TRAVANJ 1945. U NEZAVISNOJ DRŽAVI HRVATSKOJ…

Dnevna izviješća Glavnog stožera Ministarstva oružanih snaga Nezavisne Države Hrvatske sve su kraća iz čega se može zaključiti da je državnom, političkom i vojnom vođstvu države Hrvatske bilo jasno da partizanske snage vojno, materijalno i politički podpomognute od USA, Engleske i Sovjetskog Saveza imaju krupne prednosti nad hrvatskim i njemačkim podhvatnim snagama na širem dinarskom području te da su u završnoj etapi njihovog obkoljavanja. Njemačke oružane snage kao glavni vojni činbenik država tzv. Osovine, nisu bile u stanju vojnički se suprostaviti nadmoćnijem neprijatelju uključujući svoje vojne saveznike. Države članice tzv. Saveznika su po svaku cijenu sve činile da spriječe novi europski i svjetski poredak na čelu sa njemačkim carstvom i očuvanju vlastitih prednosti: između ostalog, brisanje iz službenih historiografija poviest NDH (kao da nije postojala), obnovu druge Jugoslavije pod Titovim vođstvom koja će biti privredno zavisna od zapadnouropskih nacija te otuda vještački održavana zbog čega se na koncu i raspala. Dakle, u travnju je započelo povlačenje prema Zapadu u nadi da će Saveznici prihvatiti predaju hrvatskih oružanih snaga premda su odluke o načinu postupanja prema pripadnicima hrvatskih oružanih snaga i sljedbenicima NDH već donesene na polutajnim susretima vođa tzv. Saveznika u Teheranu i Jalti. Umjesto priprema za proslavu obljetnice obnove države Hrvatske, 10. travnja 1945., u toku je povlačenje hrvatskih, zajedno sa njemačkim, snaga na glavnim bojišnica zbog djelovanja nadmoćnijeg neprijatelja.

1. Izviješće Glavnog stožera za 1. travanj 1945.

Glavne bojišnice su: sriemska, drinska, neretvanska i jadranska. Na svim odsiecima hrvatske i njemačke oružane snage vode žestoke borbe sa partizansko-sovjetskim i bugarskim snagama uz sudjelovanje neprijateljskog, emeričko-engleskog, sovjetskog i partizanskog zrakoplovstva. Na sriemskom odsjeku i na rieci Dravi bilo je samo pojačane neprijateljske topničke i strojničke vatre praćeno pojačanom ulogom neprijateljskog zrakoplovstva. Na ličkom području nije bilo važnijih događaja. Na prostoru oko Zenice 30. ožujka jake srbo-boljševičke skupine zauzele su željezničku postaju Kakanj i napadaju rudnik koji je imao strateški značaj za privredu NDH. Kakanjski ugljen je služio za pokretanje željezničkih strojeva i postrojenja. Do zaključenje izviješća sudbina posade nije poznata. (Detaljnije vidjeti; Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, Borbe u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, Knjiga 34, Tom IV., Izdaje vojnoistorijski institut, Beograd, 1969., Izvor: znaci.org/dokument.php?br=18777, str. 1086-1089)

2. Dnevno izviješće za 2. travanj 1945.

U području Bijeljine nema značajnijih promjena premda neprijateljske snage nastoje zauzeti ovo hrvatsko uporište kako bi nastavili sa protjerivanjem hrvatskih i njemačkih oružanih snaga. Neprijatelj vrši jaki pritisak svim raspoloživim snagama. Na susjednom majevičkom području jake boljševičke snage vrše protunapade na podhvatne skupine kod Katoličke Špionice i Srebrenika. Ovo područje je narodnosno i vjerski izmiješano (posljedica Osmanlijskih, srbskih i jugoslavenskih kolonizacija na ova područja) pa tako mnoga sela nose naziv Katoličko, Pravoslavno ili Muslimansko, što je određivalo odnos prema zaraćenim stranama i otežavalo vojna djelovanja. Jaka neprijateljska topnička i bacačka vatra na Gračanicu, značajno hrvatsko uporište koje je trn u oko partizanskim snagama zbog hrabre obrane Hrvata-muhamedanaca. Premoćne odmetničke snage svladale su posadu rudnika Kakanj i zauzele rudnik. (Detaljnije vidjeti isti izvor, str. 1089-1093)

3. Dnevno izviješće za 3. travanj 1945.

Na sarajevskoj bojišnici, točnije na Ivan Planini odbijeno je više dnevnih i noćnih neprijateljskih napadaja jakom topničkom vatrom. Jedna njemačka borbena skupina vodi žestoke borbe s komunistima u području Mokrog na hercegovačkoj bojišnici. Cestovna prometnica Žepče – Maglaj je neprohodna zbog porušenog mosta, 6 kilometara od Žepča. (Vidjeti isti izvor, str. 1093-1097) Sve manje vijesti je stizalo u Glavni stožer zbog jačih pritisaka neprijateljskih snaga i prekinutih veza između hrvatskih snaga i Zapovjedništva.

