By Ima jedna izreka koja kaže ‘gdje ima dima ima i vatre’. Tako i izjave, ispadi, Predsjednika
Milanovića o krizi u Ukrajini. Putin nije kriv za sadašnji impasse, zastoj, krizi u Ukrajini!
Unatoč nasilničkoj taktici, zapljeni Krima i potpori separatistima u području Donetska, Putin
je spreman postići sporazum sa SAD-om koji bi jamčio ruske granice sa Zapadom.
A jedini način za dobivanje takvog sporazuma jest zaustavljanje budućeg širenja NATO-a na
zemlje koje graniče s današnjom Rusijom. Ukrajina je glavno područje prijepora.
Predsjednik Biden, s druge strane, vodi hladnoratovsku praksu vršenja pritiska na Rusiju
širenjem prisutnosti NATO-a na tim područjima.
Iako se stari Sovjetski Savez raspao Putin ga želi barem djelomično ponovno oživjeti, u
okviru jedne nove geopolitičke karte Europe i Azije, zato traži garancije od Zapada.
U interesu je Amerike i Zapadne Europe prihvatiti Rusiju kao ravnopravnog protivnika,
zaboraviti na buduće širenje NATO-a i skoncentrirati svoje napore da obuzda komunističku
Kinu koja je mnogo ratoborniji i opasniji neprijatelj. Borba u ratu na dva fronta nije mudra
strategija.
Pitanje je jeli stari, gotovo senilni, Predsjednik Biden dovoljno budan da shvati da su se
okolnosti promijenile, da imati Rusiju kao neutralnog partnera je bolje od izazivanja ruskog
medvjeda.
S druge strane tu je i EU koji u ovoj krizi nema zajednički stav, unutar same zajednice, zatim
napram težnjama SAD i njene produžene ruke NATO-a, najgora moguća slika kako se ne
suprostaviti neprijatelju.
Da je samo postojanje NATO-a problematično bilo je vidljivo još za Trumpove vladavine u
Bijeloj kući kad je i sam francuski Presjednik Macron zatražio ukidanje ove institucije?
Trump je tražio veći doprinos članica NATO-a jer su mnoge izbjegavale plačati minimum od
2% od godšnjeg buđeta za troškove izdržavanja. Hrvatska je jedna od rijetkih članica koja
ispunjuje svoju obvezu, vodeća sila u EU Njemačka ne. Glavni teret je pao na Ameriku.
Uloga Njemačke u cijeloj ovoj priči je ključna. Naime, zahvaljujući dugogodišnjoj politici
Kancelarke Merkel večina električnih centrala na atomski pogon su zatvorene, isto tako
upotreba ugljena je naglo smanjena tako da je Njemačka ostala vezana za ruski plin koji stiže
u Njemačku kroz Ukrajinu.
Dali namjerno ili ne, u vidu sadašnje ukrajinske krize, sagrađen je novi dovod plina kroz
cijevi ispod Baltičkog mora, Nord Stream 2. Plinski cjevovod koji još nije pušten u promet,
donio bi 11 biljona dolara zarade godišnje Rusiji i udvostručio isporuku plina Njemačkoj.
2
Njemačka uvozi 60% plina iz Russije, što je jako mnogo, iako ona nije sto postotno vezana za
taj uvoz, dok s druge strane novac kojeg Rusija prima i kojeg će primat jednom kad proradi
novi cjevovod je od neprocjenjive vrijednosti za Rusiju i jos jedan, možda glavni razlog za ne
ići u rat. Drugim riječima ni jednoj od europskih strana nije u interesu zaratiti se. Ostaje
jedino pitanje SAD i sadašnje Bidenove politike da forcira širenje NATO-a u Europi.
Čemu to služi?
Biden je odrastao u duhu borbe protiv komunizma, u vrijeme tako zvanog hladnog rata.
Tada je Sovjetski Savez bio glavni takmac Americi, danas to više nije. Rusija je i dalje treća
svjetska sila ali nema ekonomsku pa ni tehnološku težinu da parira Kini i SAD. Što ne
umanjuje težnju Putina da Rusiju barem djelomično vrati na poziciju Sovjetskog Saveza.
Zato svaka ekspanzija NATO-a u zemlje i satelite bivšeg Sovjetskog saveza je za njega
anatema.
Zamislite, kako je i sam Putin nedavno prepostavio, da Rusija sutra kao i u vrijeme
Kruscheva postavi svoje rakete u još uvijek komunističkoj Kubi, ili sličnoj Venezueli, kako
bi se SAD osječale?
Jačanje, ako ne širenje, Rusije na nekadašnje granice Sovjetskog saveza nebi smjelo zazvoniti
uzbunu u Bijeloj kući jer dio bivšeg Saveza je za uvijek nestao, u Aziji i u Europi, uključujući
Ukrajinu. Putin nema namjeru da te zemlje ponovno zauzme, pa čak vrati u sateliski sistem.
On želi da zemlje koje su nekad bile dio Sovjetskog saveza, a sada više nisu, ostanu
nezavisne ali isto tako neutralne, izvan bilo kojeg pakta, ukljucujuci NATO-a. Realno
gledajući to bi odgovaralo i SAD-u.
Rusija danas više nije vođena nekom ideologijom, komunizmom, iako Putin ima simpatije za
to. Danas u Rusiji vlada vlast, novac i moć u unutarnjem i vanjskom planu a ne ideologija.
Putinu je da tu moć osigura ali ne na način koji bi mu dugoročno štetio. Slično donekle
Staljinovoj politici, ustvari ideološkom sukobu između Lenina i Trotskog što je važnije,
izgraditi prvo jaku i moćnu Rusiju a tek onda svjetski komunizam.
Razlika je da je tada ideologija bila glavni pokretač. Tu Biden griješi ako i dalje gleda na
Rusiju s tog gledišta. Taj i takav komunizam se već pri kraju Drugog svjetskog rata preselio,
ili barem pustio svoje korijene, u naprednije zemlje Zapada . Udomio se u kulturnim
sredinama, sveučilištima, fakultetima te izgradio generacije ljevo orijentiranih ideologa koji
se dan danas pozivaju na marksizam. Takva ekstremna ljevica je danas prisutna u SAD,
ironično, zahvaljujući baš to ljevici Biden je postao predsjednikom SAD!
Stjepan Asić
