By Bilo je lijepo i predivno vidjeti mnogobrojne hrvatske navijače u Berlinu, uoči nogometne utakmice između Hrvatske i Španjolske.
Ulice i trgovi njemačkog glavnog grada, ali i tribine stadiona, bile su sve u crveno bijelim bojama i prepune hrvatskih zastava. Divota jedna!
Gledajući te slike, odmah smo se sjetili i hrvatskih blagdana, poglavito dana kad obilježavamo najveće hrvatske pobjede, poput Vojno-redarstvenih operacija Bljesak i Oluja, odnosno Dan pobjede, domovinske zahvalnosti i hrvatskih branitelja. Tada je nažalost iznimno tužno prolaziti ulicama i trgovima Lijepe naše, tim prije jer hrvatske zastave manje-više jedino ćete vidjeti na zgradama državnih ustanova, šoping centara, benzinskim postajama, i tek tu i tamo na nekoj obiteljskoj kući, ali gotovo nikada ni na jednoj vili gdje stanuju naši tajkuni.
Pored toga, u to vrijeme, ponosa i slave, ni izdaleka nećete vidjeti toliko ljudi, pretežno mladih da se šeću ili slave obučeni u hrvatska obilježja, čak ni 5. kolovoza u Kninu.
Mediji izvještavaju da se u subotu u Berlinu okupilo čak oko 100 tisuća Hrvata!
E, mislimo mi, što bi bilo da ih se u tako kratkom vremenu, s tolikim domoljubnim nabojem, uspjelo okupiti 1991.?
Možda nogomet ili općenito sport nemaju veze s obranom Domovine, ali ipak jedno i drugo je važno, pa ako zbog sporta voliš svoju Domovinu u Berlinu ili ne znamo negdje drugdje u svijetu, onda istu takvu ljubav iskaži i diljem Lijepe naše, gdje živiš i radiš, gdje je bila svetinja ginuti za hrvatske ideale.
Ali, ne lakše je izgleda mnogima otići bilo gdje diljem Europe (što košta da košta) i obučen u hrvatske domoljubne boje pjevati „Zovi, samo zovi…“protiv čega vjerujemo nitko nema ništa…Nu, ta predivna atmosfera, ta euforije trebala bi se i morala „preliti“ i diljem hrvatskih gradova i mjesta kad obilježavamo i sjećamo se prije svega onih koji su dali sve što su imali za slobodnu, demokratsku i nezavisnu hrvatsku državu, svoju krv i svoje – živote!
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)