4. Dnevno izviješće od 4. travnja 1945.

Obustavljen je vojni podhvat na planini Majevica. Razlozi nisu navedeni. Za predmnijevati je da su partizanske snage nadmoćnije zbog čega je donesena odluka o povlačanju na nova uporišta. Na sriemskom odsjeku zabilježena je slabija razmjena vatre za neprijateljsko uznemiravanje. Iz borbenog područja Bihaća nema nikakvih vijesti zbog prekinutih veza. Nesumljivo da su ovo bili izuzetno teški i izscrljujući dani za hrvatske borbene momčadi koje su nisu mogle učenkovito oduprijeti nadmoćnijem neprijatelju. Ujedno, gledali su kako se pred njihovim očima urušava dugo priželjkivana država Hrvatska. (Detaljnije vidjeti isti izvor, str. 1097-1100)

5. Dnevno izviješće za 5. travnja 1945.

Podhvatne snage iz područja Bijeljine su povučene prema zapoviedi višeg podhvatnog zapovjedništva na mostobran kod Brezovog Polja, 12 kilometara udaljeno od Brčkog. Prema neprijateljskim vijestima, Bijeljinu su 2/3. travnja 1945., „oslobodile“ jedinice 17. udarne divizije Jugoslavenske Armije (JA) bez borbi. Na planini Majevica bez borbe su napušteni Čelić i Koraj, 17 i 18 kilometara od Brčkog. (Isti izvor, str. 1100-1103)

6. Dnevno izviješće za 6. travanj 1945.

U izviješću je napisano da je neprijatelj prešao rieku Savu kod Brezovog Polja zbog čega je ugrožena Vrbanja, 20 kilometara udaljeno od Brčkog. U toku su protumjere. U području Bosanske Gradiške, u borbama s četničkim snagama Pavla Đurišića (crnogorski četnici), hrvatskim podhvatnim snagama predalo se 14 častnika, 1 dočastnik i 69 Crnogoraca s oružjem, a 69 četnika je poginulo. Hrvatski gubitci su: 1 poginuli vojnik i 8 ranjenih. Noću 3/4. travnja na jadranskoj bojišnici su se izkrcale nepoznate neprijateljske snage na otok Pag. Na ličkoj bojišnici započeli su jaki neprijateljski napadaji na područje Gospića. Od 4. travnja ne javlja se krugovalna postaja Gospić. (Detaljnije vidjeti isti izvor, str. 1104-1107)

7. Dnevno izviješće za 7. travanj 1945.

Sjeverno od Varaždina njemačka podhvatna skupina digla je u zrak mostove preko rieke Drave. U nastavku podhvata protiv crnogorske četničke skupine (poznata bitka kod Lievča Polja) jugoiztočno od Bosanske Gradiške, u području Banja Luke, izbrojana su 71 poginula četnika, a noću 5/6. travnja 1945., zajedno s oružjem i zapovjedništvom, predalo se 1.000 četnika. Iz zaplijenjene zapoviedi vidi se da je ova skupina crnogorskih četnika po zapoviedi Draže Mihailovića imala namjeru probiti se do Bihaća. Dio srbskih, crnogorskih i bosanskih četnika prešli su na stranu partizana i od tada sudjelovali u borbama za „oslobađanje“ Hrvatske, Blaiburškom genocidu i Križnim putovima. To je glavni razlog naglog rasta broja partizanskih vojnika u usporedbi sa prethodnim razdobljima. (Detaljnije vidjeti isti izvor, str. 1108-1112)

