By Na današnji dan prije točno 30 godina na cesti koja je vodila put Jadranskog mora pobunjeni Srbi odnosno četnici postavili su barikade od posječenih stabala. Toga dana mnogi turisti morali su satima čekati u silnim kolonama da prođu cestama koje su bile puna raznih stabala. To je dan koji je označio pobunu protiv legitimne hrvatske vlasti predvođene predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom. Pobunjenike su predvodili odmetnuti milicioner Mile Martić, zubar Milan Babić i predsjednik SDS-a psihijatar Jovan Rašković. Prije kolovoza 1990. JNA koja se prometnula u srpsku armiju već je naoružala srpsko stanovništvo. Oružje se oduzelo od Teritorijalne obrane tadašnje Socijalističke Republike Hrvatske. Memorandum Srpske akademije nauka i umetnosti počeo se da se provodi na terenu.
Odmetnici su osnovali SAO Krajinu na području sjeverne Dalmacije, Like, Korduna i Banije. Na okupiranom području činili su etničko čišćenje prema hrvatskom stanovništvu. Osim ubijanja, pljačkali su i otimali imovinu. Najviše je stradalo hrvatsko selo Kijevo, kojega su okupirali i zapalili, a stanovništvo protjerali. Mora se istaknuti da je tadašnje vodstvo bilo pomagano od Republike Srbije i tadašnjeg predsjednika Slobodana Miloševića, ali i njihovih tajnih službi koje je vodio Jovica Stanišić. A pomagao mu je Frenki Simatović. Nekoliko godina kasnije 1995. nakon vojno-redarstvene akcije Oluja isti ti čelnici SAO Krajine izjavili su da su izdani od Miloševića i njegovih saveznika kao što je čelnik bosanskih Srba Radovan Karađžić.
Davne 1990. na prvim demokratskim izborima pobijedila je Hrvatska demokratska zajednica koju je osnovao dr. Franjo Tuđman. Sa vlasti su sišli reformirani komunisti predvođeni Ivicom Račanom. Većina Srba tada je glasovala za SDP, dok se nije osnovala nacionalistička stranka Srpska demokratska stranka. Tadašnje vodstvo SDS-a huškalo je srpski narod sa pozivima da se osniva Nezavisna država Hrvatska i poistovjetilo je Hrvate i ustaše. Tada su počeli mitinzi istine sa otvorenom šovinstičkom retorikom protiv Hrvatske i Hrvata. Otvorena velikosrpska agresija mogla je početi, a propaganda je potaknuta direktno iz Beograda. Gradovi koji su bili žarište pobune su Knin, Gračac, Benkovac i Obrovac. Knin je postao glavni grad SAO Krajine.
Svakodnevni incidenti kulminirali su krvavim Uskrsom na Plitvicama kad je poginula prva žrtva Domovinskog rata, pripadnik MUP-a Josip Jović. Hrvatsko državno vodstvo krenulo je sa stvaranjem svoje oružane sile, Zbora narodne garde, čije je prvo postrojavanje bilo u svibnju 1991. na stadionu NK Zagreba. Hrvatskoj je prijetila otvorena agresija JNA i četničkih formacija, pa zbog nedostatka naoružanja krenulo se sa osvajanjima vojarni i skladišta JNA. Zbog embarga na oružje Hrvatska je bila prisiljena posezati za raznim vrstama pomoći, dok su branitelji i civili ginuli diljem Hrvatske. Tek 1995. akcijama Bljesak i Oluja većina hrvatska teritorija je vraćena u okrilje matice Hrvatske, dok je tzv. SAO Krajina prestala postojati. San o velikoj Srbiji ostao je samo u glavama velikosrpskih ideologa.
Anđelko Jeličić
