A naši zastupnici ?

Vrijeme je da se u “Konzumu” počnu prodavati Zumići i da se oglasimo u zboru “Svi smo zdravi..pa pjevamo….”

Pod nekontrolinom navalom adrenalina posegla sam za telefonom i nazvala svoju liječnicu e ne bi li me imala u vidu kad stigne to čudesno cijepivo. Doktorica se vjerovatno uhvatila za stolicu na kojoj je sjedila, duboko udahnula i pomislila: “Živa je, znači.” Tek što sam se prijavila, već sam odustala. U mom bliskom okružju cijepila se mlada, zdrava, ni na što alergična djevojka od 23 godine. Sve je odrađeno lege artis, ubod iglice je prouzročio minimalnu bol i ostala je pod nadzorom svih 15 minuta, baš kako je propisao Stožer. Nije li stigla kući počelo je oticanje jezika i grla…žurno natrag na OHBP. Tamo je nafiksaju kortikosteroidima, uključe infuziju i provede ugodno poslijepodne ćućoreći s osobljem. Otpuste je a dijagnoza “alergija post vakcinacije”. Lijepo! Pa se noću kad se snizila razina lijekova u krvi sve ponovilo…kao da je suđeno da neko vrijeme provede na svom radnom mjestu ali kao pacijent.

Nisam ni vakser ni antivakser, više kao govedo koje dopušta da mu čine što misle da treba..ali sada..radije čekam bolešćinu nego da odapnem od Pfizera. I sve mislim: nije bez vraga to što je određeno da se cijepljenje odvija na hitnom prijamu gdje je osiguran tim u pripravnosti. Ali ne…mene neće imati priliku reanimirati.

Inače ove dane sanjam grozomorne snove. Kao dolazim mojoj liječnici, sjedam i pogledam po ambulanti. Ali nema moje Divne nego prema ide ON držeći špricu u ruci a iglica zlokobno sjaji na popodnevnom suncu. “Neće boljeti” kaže a misli : “Boga ti tvoga sad ćeš me zapamtiti.” Budim se sva u znoju od straha. Vlažnom maramicom brišem lice i padne mi na pamet da bi to ON zaista i mogao raditi. Nećeš ti nauke ubosti i ubrizgati sadržaj a meni objasniti kako sam privilegirana građanka i kako sam osobito cijenjena od vlasti a poglavito od NJEGA.Pa me tako dopala sreća da vježba baš na meni između svih milijuna Hrvata. Zla ne bilo!

Još prije dva dana i izgledao je i govorio kao pokisla kokoš ali već jučer je bio u punoj formi: “ja baja”, ja “glavni pijevac na ovom bunjištu” pa je za svakog narodnog zastupnika našao par riječi omalovažavanja baš kako i treba kad se čeljade sa tako visoke pozicije obraća stoci sitnog zuba.

A naši zastupnici? Oni su naše blago kako god hoćete shvatiti: ili kao zlatne talire u svilenoj vrećici ili kao četveronožni preživači.

O županu ne bih sada..jer mi ništa nije jasno. Sve se to kod nevoljnika izmiješalo: i stan u Zagrebu i kuća na Baniji, i očeva kuća i ženina kuća…..kad poredam datume kako se to odvijalo i razbistrim fenomen prognanika u Zagrebu pa sve do sada i fenomen povratnika i osloboditelja i korisnika tuđe kuće u Glini od travnja, 1995….sve mi se čini da je isti čovjek boravio istodobno na dva različita mjesta…to i nije za zanimaciju DORH-a nego stručnjacima za ukazanja. Eto, odmah me zaboli glava kad pokušam posložiti samo račune za režije tolikih nekretnina. I onda umjesto odličja za toliku nesebičnost i uložene napore da priskrbi dovoljno kuna za te namjene čovjek dobije javnu blamažu dok stranački drugovi okreću glave od njega. Neoprostivo!