8. Dnevna izviješća za 8. i 9. travanj 1945.

Pokušaj pružanja pomoći našim (hrvatskim) postrojbama na otoku Pagu, dijelu jadranske bojišnice, nije uspio. Hrvatska posada Karlobaga povučena je na područje Jablanca, 24 kilometara udaljeno od Karlobaga. Mostobran kod Brčkog napušten je po zapoviedi višeg podhvatnog zapovjedištva. Ugroženi su Gradačac i Bosanski Šamac. U toku je povlačenje na svim bojišnicama i odsjecima. Noću 6/7. travnja, posada Gračanice povučena je po zapoviedi 8 – 10 km Doboja, kao značajnijeg uporišta hrvatskih snaga. Neprijateljske snage uporno sliede odstupanje hrvatskih snaga iz područja Gračanice. Posada Brčkog se povukla na sjevernu obalu rieke Save u Gunju, porušivši most iza sebe. Na području Bos. Gradiške, 7. travnja 1945., predalo se oko 3.500 crnogorskih četnika a 8. travnja predalo se još 5.500 crnogorskih četnika s oružjem. 300 četnika prišlo je partizanima. Pobunjenik Subašić (domobranski častnik) prema ovom izviješću, prešao je Srbo-komunistima u području Brčkog sa oko 1.000 vojnika. Ovu izdaju domobranskog častnika, partizanski izvori ne spominju. I to pripada vojnoj poviesti NDH u završnim djelovanjima Drugog svjetskog rata. (Vidjeti isti izvor, str. 1113-1120)

9. Dnevno izviješće od 10. travnja 1945.

Na dobojskom području obostrani ljudski gubitci su veliki. Jedni su žrtve poviesnog prava na obranu države Hrvatske a druge žrtve zavedene su komunističkom ideologijom. Nakon zauzimanja Brčkog, neprijatelj je uspio zauzeti Orašje i značajno hrvatsko selo Tolisu. (Detaljnije vidjeti isti izvor, str. 1121-1124) Ratni događaji, teške borbe, veliki ljudski gubitci, bacile su u sjenu obljetnicu obnove Nezavisne Države Hrvatske, koja je zbog savezničke politike, odbrojavala svoje zadnje dane. Ta je činjenica najviše boljela Hrvate koji su ostavljeni na nemilost partizansko-komunističkoj i boljševičkoj osveti za smjelost obnoviti državu Hrvatsku.

10. Dnevna izviješća za 11. i 12. travanj 1945.

Njemačke postrojbe iz Josipdola i južno Ogulina se povlače u smjeru Generalskog Stola. Uporište Ogulin je napušteno bez borbe. Jake srbsko-komunističke snage iz doline rieke Spreče primiču se cesti i željezničkoj pruzi južno od Doboja. U području Bos. Šamca u toku su žestoke obrambene borbe. (Isti izvor, str. 1125-1132)

11. Dnevna izviješća za 13. i 14. travanj 1945.

Jake Srbo-boljševičke snage s jakim topništvom nalaze se u području južno rieke Save kod Bos. Šamca i Modriče (Modrić). Bos. Šamac je napuštem od hrvatskih snaga zajedno sa zbjegovima hrvatskog pučanstva do kojeg su stizale vijesti o načinu postupanja partizana sa svima koji su priznali NDH. Na sjevernom krilu sriemskog odsjeka neprijatelj napreduje. Noću 11/12. travnja 1945., izkrcale su se nove boljševičke snage na otok Pag. Južno od Doboja prekinut je željeznički promet uslijed djelovanja neprijateljskog topništva, dok je cesta južno Doboja osposobljena za promet. U šumi Žitomir, 9 kilometara udaljenoj od Marije Bistrice, 12. travnja napadnuta je i razoružana jaka banditska skupina od oko 1.000 ljudi. Izbrojana su 50 mrtvih bandita. Prema izviješću 7. hrvatske divizije o borbama protiv crnogorskih četnika, kod Bos. Gradiške poginulo je 331 četnika a 9538 se predalo hrvatskim snagama. Nema vijesti o tome što se sa njima dogodilo. (Detaljnije vidjeti isti izvor, str. 1132-1142)

12. Dnevna izviješća za 15. i 16. travanj 1945.

Stanje na otoku Rabu nije jasno. Hrvatske i njemačke snage napustile su sriemsku bojišnicu i povlače se na zapad. Hrvatske snage odpora – koje će biti nositelj hrvatskih križara od lipnja 1945. pa sve do 1947. godine sa zadatkom oružanog djelovanja u neprijateljskoj pozadini s ciljem podizanja ustanka na ukupiranim hrvatskim zemljama – 7. travnja su digle u zrak minama vlak koji je prevozio bandite između Priedora i Ivanjske. Dakle, čin diverzantske djelatnosti po ugledu na partizane koji nisu pravili razliku između teretnih i putničkih vlakova. Iz ovoga će nastati pojam hrvatskog oružanog odpora u zemlji i inozemstvu, od čega su komunističke vlasti najviše strepile.

