Podjeli

Na Općinskom sudu u Zagrebu sudi se Marku Juriču, hrvatskom domoljubnom novinaru, jer je svojedobno upozorio na činjenicu da metropolita SPC-a Porfirije na jednoj tv snimci pjeva neke četničke pjesme. Zbog toga je ovaj istaknuti domoljub morao napustiti i jednu lokalnu televiziju, gdje je vodio emisije, jer nije znao da se u Hrvatskoj javno smiju pjevati četničke pjesme, jer da je obrnuto vjerojatno bi danas na optuženičkoj klupi sjedio Porfirij.

U Hrvatskoj ni u jednoj radio emisiji (osim tu i tamo na nekim lokalnim televizijama) ne možete čuti  Thompsonove pjesme, poput „Bojna Čavoglave“,a zbog te pjesme zabranjen mu je nastup i u pulskoj Areni, gdje bez problema nastupaju i pojedini srpski pjevači koji su u vrijeme velikosrpske agresije zabavljali svoju braću -četnike.

Međutim, kad pojedini pojedinci ili Udruge proizašle iz hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata podignu optužnice, kao što su to lani uradile četiri branitelja udruge na čelu s Udrugom hrvatskih branitelja Domovinskoga rata91. (UHBDR91.) protiv srpskog piskarala Borisa Dežulovića zbog pamfleta “Jebo vas Vukovar“ tzv. desni mediji i političari i politikanti o tome su uglavnom  šutjeli, (svaka čast iznimkama), kao „ne bi se željeli miješati“! Kad su udruge ovaj spor izgubile i ti tzv. desni mediji to su uglavnom marginalizirali i prešutjeli. Tek  tu i tamo netko je objavio  šturo priopćenje o ovom slučaju. Kao – to nije važno!

S druge pak strane neki protestiraju kad se pojedine braniteljske udruge ili pojedinci jave s komentarima o onome što se događa u Srbiji na štetu Hrvata, jer su uvjereni da njihovo pisanje i naklapanje jednostavno treba – prešutjeti (što se to nas tiče!?).

Nu, postoje li u Hrvatskoj neke lijeve ili desne novine ili portali (svaka čast izuzecima) koji gotovo u svakom broju ne objave neki tekst ili izjavu notornog Srbina Milorada Pupovca i to obvezno sa njegovom – fotografijom! Kome je on toliko važan, kad se dobro zna da ne predstavlja ni deset posto Srba koji žive u Hrvatskoj, tako da je o Pupovcu u zadnjih 20 i više godina objavljeno deset puta više fotografija nego o utemeljitelju hrvatske države Franji Tuđmanu, dok o Junacima Domovinskog rata da i ne govorimo (o njima se najčešće piše u „crnim kronikama“).

U povodu nedavnog suđenja Marku Juriču jedne su tjedne novine objavile da je „prva žrtva progona domoljubnih novinara za tzv. govor mržnje“!

To nažalost ni izdaleka ne odgovara istini. Naime, prvi novinar u Hrvatskoj, a koji je pravomoćno osuđen zbog „uvrede i klevete“, tj. zbog govora mržnje u medijima je moja malenkost!

Osuđen sam sredinom 1992. na Općinskom sudu u Varaždinu, kao glavni i odgovorni urednik tadašnjeg domoljubnog lista „Magnun“, koji je izlazio u Koprivnici, a zbog nepotpisanog članka o jednom varaždinskom dopisniku „Večernjeg lista“, za kojeg smo saznali da je navodno bio u službi Udbe, tj. da je uz svoj posao u vrijeme komunizma, sve do stvaranja hrvatske države, obavljao i dužnost urednika biltena u zloglasnoj kaznionici u Lepoglavi, a to je mogao, kako nam je rekao dugogodišnji upravitelj ove kaznionice u vrijeme komunizma, samo „njihov“, tj. iznimno povjerljiv čovjek! Suđenje oko ovog slučaja je bilo „expresno“, trajalo je svega desetak minuta. Međutim, taj sudac koji me je osudio za ovo djelo nakon dvije godine prešao je u odvjetnike i uspješno me branio zbog objava domoljubnih tekstova. Kad sam ga pitao: kako to da me je onda osudio za „iste“ stvari za koje me sada brani, rekao je: Što ćete, tada je bilo takvo vrijeme!

A kad već govorimo o žrtvama progona domoljubnih pisaca, onda bih tu na prvom mjestu stavio hrvatskog književnika, pjesnika, putopisca, publicista, slikara, nakladnika, novinara i dragovoljca Domovinskog rata, a nadasve mučenika – Zlatka Tomičića (1930.-2008.)! Nakon stvaranja hrvatske države čak su ga više progonili nego u komunizmu (jedino od 1990.-te nije bio na robiji!). Što je sve prošao i na kojim je sve sudovima bio zbog „hrvatstva“ može se doznati i u knjizi koju sam objavio s naslovom „Pisma na koja nisam nikad dobio odgovor“ (2013.) te u mojoj knjizi – „Hrvatski Orfej“ (1995.). Pisao je svima i svakome na vlasti i tražio svoja prava, ali nitko mu nikada nije  odgovorio. Ove knjige, poglavito kod tzv. desnih, baš kao i Tomičićevo ime, prošle su – nezapaženo!

Tomičić je jedan od onih po čijem je imenu već odavno u Zagrebu trebao nositi naziv neki trg ili ulica, ali „novim“ tzv. domoljubnim piscima i političarima, koji su očito dovoljni sami sebi, i koji su si umislili da je od njih počelo „hrvatstvo“, to nemaju ni na kraju pameti!

Mladen Pavković


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Pravosuđe