vjeronauku u školama te ga tom prilikom nazvali “primitivnim srednjovjekovljem”, a vjeroučitelje “luđacima” i “neoustašama”

Podsjećam na članak 39. Ustava RH kao temelj za kažnjavanje takvog jezika mržnje!

„Zabranjeno je i kažnjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti“

6. I ne može se ne spomenuti ruganje i uvredljivo pisanje gnjusnih ( da upotrijebim njihovu riječ) stihova Hrvatske himne Lijepa naša haubico, umjesto Lijepa naša domovino. I u tom slučaju je DORH odbacio kaznenu prijavu sa obrazloženjem da se radi o satiri. A mogao se pozvati na Zakon o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika Republike Hrvatske. NN 55/90, 26/93. na snazi od 09.04.1993.

Po  Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina:

Članak 8.

Odredbe ovoga Ustavnog zakona i odredbe posebnih zakona kojima se uređuju prava i slobode pripadnika nacionalnih manjina moraju se tumačiti i primjenjivati sa svrhom poštivanja pripadnika nacionalnih manjina i hrvatskog naroda, razvijanja razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga među njima.

Primjerima sam dokazala kako Novosti razvijaju “razumijevanje, solidarnosti, snošljivosti i dijalog sa hrvatskim narodom”

Rješenjem od 10. veljače 2017. godine Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu odbacilo je kaznenu prijavu protiv tjednika Novosti, njegovih urednika, novinara i izdavača, koju je Hrvatska stranka prava podnijela zbog objave pjesme ‘Lijepa naša haubico’ u kolovozu 2015. godine. Prijava je odbačena s obrazloženjem da je riječ o satiričnom tekstu koji predstavlja oblik slobode mišljenja i izražavanja zajamčene Ustavom RH.

Sud  proglašava satirom otvoreno ruganje i ponižavanje Hrvatske himne, to je za Pupovca  u redu, a kada Hrvatski tjednik prozove Pupovca, e  onda se razbjesni i otvoreno prijeti;

”Oni koji misle da se mogu pozivati na satiru i raditi ovakve stvari, jednom za svagda će naučiti i suci i istražni organi razliku između te dvije stvari”

Eto sile i arogancije,zamislite koliko je osjeća jak pa čak i prijeti  prijeti sucima  i istražnim  organima!? Novosti se mogu pozivati na satiru i nitko više, onda će Pupovac biti i policija i sud i istražni organ, koji će donijeti „presudu“

Gdje te Pupovčeve prijetnje spadaju , u satiru!?

 Milorad Pupovac u Biltenu optužuje Hrvate upravo za sve ono što su Srbi radili  kroz povijest i što evo kontinuirano rade Hrvatima, točno po kultu ugroženog Srbina.

Kult ugroženog Srbina

Početkom 19. stoljeća u  jugoistočnoj Europi na sadašnjem području Hrvatske i Srbije, postojala su dva potpuno oprečna carstva Austro-Ugarsko na zapadu i Otomansko na Istoku, različita etnički , kulturološki i vjerski. Korijen kulta ugroženog Srbina nalazi se u stvaranju nacionalnih država, u procesu raspada ova dva carstva. Srbija se prije Hrvatske oslobodila Turskog jarma i stvorila državu. I  prije formalne samostalnosti 1844.godine NačertanijemIlije Garašanina, polagala je pravo na obnovu carstva Cara Dušana u  Veliku Srbiju.Već u Načertaniju negira se postojanje Hrvata kao naroda,  Hrvati su „pokatoličeni Srbi“  Hrvatska je još bila pod Austro-Ugarskom i nije mogla stvarati svoju državu. Stvaranjem nacionalnih država pojavio se i problem postojanja i drugih etničkih skupina,  odnosno manjina, na koje su nacionalistički političari gledali isključivo kao prijetnju, a srpski političari kao smetnju etnički čistoj Velikoj Srbiji.

List Srbobran, koji je zastupao program Srpske samostalne stranke, bio je najtiražnije i najčitanije glasilo Srba u Hrvatskoj u to vrijeme, namijenjeno seljaštvu. Njime je ova stranka širila velikosrpsku ideologiju, čiji je temelj,  težnja za ujedinjenjem „svih srpskih zemalja“, od kojih su mnoge još bile dio Austro-Ugarske Monarhije.

Srijem, Slavonija, Lika, Krbava, Banovina, Dalmacija te Bosna i Hercegovina su za novinare i urednike Srbobrana srpske zemlje i one moraju pripasti Srbiji .  One pripadaju Srbiji, jer u njima živi narod koji govori srpskim jezikom. Pripadnici Srpske samostalne stanke smatrali su Srbima sve one koji govore štokavski, bez obzira što se velik broj tih štokavaca nije smatrao Srbima, ali ih je Vuk Karadžić još tridesetih godina u pamfletu Srbi svi i svuda, proglasio Srbima i taj je pamflet  postao temelj za velikosrpsku ideologiju i političko-teritorijalna posezanja.

Različito shvaćanje nacionalne države uzrok je sukoba Hrvata i Srba. Srpski političari u Hrvatskoj okupljeni oko ilustriranog kalendara Srbobran i Srpske samostalne stranke podržavaju nazive  Slavonija i Slavonac, Dalmacija i Dalmatinac kao regionalnom imenu, ali nikako pod  zajedničkim imenom  Hrvatska i Hrvat. Kao što vidimo ovu  terminologiju koriste još i danas u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, a rasprostranjena je i u srpskim intelektualnim krugovima.