XVI. ustaški stajaći zdrug sa sjedištem u Derventi je 13. travnja 1945., izdao pismeno upustvo o postupku komunista u poluslobodnim područjima, (Detaljnije vidjeti isti izvor, str. 1136-1138) u kojem se ističe da je iz iskaza častnika povratnika, ustanovljeno da na područjima između naših i području pod nepotpunom vlasti partizana (tzv. ničija zemlja) postoje posebne nadzorne obhodnje partizana pod vođstvom komunista. Te komunističko-partizanske obhodnje su u jačini do 5 osoba dobro naoružane i sastavljene od probranih komunista koji su spremni život dati za Staljina i Tita. Nitko ne zna gdje se one preko dana zadržavaju. One se pojavljuju kada padne noć, dobro naoružane, upadaju u hrvatska sela i kuće, vrše pretres kuća, nasilno odvode sa sobom osobe za koje postoji sumnja da surađuju sa hrvatskim vlastima, koje su, premnijevati je, zvjerski ubijali u prvoj šumi, te se pred zoru povlače odkud su došli. Istu borbenu taktiku preuzeće hrvatski križari odnosno škripari na okupiranim područjima napučenim Hrvatima sveteći se svima koji su surađivali sa okupatorom. Ista sela i područja preko dana obilaze hrvatske obhodnje a preko noći partizanske. Seljaci striepe pred tim partizankim nadzornim obhodnjema te se boje prijaviti iste hrvatskim vlastima budući se boje za vlastiti život, sigurnost obitelji i svojinu odnosno strepe od osvete. Od toga najviše stradava hrvatsko pučanstvo na ničijoj teritoriji. Temeljom ovog kratkog opisa, nedvojbeno da partizanske snage pripadaju u skupinu terorističkih koje su širile strah i nasilje među hrvatskim pučanstvom ali i prema svima koji se nisu slagali sa partizanskim vlastima. Posljedica je odbojnost hrvatskog pučanstva prema novim komunističkim vlastima.

13. Dnevno izviješće za 27. travanj 1945.

Prema zapoviedi Zapovjedništva 4. hrvatske divizije od 27. travnja 1945. godine, (prekid u izviješćima je uzrokovan moguće uništenim spisima i dokumentima) sve hrvatske oružane snage koje su držale sriemsku, drinsku i neretvansku bojišnicu, povlače se na novu obrambenu crtu na području rieke Une i Sane. Zapovijed odnosno dokument je bez završetka a o razlozima se može samo nagađati. Moguće je uništen ili propao iz nekog razloga. Sa ovim datumom završavaju se izviješća za travanj 1945. budući je došlo do rasula u hrvatskim obrambenim snagama uslijed jakih neprijateljskih pritisaka na svim bojišnicama. Nedvojbeno je među vojničarima hrvatskih obrambenih snaga postojala volja i želja da se NDH brani do zadnjeg čovjeka premda je prevagnulo mišljenje koje je rješenje vidjelo u predaji savezničkim snagama i spašavanju hrvatskog pučanstva od neprijateljske odmazde. Posljednje dostupno izviješće Glavnog stožera Ministarstva oružanih snaga NDH svjedoči da su partizanske snage i vlasti prema ne-srbskom stanovništvu, točnije prema Hrvatima-katolicima i Hrvatima-muhamedancima zbog njihove podpore NDH, primjenjivali mjere i uporabljali sva dostupna sredstva terora i nasilja što je glavni uzrok odbojnosti hrvatskog pučantsva prema komunističkim vlastima. Jugoslavensko-srbske i komunističke vlasti zadržale su isti odnos prema hrvatskom pučanstvu sve do početka 90-tih godina 20-tog stoljeća. S druge strane, tzv. Titina Jugoslavija, kao projekat velikih sila pobjednica u II. svjetskom ratu, je mogla biti uspostavljena jedino pod uvjetom da velike sile ponište NDH i da je izbace iz službenih historiografija i time prepuste zaboravu.

U zaglavku, osnovna pouka vojne poviesti NDH (travanj 1941 – svibanj 1945) je ta da je saveznička vojna, tehnička i materijalna pomoć partizanskim snagama presudno odlučila tok ratnih djelovanja na širem dinarskom odnosno hrvatskom području.

Dr. sc. Ivica Ivo Josipović