Patrijarh Srpske pravoslavne crkve Irinej u svojoj se božićnoj poslanici 09.siječnja 2014.godine  krajnje neprimjereno obratio  Srbima u Republici Hrvatskoj i svim građanima Republike Hrvatske, ponavljajući mantru  da Srbi ponovno doživljavaju progone zbog svojeg imena, pisma i jezika.i  čestitajući  Božić sunarodnjacima ‘u Dalmaciji, Hrvatskoj, Slavoniji, Lici, na Kordunu i Baniji’!?

Srpski novinari u Srbobranu još tada medijski  prikazuju Srbe  kao neravnopravno stanovništvo. Novinari koriste izraze o Srbima kao „građanima drugoga“ i „trećega reda“ u Hrvatskoj.  koji eto još u 19. st. stvaraju kult o „ugroženom Srbinu“. Sugestivno promiču uvjerenje  da su Hrvati izazvali sukob, da krivnja Hrvata prema Srbima postoji kroz povijest, jer su Hrvati zbog svoje vjernosti Vatikanu opasnost za Srbe,  okrivljeni prije svega za nastojanje da se Srbi privedu katolicizmu. To je „istočni grijeh“ Hrvata! Ta srpska averzija i neprijateljstvo prema Vatikanu  traje od naseljavanja Vlaha u Vojnu Krajinu  od 15. i 16. stoljeća.

Srbobranpiše  kako Gundulić nije obični već „veliki Srbin“. Kako se  za vrijeme  5 stoljetne turske vlastiu Srbiji nije  razvijala srpska umjetnost i znanost, Srbobran je pretvarao hrvatske katoličke  kulturne i znanstvene velikane u Srbe. Tako su Bošković, Gundulić, Relković „Srbi“, a grad  Dubrovnik „srpska Atina“

Srbobran, srpsko glasilo u banskoj Hrvatskoj. List je počeo izlaziti u Zagrebu 16.listopada  1884.godine,  pokrenuo ga je barun Jovan Živković, vođa umjerenih unionista, a prvi je urednik bio Pavle Jovanović. Tiskan ćirilicom, isprva je izlazio dva do tri puta na tjedan, a od 1.siječnja 1900. svaki dan. Prestao je izlaziti u rujnu 1902., nakon nemira koji su u Zagrebu izbili zbog protuhrvatskog članka Nikole Stojanovića Srbi i Hrvati, poznatijega pod naslovom Do istrage naše ili vaše, koji je Srbobran preuzeo iz Srpskoga književnog glasila.

Milorad Pupovac nije izmislio ništa novoga,  on samo nastavlja saBulletinom tamo gdje  Srbobranstao.

Jasenovački mit.

Taj mit je raskrinkan najviše znanstvenim istraživanjem starijih povjesničara Franje Tuđmana, Bogoljuba Kočovića i Vladimira Žerjavića te  mlađih Igora Vukića, Nikole Banića, Vladimira Horvata, Stipe Pilića, te Blanke Matković.On je imao za cilj da se hrvatski narod zauvijek stjera u ispovjedaonicu i pred cijelim svijetom za stoljeća unaprijed proglasi genocidnim, i time mu se jednom za uvijek onemogući stvaranje svoje države.

Stoga je jasenovački mit stalno i iznova sredstvo, put i opravdanje za dosadašnje i neke buduće zločine, jer odustajanja nema. Odustajanje od jasenovačkog mita značilo bi odustajanje od srpskog identiteta ugroženosti kao naroda! Ta ugroženost  je opravdanje i pranje savjesti za već učinjene i neke eventualne buduće zločine.

Za ovaj mit o stotinama tisuća ubijenih Srba u Jasenovcu najveći je krivac hrvatska komunistička elita. Bez njezinog pristanka,  i aktivnog  sudjelovanja u stvaranju tih monstruoznih konstrukcija, taj mit ne bi bio stvoren. Od  1,2 milijuna žrtava broj je spao na službenih  83 145, da bi znanstvenici prof.dr.sc-Neven Elezović i dr.sc.NikolaBanić, od tih 83 tisuće,  osporili 89% odnosno 74 288 žrtava. Povijesna istina nije točno utvrđena i zato se znanstvena istraživanja, nikako ne mogu negirati sa povijesnim revizionizmom. Bezumne brojke imale su za cilj osuditi ne ustaški režim, nego cijeli hrvatski narod.

• Mato Artuković, Prema korijenu hrvatsko-srpskog sukoba, u: Hrvati i manjine u Hrvatskoj: moderni identiteti, Agencija za odgoj i obrazovanje, Zagreb, 2014., ISBN978-953-7290-38-2

„Kult ugroženog Srbina“ je u srpskom tisku i ideologiji krajem 19. stoljeća postala nacionalna filozofija. Ono što je prvotni cilj i svrha spomenutog kulta, je prisvajanje tuđih teritorija za Srbiju. To je i krajnja misija „kulta ugroženog Srbina“. Ovaj kult ima trajno negativne posljedice na mentalitet srpskog naroda, koji uvijek u drugom vidi krivca za sve svoje nevolje.

„Ugroženost“ Srba i optuživanje Hrvata za „genocidnost“ temeljni su  elementi u strukturi velikosrpske  ideologije i opravdanje za teritorijalne osvajačke pretenzije. 

A kao odgovor, hrvatska stranaje uvijek nastojala uravnotežiti odgovornost za sukobe tamo gdje je nesumnjivo glavni, gotovo jedini krivac za sukobe bila srpska strana.

LiliBenčik/hrvatskepravice